Prije 30 godina rodila sam u Petrovoj na carski rez. Jedva su pristali, cijelu noć sam čekala, plodna voda je bila tamno zelena i dijete se gušilo, jer su oni u noćnoj smjeni slavili rođendan jednog od doktora. Ujutro moj tlak je bio 200/140, djetetovo srce slabo, oko mene tim liječnika, dijete oživljavano i moj život jedva spašen. Hvala Bogu danas je moj sin živ i zdrav. Prije 23 godine opet u Petrovoj, nemam trudove, ne otvatam se, plodna voda opet zamućena, moj tlak sve veći, jedna divna stažistica se jako trudi oko mene, otkucaji bebe opet sve slabiji, navečer oko 22 sata odlazi ginekologu (poslije toga je bio ravnatelj Petrove bolnice), sklapa ruke i moli ga da me porodi na carski rez. On jedva pristaje uz psovke. U zadnji čas rađam kćer koja je danas živa i zdrava zahvaljujući divnoj stažistici kojoj nikad nisam uspjela saznati ime (beskrajno joj hvala). Užasno mi je žao svih majki koje su ostale bez djece, svjesna sam da kod nas ima puno divnih liječnika, ali ima i onih kojji ne zaslužuju baviti se tim poslom. Matea, uz tebe sam i budi jaka, hrabra i tuži ga zbog svih drugih budućih majki. Imaš veliki pozdrav od jedne majke.