Mediteranski zanos: Ljepota i strast na talijanski način...

Tko je slavnog američkog dramatičara Tennesseeja Williamsa, autora kultnih drama “Tramvaj zvan čežnja” i “Mačka na vrućem limenom krovu” smio nazivati “dragim pajacom”? Samo jedna žena - strasna, bučna, čak neurotično temperamenta, tamnoputa Europljanka, Talijanka i rasna glumica kakvu Hollywood nije mogao stvoriti - Anna Magnani! Samo je ona mogla natjerati genija da zajedno noću autom odlaze hraniti mačke lutalice, tepajući mu s mnogo podzemne zloće: “Tennessee, dragi moj pajacu...”. 

Njezine grudi bile su pune, prirodne, čak malo obješene. Ruke joj nisu bile tanke ni štrkljaste, i opako su znale pljusnuti muškarca. Sa samo metar i šezdeset, bila je oličenje ženstvenosti, još i više talijanskoga temperamenta. Ali je “pajac Tennessee” za nju napisao “Tetoviranu ružu”, genijalan film za koji je 1955. dobila Oscara. Znao ju je u dušu. Bili su vezani četvrt stoljeća. Kužila je život, još je kao mlada pjevala po noćnim klubovima da bi se prehranila i školovala... A časopis Life već je 1950. pisao da je jedna od najimpresivnijih glumica još od Garbo! Pa naravno, još ju je 1945. zahvatio vihor svjetske slave koju si je priskrbila Rosellinijevim remek-djelom “Rim, otvoreni grad”, kojim je i počeo talijanski neorealizam u filmu. 

Uzalud nam je danas raspravljati ima li istine u pričama da je Anna Magnani (1908. - 1973.) zapravo vješto krila svoje egipatsko podrijetlo i židovstvo. Zauvijek će ona ostati neuništiv pojam talijanske žene, jer ne ostaje sve samo na tom jednom primjerku. Tako nam o njoj govori i razvikani, lani prikazan dokumentarac Marca Spagnolija iz serije ”Žene i mit”. A isti gospodin ove je godine seriju nastavio s dokumentarcem o Sofiji Loren koja slavi svoj 80. rođendan. 

I upravo je prikazan na aktualnom, ovogodišnjem Filmskom festivalu u Veneciji, na Mostri, staroj festivalskoj ljepotici zaslužnoj za promociju svjetskih filmova najveće kvalitete. Zaslužnoj i za nešto još ljepše od toga: za svijest o tipičnoj mediteranskoj ljepoti koju su utjelovile najveće glumice velike talijanske kinematografije poput Sofije Loren, Claudije Cardinale, Gine Lollobrigide, Stefanije Sandrelli, a danas Monice Bellucci i njezinih nasljednica.

Ako je Anna Magnani bila živa vatra, strast, talijanska mati zemlja, Sofia Loren bila je sve to, u malo tišem registru, plus - seks. I to na način kako ga, karnalnog, prikazuje reklama za mortadelu. Que buona... I kako bujna. Sofija je bila XXL verzija Gine Lollobrigide (rođ. 1927.) visoke samo 1,58 m, ali nazivane najljepšom ženom na svijetu. Nacionalna La Lollo, zvana tako zbog svoje slatke, raskupusane frizure, ipak nije pobijedila na natjecanju za miss ljepote, kad ju je vrlo mladu s vrha trona zbacila druga fatalna ljepotica tog tipa - Lucija Bose (rođ. 1931.), koja je do tada radila u pekari, a potom također nazivana najljepšom ženom na svijetu. I Claudia Cardinale bila je oličenjem mediteranske ljepote. U “Gepardu” je njezina ljepota zaustavljala dah...

Sve su one bile i nezaboravne filmske dive, a da stvar ne zamre s godinama pobrinula se Stefania Sandrelli, prva iz ekipe modernijeg tipa mediteranske ljepote. S 15 je već glumila s Marcellom Mastroiannijem u komediji “Razvod na talijanski način” Po redu stvari, Monika Bellucci bi trebala biti još modernijeg izgleda. 

Ali ne, ona je čistokrvna, klasična mediteranska figura! Oduvijek bujne figure, punih vlažnih usana, tamnih očiju i kose, doživjela je sada i nešto blago zapanjujuće: Filmski festival u Veneciji otvorila je kuma festivala Luisa Ranieri, njezina kopija! Jasno da su mediji to odmah zamijetili i njezinu pojavu nazvali talijanskom siluetom prema kalupu Monice Bellucci. Bio je to trijumf talijanske ljepote. Pisalo se o Luisinoj spontanoj ženstvenosti, blistavoj vitalnosti, diskretnoj ironičnosti. Tu inkarnaciju mediteranske ljepote potencirali su u modi i Dolce i Gabbana, odijevajući žene u haljine nalik na intimno rublje, kombine, a muškarce u pamučne potkošulje, kanotijerice. 

U ono što se nekad skrivalo, a izazivalo je stid kad bi se slučajno otkrilo ili bi provirilo ispod suknje ili košulje... Dolce i Gabbana izvukli su to na svjetlo dana! I to je postalo modnim maistreamom. Pa Luisa Ranieri nije morala biti tako profano odjevena da bi se istaknula njezina talijanska mediteranska ljepota. Zato je Mostru 2014. otvorila u minimalistički jednostavnoj  kobaltnoplavoj Armanijevoj haljini bez naramenica.

Nije bilo šanse da spuzne preko njezina bujna poprsja... U tome i jest tajna: sve one predstavljaju stvarnost, za razliku od glamuroznih holivudskih ljepotica koje su uglavnom bile daleko od nje.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!