Marko slijep svira bubnjeve: Od malena sam lupao po loncima, a sad sviram i s Idom Prester

Rodio sam se 1987. u jednoj zagrebačkoj bolnici. S obzirom na to da sam ranije rođen, bio sam u inkubatoru. Predugo sam ostao jer su liječnici gledali utakmicu i neke zrake su doprijele do mene. Njihovom nebrigom ostao sam bez vida. Nikad ih roditelji nisu tužili jer ne bi ništa s time postigli. U djetinjstvu su mi više puta pokušali spasiti vid. Bili smo u Americi, Njemačkoj... Svugdje, ali ništa nije urodilo plodom. Govori nam to zagrebački bubnjar Marko Baković, koji ima i svoj bend 'Pokombi'. Ovaj hendikep za njega nije nikakva prepreka jer uz bubnjeve, piše glazbene recenzije, vodi podcast 'Čekaonica', svira u bendu Imagruva... Gostovao je i na nedavnom koncertu Ide Prester u zagrebačkoj Tvornici kulture.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:56

Marko slijep svira bubnjeve: Od malena sam lupao po loncima, a sad sviram i s Idom Prester | Video: 24sata/Igor Kralj/Pixsell

'Liječnici su znali da ću imati smisla za glazbu'

- Ostala mi je u sjećanju jedna anegdota. Kad me vidio doktor u Bostonu, rekao je da ću imati smisla za glazbu. Bio sam dijete, imao sam godinu dana tad. Ali da, nisam odustao. Kod nas je u društvu uvriježeno da, ako imaš neki invaliditet, moraš raditi nešto što je vezano uz ljude s invaliditetom. Ili, moraš cijelo vrijeme ponavljati kako ti je teško, onda će te svi slušati. Naše društvo je takvo. Ne želim to. Niti tako živjeti, niti da me se tako gleda. Ne dam se - govori nam dobro raspoloženi Marko.

Glazbu je zavolio s tri, četiri godine. Kao mali je majci znao uzeti žlicu i lupati njome po loncima. Obožavao je to.  

- Slušao sam ono što sam upijao iz okoline. Pamtim kako sam poludio i zakačio se kad sam čuo Maajke. Htio sam biti kao one. No prvo me osvojio hip hop. TBF me očarao. Beastie Boys i Eminem - prisjeća se.

NA ZEBRI NALETIO NA PJEŠAKA Bivšeg bubnjara Parnog valjka Dražena Scholza nepravomoćno su osudili na tri godine zatvora

Oduvijek ima podršku obitelji i prijatelja

Ističe kako je imao divno djetinjstvo. Roditelji nisu htjeli da ide u školu prilagođenom njegovom hendikepu, nego da bude poput svojih vršnjaka.

- Oduvijek imam podršku obitelji i prijatelja. Roditelji nisu bili previše zaštitnički nastrojeni. Uvijek su me poticali. Nikad nisam imao problema s vršnjacima. Bili su empatični - priznaje Baković.

Riječi hvale ima i za profesore.

- Pomagali su mi maksimalno. Testove sam znao pisati tako što bih diktirao. Prilagođavali smo se. Znam, naravno, i Braileevo pismo. Naučio sam ga dosta rano, s tri godine - kaže.

ZAMJENA MARKOVOM BRATU Bubnjar Baby Lasagne: 'Možda ću zbog nastupa na Eurosongu morati odgoditi pisanje mature'

Nakon osnovne škole, upisao je srednju glazbenu školu za klavir.

- Moja sirota profesorica je posjedila sa mnom haha. Došao sam na sat i pričao joj kako sam slušao novog Eminema i Snoopa Dogga. Jadna žena, haha - prisjeća se Marko.

Svirao je bubnjeve po sluhu

Kasnije se ozbiljno počeo baviti sviranjem bubnjeva.

- Upisao sam se u glazbenu školu. Najveći problem bio je što sam prije nje svirao bubnjeve po sluhu. Nisam svirao vizualno kako treba. Nitko mi nije pokazao kako se drže palice, kako treba udarac ići. Nisu mi to mogli pokazati. Bilo je gadno prvih godinu dana. Znala me boljeti ruka jer mi se privikavala na novo. Ali, kako sam počeo svirati u bendovima, bilo je dobro - govori nam Baković.

MALI GLAZBENIK IZ ROVINJA Kakav talent! Leny (12) je gost bubnjar Draženu Zečiću: 'Moj je idol, sve pjesme znam napamet'

U kojim bendovima ste bili?

- Prvi ozbiljniji bend zvao se Izrod, u njemu sam repao i svirao bubnjeve. To je 2010. bila furka na Body Count. Onda sam 2014. počeo svirati s country bendom She Brought Me Gasoline. Izdali smo dva albuma i odsvirali smo par solidnih koncerata. Nakon toga smo skužili da bi svatko trebao ići svojim putem. Onda dolazimo do sadašnjeg, genijalnog benda Pokombi. Nemamo vokala. Instrumentalan je bend s genijalnim glazbenicima. Imamo akustičnu gitaru koja svira neki svoj đir. Za tri tjedna nam izlazi album s osam pjesama. Jedva čekam. Jako je plesan i melodičan. Mislim da će se ljudima jako svidjeti. Imat ćemo i svirku u Močvari 18. lipnja.

Piše pomoću govorne jedinice

U novinarski svijet ušao je prije nego što je upoznao Ilka Čulića, nekadašnjeg novinara 101-ice.

- Stojedinica mi je bio jako bitan kotačić u odrastanju i formiranju stavova o muzici. Jako mi je žao što tog radija više nema. Obožavao sam njihove glazbene emisije - ističe Marko, koji je 2011. završio nekadašnju Visoku novinarsku školu u Zagrebu.

BORIS LEINER 'Prve bubnjeve kupila mi je mama, a ja sam joj zauzvrat odbubnjao 'Oh Mammy Blue''

Čulić ga je pozvao na Radio 808, gdje je dvije godine s Denisom Murkovićem radio domaću emisiju "Tventilator".

- Radio sam s ljudima koje sam slušao kao klinac. To mi je bilo wow. Kad je radio Yammat dobio koncesiju umjesto nas, sve se to rasulo. Nakon toga sam počeo pisati za in portal pomoću govorne jedinice na računalu. Ona funkcionira tako da ja normalno tipkam po tipkovnici i to jedinica čita. Nema diktiranja. S tim da sam u međuvremenu završio audio inženjering i glazbenu produkciju u Ljubljani, što mi je isto bilo super iskustvo. Okušao se i na portalu Ravnododna.

- Obožavam i inače taj portal. Cijelu tu ekipu. Tamo sam bio do 2022. Onda sam počeo pisati za Glazbu.hr, gdje sam i danas - kaže. Godine 2021. pokrenuo je podcast "Čekaonica", u kojem je ugostio mnoge glazbenike.

-  Na ideju podcasta sam došao jer mi je nedostajala takva emisija nakon Stojedinice. Nešto pametno. Dugo se to kuhalo. 'Čekaonica' prati sve recentno i kvalitetno na domaćoj i regionalnoj sceni i može se pratiti na YouTubeu, Facebooku i Instagamu - kaže.

POGLEDAJTE VIDEO:

'Ida Prester me pozvala da joj sviram na koncertu'

Jedna od gošći u "Čekaonici" bila mu je pjevačica i voditeljica Ida Prester.

- Pozvao sam je u 'Čekaonicu' da gostuje kao i svi drugi. Njoj se to tako jako svidjelo, da me pozvala da budem dio njezinog dokumentarnog filma. Izaći će na ljeto, a u njemu sviram. Moje sviranje joj se još više svidjelo. Toliko da me pozvala da joj gostujem na nedavnom koncertu u Tvornici kulture. Pratim inače što radi. Sjećam se kad je izbacila prvu pjesmu. Kad se to pustilo na Stojedinici 2004. - govori. 

I dalje će, kaže, raditi na sebi.

- Ništa me ne zaustavlja. Ako će netko pokušati, neću dati. Ljudima koji su u sličnoj situaciji, ali posustaju, poručio bih da vjeruju u sebe i da ne slušaju okolinu koja ih sputava. To što imaju invaliditet, ne znači da moraju biti u getu i plakati nad time. Jednostavno trebaju slijediti sebe i ne dati drugima da im određuju što će raditi sa svojim životom. Treba se boriti protiv sustava koji ne valja. A borit ćemo se tako da ne kukamo da nam je teško - zaključuje.