Medak: 'Baš me zanima koji će ministar prvi prodati bijesnu limuzinu i tamo napraviti kuće'

1. dan
Samo luđaci idu prvi na bojišnicu! Lekcija prva je izuzetno bitna jer normalni ljudi provjere svoje bližnje u katastrofi i ustanove imaju li sve potrebite stvari te iste zagrle i kažu im da se ne brinu, dok mi koji smo se zaputili sat vremena poslije potresa u razrušenu Petrinju i nismo baš pri punoj pameti, vjerojatno kao ni branitelji te davne ‘91.

2. dan 
Sirotinjo, i Bogu si teška! Drugi dan sam zaključio što znači ta poslovica jer Bogu ne može biti ništa teško, ali u ovoj situaciji teret sirotinje su bile stare kuće bez betona i željeza koje su sedam osoba koštale života. Ta ista sirotinja je samo prije 30 godina bila jedan od bogatijih krajeva u državi i tu se moramo svi zapitati zašto i jesmo li mi idući koji ćemo zbog siromaštva nastradati na neki drugi način (jeftini lijekovi, stari automobili, stari plinski bojleri...)?

POGLEDAJTE VIDEO: Mali Bartol pomaže volonterima u Petrinji

Pokretanje videa...

01:17

Bartol Radoš iz Petrinje | Video: 24sata/pixsell

3. dan 
Lokalna samouprava ne može nikako u takvim uvjetima funkcionirati! Službeno nisam nigdje pročitao ni vidio dokument da lokalna samouprava mora upravljati u ovakvim situacijama, ali sam siguran 100% da isti zbog količine mentalnog šoka, tuge i boli prema nastradalim obiteljima i rodbini nikako nisu u stanju pomagati ni sami sebi, kamoli nekome drugom, operativne službe su nedovoljne da pomognu svima koji čekaju pomoć unutar pola sata. U slučaju da se pitate zašto, pa zato što su vam sve vaše stvari zatrpane skupa s ključevima od auta i molite Boga što vi niste pod tim ciglama. 

4. dan 
U muci se junaci poznaju! Nova godina je, imamo hrane sasvim dovoljno, dan ranije smo dijelili pečene odojke i francusku, a danas imamo i pečene janjetine za sretnike. Četvrti dan sam progledao i shvatio da smo napravili veliku stvar i da smo mi pomogli Banijcima da se osjećaju kao ljudi i da ima netko tko misli na njih! Na Staru godinu moja je zaposlenica ostala poslije mene i dočekala Novu godinu u šatoru te tamo ostala spavati s još nekoliko volontera koji su već od 7 ujutro počeli kuhati hranu da imaju dovoljno za Novu godinu. Dali su djelić sebe koji će jedni i drugi nositi u srcu do kraja života.

5. dan 
Političara nikad nema kad treba! Subota je peti dan i mi smo se već počeli svađati među sobom jer nemamo love za kuhati 10.000 porcija dnevno, koliko nam je potrebno, ali tu se onda uključuju svi naši dobavljači i doniraju nam sve što je potrebno i sitnice koje nedostaju, ali i dalje nam treba dnevno 10,000 posudica jednokratnih, pribora, vrećica..., i naravno goriva, ali i to smo riješili bez politike jer su nam donirali 50.000 kuna za gorivo, plinske boce, gorivo za grijanje šatora... Pale nije sam na svijetu.

6. dan 
Očito je da nema osposobljenih za ovakvu katastrofu! Nedjelja je dan za odmor i što se ja brinem kad se nitko drugi ne brine! Do nedjelje sam razgovarao s većinom rukovodećih i odgovornih te shvatio da nitko nije EDUCIRAN ZA OVAKVU KATASTROFU. Ja sam kuhar poduzetnik koji zna raditi svoj posao i naučio sam da je svaki posao slojevit te da ne možeš suditi knjigu po koricama, ali u ovom slučaju građani glavinjaju dok im dijelovi doslovce vise iznad glava, službe su apsolutno nekoordinirane, političari se svađaju oko love, narod je nebitan.

7. dan 
Sustav ne postoji. Sedmi dan se odobravaju sirovine iz robnih zaliha prema našem popisu i stvarno u roku od 7 do 8 sati dobivamo sve što smo tražili i točno u tome je problem. Nije naš posao da mi to tražimo, netko je morao to sve skupa znati i imati protokol, dakle netko je primao godinama plaću, a nije radio svoj posao i dogodi se ovakva tragedije, a još ne znamo tko je taj!

8. dan 
Volja je najjače oružje! Danas je utorak i jučer su nas zgazili, skuhali smo i podijelili na šest punktova više od 15.000 obroka te smo u više navrata ostali bez hrane, ali već od 6 ujutro ekipa od Prevlake do Vukovara kuha i nabrijava se današnji dan, naravno u stimulans rakiju jer, eto, domaći su vidjeli da su Dalmatinci došli slabo obučeni pa su im donosili dobre rakije kad su dolazili po grah i varivo.

9. dan 
Netko nikad neće naučiti! Danas je pravoslavni Badnjak i pripremaju se bakalar, pohani oslić, brudet od liganja... Uglavnom, mi kuhari smo naučeni od strane gostiju da netko ima alergije, da netko ne jede svinjetinu itd., ali eto nekima je to bio problem pa su nam zvali policiju da je hladnjača prebučna i stvarno je moramo isključiti, ali ne brinemo se jer, eto, vani je zima kao u hladnjači. Tko je zvao policiju nego katolički svećenik kojemu je zasmetalo što kuhamo i pravoslavcima jer su oni očito za neke Srbi, a ne građani koji su izgubili jedini krov nad glavom. Naš zadatak je bio ugostiti napaćene, istraumatizirane ljude da osjete da nisu sami i da postoji netko tko im može pružiti toplu zdjelicu nečega, pa makar i zagorenoga graha.

10. dan 
Izlaz je jedini put! Deseti dan je i dobivam informaciju da 15 policajaca ima želučane tegobe od domaćih kobasica koje su jeli, u tom času shvaćam da moramo završiti našu improviziranu priču i prepustiti rad državi jer jednostavno ne možemo na terenu kontrolirati sanitarne uvjete, a ne možemo kontrolirati ni volontere koji dolaze i rade u neprofesionalnim uvjetima na koje nisu navikli. Jednostavno kuhanje na ulici više tisuća obroka nije u standardu 21. stoljeća jednako kao što nije ni cjelodnevni suhi obrok namijenjen za ovakve situacije. Rasijecanje i tranširanje jelena na stolu iz pivskog seta vjerojatno je slika koja će me pratiti čitav život jer je kostur izgledao tamo kao u nekim filmovima koji prikazuju život ljudi prije puno godina, ali svejedno je jelen bio izvanredno ukusan jer je skuhan s ljubavi.

11. dan 
Put prema paklu popločan je dobrim namjerama! S obzirom na to da smo kuhali i u zagrebačkim restoranima te dopremali oko 5000 obroka iz istih dogodilo nam se u nekoliko navrata da nam se hrana u transportu pokvarila i tad smo promijenili menu da kuhamo sve bez mliječnih proizvoda i jela koja mogu dugo stajati topla s minimalnim rizikom od kvarenja, kolege su ‘poginule’ i na kraju ti se hrana pokvari zbog logističkih problema. Pojedini političari nas smatraju državnim neprijateljima jer, eto, usudili smo se pomoći unesrećenom narodu i odmah si nekakva konkurencija i oporba, a ni slučajno nisi sugrađanin koji sad pomaže jer, eto, tebi nije srušena kuća i imaš struje, vode, plina, hrane, auto...

12. dan 
Banijci ili Banovinanci previše jedu! Svaki dan dolazi par tisuća volontera, više tisuća obitelji nema gdje spavati, a kamoli kuhati, ali zato oni previše jedu! Strah je građanima Sisačko-moslavačke županije uzrokovao proširenje želuca pa su počeli previše jesti, samim tim sad svi pate od refluksa i nusproizvoda kao što je loj oko bubrega. S takvim izjavama možemo zaključiti koliko je udaljen narod od politike, dakle za jednu ministarsku limuzinu mogu se napraviti dvije kuće, 20 ministarstava je 40 kuća, pa me zanima koji će ministar prodati prvi bijesnu makinu s grijanjem stražnjih sjedala i napraviti ljudima kuće ili ne dao Bog da razmisle i naprave rebalans proračuna u svome ministarstvu i daju 10% svojih prihoda od Vlade da pokrenu neki projekt u županiji da se ljudi ne iseljavaju.

13. dan 
Od hvala se ne živi! Ugostitelji jako dobro znaju ovu izreku, a najčešće se koristi kad gosta izgotivite, a on vam se zahvali i ne ostavi napojnicu. U ovom slučaju bi bila napojnica da ugostitelji iz županije preuzmu kuhanje u sljedećem periodu za nastradale građane koji žive u kontejnerima i kamp kućicama te u hotelima. Naravno da nam je drago kad nas netko pohvali i to čuti od naših političara je ravno čudu. Građanima te županije trebaju svrha i cilj, a ne socijalna politika, jer u ovoj državi im netko treba prenijeti viziju i misiju.

14. dan 
Svakoga gosta tri dana dosta! Volonteri su se počeli svađati jer ih je politika uzela u svoj nemilosrdni beskrupulozni mlin za moralne vertikale i u tom času dolazi, naravno, do toga da iz nas ispliva ono što je najgore u nama, a to su traume posijane u djetinjstvu ili prošlosti. Primirujući više eskalirajućih situacija pojedini volonteri poslije 14 dana napuštaju brod i odlaze svojim krajevima, što im nitko ne može zamjeriti s obzirom na način komuniciranja i ponašanja od strane politike.

15. dan 
Zdrava konkurencija nas čini ljudima! Pleter je većinski preuzeo dirigentsku palicu i svi već uspoređuju čiji je veći. Zdrava konkurencija je evolucija pa samim tim nema ništa bolje od konkurencije jer s napretkom svatko dobiva i to je jedini ispravan put, samo što mi je žao to što se ne natječu lokalni ugostitelji koji bi kupovali lokalne sirovine i kako bi zaposlili lokalno stanovništvo te tako pomogli psihički i fizički onima kojima je najpotrebnije, a to su građani te županije.

16. dan 
Hoćemo još! Hoćemo još! Hoćemo još! Uzvici na zajedničkom fotkanju pokazuju koliko su ti isti luđaci iz prvog dana, tj. prvog sata poslije potresa doslovce ludi! Smrzavali se svaki dan, prali suđe na pločniku bez tople vode, spavali u autima i šatorima... Jedini što mogu reći je da imaju najveće srce na svijetu i obećati im se odužiti jednim velikim tulumom kad se epidemiološka situacija popravi, da se svi zajedno nađemo i popijemo rakiju za sve Banijce!

Novi broj tjednika Express na svim kioscima!