Matematičarka s mačem: Iz baleta stigla do osam naslova

Školski prijatelj Luka trenirao je mačevanje, a ja balet. Dogovorili smo se da on dođe pogledati moj trening, a ja njegov. I kad sam došla, zaljubila sam se na prvi pogled. On u balet? Ma kakvi, počinje kroz smijeh Tončica.

Tri mušketira i Zorro vjerojatno su prve asocijacije na mačevanje. Tončica nije Zorro, ali mačem barata bolje od Antonija Banderasa u tom filmu.

- Htjela sam se natjecati, a kao balerina imala sam samo jednom na godinu priredbu u HNK. Počela sam s devet godina - kaže najbolja Hrvatica u tom sportu.

Rođena je u Splitu, no živi i radi u Zagrebu.

- Upisala sam studij matematike i, baš kad sam bila prva godina, došle su kvalifikacije za OI. Bilo je propustiti godinu i boriti se za OI ili studij. Izabrala sam fakultet jer je na prvoj godini uvijek nekakva selekcija, čistka. Mnogo ljudi pada prvu godinu, pa kasnije odustanu. Ne znam, sad kad razmišljam o tome, možda sam i pogriješila, nikad neću znati.

Mačevanje nije sport u kojem ćete postati milijunaš, strast i emocija su ono što vodi mačevaoce. Ili, ako hoćete, za pobjedu u prvom kolu Roland Garrosa, koji se upravo održava, dobijete 35.000 eura, dok za 10.000 eura u mačevanju morate osvojiti - Grand Prix. U Hrvatskoj se teško može živjeti od mačevanja.

- Kao sportaši druge kategorije možete dobiti stipendiju od 500 do 1000 kuna. Savezi i klubovi nemaju novca, pa često na turnire putujem sama, kako bi se uštedjelo. Tako putuju i ostali mačevaoci, pa se lako zbližiti na natjecanjima. Štoviše, iz tih poznanstava s turnira ima puno veza, brakova... U ljubavnom smislu nisam našla na turnirima srodnu dušu, no stekla sam puno prijatelja. Također, kako putujemo sami, nemamo trenera, pa smo mi natjecatelji jedni drugima treneri, potpora... Na prvenstvima nema novčanih nagrada. Evo, primjerice, sad na Kupu sv. Duje u Splitu nagrada je bila 500 eura - kaže nam Tončica.

Oprema stoji oko 600 eura, a mač 150 eura.

- Nije baš jeftino. Ja sam nježnija, pa slomim dva, tri mača na godinu. Uzmite, primjerice, Petra Fileša, najboljeg juniora svijeta, on na godinu slomi 15-ak mačeva.

Tončica je diplomirala matematiku na PMF-u, a s 24 godine već se i zaposlila.

- Radim u Croatia Osiguranju od 9 do 17 sati, a kako živim sama, moram kuhati, pospremati, kupovati potrepštine... Da sam u Splitu, mama bi mi pomogla. Ovako sve moram sama i teško stignem trenirati.

Kad lijepa djevojka izađe i dečki shvate da trenira mačevanje...

- A jooj, uvijek iste fore. Kao ‘drugi put ponesi mač’ ili ‘tebi nitko ništa ne može jer nosiš hladno oružje’.

No jedan ulet, ne baš originalan, prednjači.

- Stanu u mačevalački stav i imitiraju da mačuju. Kako reagiram? Ha, nasmijem se, pustim ih da se ispucaju, uključim se u zafrkanciju. Volim se šaliti na svoj račun.

Mačevanje koje vidite na filmu nema veze s ovim koje trenira Tonka, no mačevaoci im pomažu. Uče ih pokrete.

- Moj trener Sanjin Kovačić je na glumačkoj akademiji predavao mačevanje, a surađivao je i s glumcima. Eto, tako možda možete zaraditi - kaže Tonka.

No novac ovdje nije bitan. Emocija, kako kaže Tonka. I čast da trenirate jedan od pet sportova koji su na OI-ju od početaka.