Maružin: Gustafi su rasadnik mladih talentiranih glazbenika

Gustafi već tri desetljeća uspješno plove glazbenom scenom. Trenutačno promoviraju aktualni materijal “Kanibalkanska”. Razgovarali smo s njihovim frontmanom Edijem Maružinom (60), koji se prisjetio događaja tijekom njihove karijere.

Café24: Još dok ste snimali album “Kanibalkanska” vi ste već imali pjesme i za sljedeći nosač zvuka. Otkud toliko inspiracije, motivacije?

Volim raditi, stvarati, sve ostalo ide samo po sebi. Motivacije i inspiracije dolaze s potrebom za stvaralaštvom i pretpostavljam da izvor imaju u svijetu u kojem živim ili bar - maštam. Ostalo mi je s ‘Kanibalkanske’ 7-8 pjesama koje nismo stigli dovršiti, imam desetak novih i mislim da će mi opet ostati desetak pjesama koje neću staviti ni na sljedeći album. Možda izdamo dupli! 


Café24: Jeste li, kad ste počinjali, pomišljali da ćete osvajati nagrade, puniti dvorane, svirati po Africi, Španjolskoj, Francuskoj, Portugalu..?

Kad smo ‘80-te počeli, jedino sam znao i htio biti glazbenik, roker. Nisam nikad razmišljao što bi moglo biti i hoće li biti, nego sam išao naprijed. Imao sam vizije, ali one su bile krhke i varljive, znao sam da će se ispuniti jedino ako punim srcem i dušom idem tim putem. Kad bi mi neki govorili da nas čeka velika budućnost, a drugi tvrdili da smo gotovi, propali, ja sam samo na to odmahivao rukom i išao dalje. Nisam želio da me išta opterećuje, ni planovi, ni očekivanja.

Café24: Počeli ste se probijati izvan Istre sredinom ‘90-ih i to je koincidiralo s takozvanim “ča valom”. Je li vam to pomoglo u proboju? Što bi bilo da nije bilo “ča vala”?

Nije ‘ča val’ stvorio nas nego mi njega. Taj je termin izmišljotina nastala nakon što je ta scena već postojala, kad se na veliko sviralo. Bili smo, uz Francija Blaškovića, rodonačelnici i pokretači te scene a da nismo znali da stvaramo ikakav val. Pod našim utjecajem počeli su raditi i Alen Vitasović (koji je opet prvi probio granice regije), Šajeta, Mario Lipovšek Battifiaca... Bilo je to dobro vrijeme za Istru i Liburniju, kad su se stvari lijepo uskovitlale i zaplesale. Da je to krenulo godinu prije ili poslije, možda ne bi ostavilo takvog traga. Ali eto, dogodilo se i da to nismo iskoristili, povijest nam to nikad ne bi oprostila.

Café24: Može li se danas živjeti od glazbe, a da ona nije zabavljačka?

Dobro da sam si neku koliku-toliku financijsku sigurnost riješio, jer bi to inače danas bilo teško. Teško živimo mi koji se nalazimo na granici mainstreama, a kamoli to mogu oni koji se bave nekim manje populističkim žanrom. Znači, odgovor je - ne!

Café24: Publika vam je raznolika. Je li ikad bilo bacanja grudnjaka na pozornicu i sličnih stvari?

Naša je publika na jedan način raznolika i šarena, ali na drugi ih nešto veže - to su sve ljudi koji su otkačeni, baš poput nas. A ti možda ne nose grudnjake i gaćice, pa ih ne mogu ni bacati. Ali zato su nas prolijevali pivom kao u dobra punkerska vremena. Uostalom, i mi bismo radije da nas gađaju papirnatim novčanicama nego grudnjacima. No ipak, bilo je ponešto i toga (smijeh). U prostoriji za vježbu imamo grudnjak nevjerojatnog broja, XXXL.

Café24: Čime se sve Gustafi bave kad ne sviraju?

Kad ne sviraju, dakle kad nemaju koncerata, probi, snimanja, u stvari, ni ne druže se previše! Istina, ali to je tako. Nekad, prije tridesetak godina, bili smo nerazdvojni, nas petorica, po danu i po noći smo bili skupa, ali tijekom godina dođe do zasićenja, sve smo si rekli, a i ovako smo dosta skupa kad muziciramo pa i ne znam što drugi rade kad ne sviraju. Neki bicikliraju, neki rade, neki imaju druge bendove, neki se skiću, neki piju... ja se najviše bavim svojim vrtom i kuhanjem. Uz, naravno, uvijek trčanje, šetnje, meditacije, bicikliranje...

Café24: Zašto često mijenjate postavu? Kroz bend je prošlo mnoštvo ljudi. Koliko vas to usporava u radu?

Kroz bend je u 34 godine prošlo više od 60 ljudi. S jedne strane to nas usporava jer se lekcije moraju ponavljati, ali s druge strane dolazi svježa krv koja omogućava da ne upadnemo u kreativne močvare i ponavljanja. Nisam siguran je li ovako velika fluktuacija ljudi pozitivna ili negativna, no, ako ništa drugo, neki bivši članovi sad su istaknuti ‘čimbenici’ domaće glazbene scene, pa mi je i na neki način drago da ispadamo kao rasadnik mladih talenata.


Café24: Što vam najviše zaokuplja misli?

Dosta se bavim proizvodnjom hrane za svoje potrebe i najvažnije mi je zadovoljstvo i mir. Ta nepodnošljiva lakoća postojanja. Kad osjetim to stanje, zamrem i preselim se u ‘nirvanu’. Dok me netko ne probudi.