Matea je kod nas napravila prve korake i drago nam je što je opet s nama. Za sada radi radi zapisnik zaposlenika i mjeri temperaturu, a uskoro će nadamo se pomagati i odgajateljima, kaže ravnateljica
LIJEPA PRIČA IZ IMOTSKOG
Matea (20) s Down sindromom počela raditi u vrtiću: 'Djeca mi se vesele, pokazuju mi crteže'
Meni je dobro u vrtiću. Tu sam htjela raditi, gdje i moja teta Ankica, kaže djevojka Matea Alerić (20) iz Imotskog, koja je rođena sa sindromom Down, a svoje je prve korake stekla upravo u Dječjem vrtiću Imotski, u kojemu se nedavno zaposlila.
POGLEDAJTE VIDEO: Matea (20) se odlično snašla s kolegicama
Pokretanje videa...
01:25
Ostvarila joj se velika želja, a na ulasku u vrtić na prvi radni dan prvo je, naravno, potrčala svojoj odgojiteljici - teti Ankici.
- Ma odmah sam išla k njoj. Bila je sretna kad me je vidjela - kaže vesela Matea koja radi tek nekoliko dana, a već poznaje osoblje i djecu.
- Matea je zaposlena na pola radnog vremena. Trenutačno radi na zapisivanju zaposlenika koji dolaze i odlaze u različito vrijeme. Za sada radi na zapisniku da se upozna s osobljem, no pomalo će dobiti i druge zadatke, poput pomaganja u peglanju dječjih posteljina, slaganja krevetića te kao ispomoć u kuhinji - kaže Branka Mustapić, ravnateljica Dječjeg vrtića Imotski, koja je, kao i drugi zaposlenici vrtića, presretna što je Matea postala dio njihova tima.
- Želimo joj puno sreće u daljnjem radu. Svi se radujemo što je Matea ponovno s nama jer ovo je vrtić u kojem je sklopila prva prijateljstva.
Nadam se da će Matea s vremenom odgojiteljicama pomoći i u procesu s djecom te vjerujemo da ona to može. Idemo samo polako - kaže ravnateljica.
- Djeca su dobra. Vesele me. Šalju mi puse kad me vide, pokazuju mi što su crtali i što imaju od igračaka, kaže Matea, koja s osmijehom dolazi na posao. Tijekom školovanja Matea je uvijek bila uporna. Voljela je učiti i ništa joj nije bilo teško.
Pohađala je osnovnu školu te zatim srednju strukovnu školu za pomoćnoga kuhara. Uvijek pozitivna i vesela, bila je najbolja u svojoj generaciji i maturirala je s peticom.
- Bila je borba dok je bila mala. Stalno smo odlazili u Split na vježbe. S njom se radilo. Struka i okolina bili su uz nas. Posebno nam je pomogla genetičarka Vida Čulić, koja nam je davala smjernice i pomagala nam kako bi se Matea što više mogla osamostaliti. Vodili smo je logopedu i pedagogu. Uz njihovu pomoć ona je uspjela doći do ovoga što sad vidimo - kaže ponosna mama Ana.
- Inače obožava djecu. I htjela je raditi s djecom. Treba joj 20 minuta pješice do posla. Do posla je otprati tata, ali zna se vratiti sama. S kolegicama i kolegama već se sprijateljila i odlično se slažu. Trenutno je na vratima, kako bi se upoznala s vrtićem. Zadužena je za mjerenje temperature zaposlenicima - kaže mama.
U ponedjeljak će početi pomagati u peglanju dječje posteljine.
- Kad smo ušli u vrtić prvi dan, odmah je pitala je li u vrtiću njezina teta Ankica. Kad je čula da jest, otrčala je u njezinu sobu. Kad ju je vidjela, kao da je vidjela cijeli svijet - govori Mateina mama o tome kako je prošao Matein prvi radni dan.
- Imotski je dobro poznaje i svi je vole. Želim zahvaliti Gradu i svojoj prijateljici koja je osobno zvala gradonačelnikov ured i pitala postoji li šansa da se Matea zaposli u vrtiću - kaže sretna mama.
- Mnogi na prvu ne primijete da Matea ima Down. Ona odlično barata svom mogućom tehnologijom. Ima tablet, mobitel, pametni sat. Mi doma nju pitamo kako se spojiti na internet i slično. Zna bolje od nas - smije se mama.
Matea se u slobodno vrijeme bavi plesom i članica je Imotskih mažoretkinja, a sobu joj krase medalje s raznih natjecanja.
- Imam deset medalja. Idem na natjecanja - kaže Matea, koja svake subote ima sate plesa. Nastupala je i u inozemstvu.
- Bili smo na nastupu u Crnoj Gori. Imala je solo nastup. Bilo je to veliko natjecanje. Plesala je kao da nema nikoga oko nje, a dvorana je bila puna - kaže ponosna mama i dodaje da njena kći više voli solo nastupe nego one grupne jer joj je lakše.
- Vrlo je aktivna. Spominjala je i da želi učiti engleski kako bi mogla putovati. Uplatili smo joj online tečaj, ali bilo joj je vrlo teško. Htjela bi ona nekamo putovati, ali kaže: ‘Kako ću bez engleskog?’. Predložili smo joj da prvo položi vozački, ali kaže nam da se boji. Mislim da bi ona to mogla, ali neću preko njezine volje. Ako se ohrabri za nekoliko godina, uvijek je možemo upisati - smatra mama, koja se za Mateu borila od prvog trenutka.
- Kad se rodila, u bolnici im je trebalo oko mjesec dana da utvrde ima li Matea Down ili ne. Nisu bili sigurni i za nju na prvu stvarno nitko ne pomisli na Down - prisjeća se majka.
- S djecom je najvažnije raditi i nikad se ne predati. Ostalo sve dođe na svoje - savjetuje mama Ana svim drugim roditeljima.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
