Dok sam igrao u Bariju njegov otac mi je bio trener, otkrio je Robert Jarni, a Materazzi nam je otkrio čijih je dresova sakupio najviše u karijeri i što očekuje od Hrvatske u Kataru
Materazzi u Splitu: Čast Bobanu i Luki, ali Rapaić mi je poseban! Zidane? Ma, dosta mi je toga...
Kad u grad stiže najpoznatiji trofej, onaj koji svake četiri godine u zrak diže kapetan najbolje reprezentacije na svijetu, onda je prirodno da je i protokol poseban. Pehar koji teži 6 kg čistoga zlata, dvije figure koje drže globus iznad sebe, zahtjeva i poseban prijevoz, i posebnu pratnju, i protokol...
Stoga je i dolazak pehara i njegovog promotora Marca Materazzija kasnio debelih pola sata. Naravno, nitko se nije posebno bunio jer nemate priliku baš svaki dan vidjeti taj pehar u živo, a niti porazgovarati s jednim od legendarnih talijanskih igrača koji ga je osvojio 2006. godine, u onoj povijesnoj noći finala Svjetskog prvenstva Italije i Francuske u Berlinu. U noći u kojoj je zabio gol, bio glavni krivac za primljeni gol, iznudio isključenje Zidanea nakon međusobnih uvreda, na koncu i zabio gol u raspucavanju kaznenih udaraca...
- Hvala što se došli vidjeti "moju bebu", ostvarenje jednog mog sna. Kad sam počinjao igrati nogomet sanjao sam da ću igrati na Svjetskom prvenstvu, a kad sam zaigrao, sanjao sam da ću ga osvojiti. I san mi se ostvario, to je bilo nešto posebno. Imam 49 godina i kad mi je ponuđena ova prilika bio sam oduševljen, nogomet je dio mog sna i to će tako i ostati, ja sam i dalje dijete u duši – kazao je Materazzi, koga smo zamolili potpis na njegovom dresu iz vremena kad je igrao u Interu.
- Uh, imam veliku kolekciju dresova i sam, ali većinom su to dresovi drugih igrača. Ovaj je koliko vidim pravi, s utakmice, ima patch osvajača kupa, prvenstva, lige... - spremno nas je dočekao, a dok je potpisivao dres upitali smo ga je li istina da u kolekciji ima najviše dresova Francesca Tottija.
- Istina je, imam ih jako puno - kazao je, a na pitanje ima li dres Tottija iz njegove prve sezone u Romi, dok je još nosio broj 20, a ne legendarnu "desetku", samo se nasmijao.
- E taj nemam, taj je posebno vrijedan... Ako ga imate, čuvajte ga, ha, ha,ha...
Naravno, to je dres koji je Totti poklonio Zvonimiru Bobanu...
- Sjajno, dvije legende...
Materazzi je bio kratko na raspolaganju novinarima, a među ostalim je pričao i o hrvatskim nogometašima.
- Hrvatska ima jako puno kvalitetnih nogometaša, naravno da se svi sjećaju Bobana, Jarnija, Modrića, Perišića..., a meni je posebno draga uspomena na Milana Rapaića, koga znam iz Perugie. Očekivao sam da će on napraviti puno veću karijeru.
Pitali smo ga i za međusobne oglede s Jarnijem, koji je također bio na predstavljanju trofeja, ali se Materazzi izvukao kazavši kako je on mlađi od Jarnija četiri godine te kako nisu imali priliku igrati jedan protiv drugoga. Na njegovu žalost tu je pogriješio, ne da su igrali, nego su igrali na Svjetskom prvenstvu u Koreji i Japanu 2002. godine. Hrvatska je tada slavila golovima Olića i Rapaića 2-1 a Materazzi je ušao u igru u 24. minuti umjesto ozlijeđenog Neste.
- Ma poznajemo se mi još od kad je on bio "ovoliki" - pokazao je Jarni rukom malo poviše struka i pojasnio:
- Dok sam igrao u Bariju njegov otac mi je bio trener...
Kazao je legendarni talijanski stoper i da ne bježi od pitanja li kako mu je dojadilo odgovarati na pitanja o Zidaneu te da je sve što je imao reći na tu temu i onako rekao u svojoj biografskoj knjizi "Život ratnika", a osvrnuo se i na snagu hrvatske reprezentacije i hrvatskih igrača koji su igrali u njegovom Interu.
- Možda niste brojni i veliki kao narod, ali imate velike sportaše i vrlo jaku reprezentaciju. Pokazali ste na SP u Rusiji koliko možete biti neugodni, a ja vjerujem da možete i u Kataru otići jako daleko. Modrić, Brozović, Perišić... su i dalje glavne okosnice, žao mi je što je Perišić otišao iz Intera u Englesku.
Trofej namijenjen najboljoj reprezentaciji svijeta ostat će u Splitu dva dana, bit će izložen u Hrvatskom domu i moći će se fotografirati s njim. Iskoristio je tu priliku i Robert Jarni.
- Mi smo 1998. bili jako blizu, nadomak ruke nam je bio, ali nije nam bilo suđeno. I što je najtužnije, utakmicu koju smo izgubili odigrali smo najbolje. Hvala Bogu dobili smo još jednu priliku i 2018. u Rusiji došli mu još korak bliže, a ja se nadam da će biti i treća - sreća, da će ga neka nova generacija donijeti u Hrvatsku. Imamo 4-5 novih, mladih igrača, koji su pokazali da se mogu nositi s igračima na velikoj sceni i sad je pred njima prilika da to u Kataru i pokažu - zaključio je Jarni.