Četveročlana ukrajinska obitelj svoj novi dom pronašla je u Rijeci. Pomoć im je ponudila obitelj Marka Borasa Mandića: 'Ljudski je da svako tko može pomoći pomogne jer ratovi pokazuju da ništa u životu nije sigurno'
NOVI TOPLI DOM
Marko je svoj stan u Rijeci dao obitelji iz Ukrajine: 'Sredili smo ga za 2 tjedna da obitelj useli'
Nakon što su ih riječki humanitarci Saša Pavlić i Igor Ferk tijekom 40 sati vožnje izbavili iz ralja rata u Ukrajini, majka Maria Dmitruk (38) i njezina djeca Božena (3), Jaroslava (10), Ana (13) i Ilija (16) svoj novi dom našli su u Rijeci.
Zahvaljujući dobrim ljudima poput obitelji Marka Boras Mandića, koja je svoj stan ustupila ukrajinskim izbjeglicama, obitelj, koja je gotovo preko noći u kofer spremila najnužnije i uspjela napustila svoj dojučerašnji mir i toplinu doma, svoj život nastavlja u Rijeci.
Puno je tu emocija, s jedne i druge strane, od kojih se i jedna i druga poistovjećuju i slažu da se ovakva neizvjesnost može desiti svakom, baš kao i nama prije 30 godina.
- Neizmjerno sam zahvalna i sretna što u ovim teškim vremenima u svom životu imam ovakvo divne ljude, tj. svakoj osobi koja nam je izašla u ususret. Učinili su sve da bi se osjećali kao kod kuće, do najsitnijih detalja. Toplo su nas dočekali i osigurali sve potrebno za normalan život. Sve je prostrano, čisto i lijepo. Djeca su krenula i u školu, učitelji su susretljivi, stariji sin nastavlja s aktivnosti u sportu, upisao se u waterpolo, a kćeri na plivanje i glazbenu školu gdje će nastaviti svirati omiljenu harfu i druge instrumente. Sve je dobro, dobro spavamo, ovo je lijep i udoban život, ljudi su prijateljski, empatični, trude se olakšati nam ovu tranziciju i osjećamo se kao kod kuće, ali djeci ipak jako fali obitelj, prijatelji i njihov dom. Borimo se s tim i unatoč svemu brinemo za tatu i ujaka, koji su na ratištu i djedove i bake, koji su ostali tamo. Druženje s Markovom obitelji uveliko pomaže, izleti u prirodu na koje nas vode, upoznavanje s ljudima poput sugrađanke godinama nastanjene u Rijeci, za koju se ispostavilo da nam je u Ukrajini bila susjeda. Život ima čudne puteve. Snalazimo se i svi ti ljudi nam uveliko olakšavaju ovu tranziciju, ali i jedva čekamo da rat završi i da svi opet budemo sa svojom obitelji - iskrena je izrazito pozitivna majka Maria, koja je uz sve obaveze našla vremena pohađati tečaj hrvatskog jezika.
Za njezin stalni smještaj u Rijeci zaslužna je obitelj predsjednika PG Županijske skupštine Marka Boras Mandića, koja im je besplatno ustupila svoj stan.
- Kada sam vidio Sašinu zamolbu za smještaj majke sa četvero djece nisam puno razmišljao. Budući da sam i sam roditelj četvero djece slične dobi i sama pomisao da jedna majka odlazi na drugi kraj svijeta u totalno nepoznato zaštiti svoju djecu, što je za mene čak i veća hrabrost nego ostati tamo, ponukala me da priskočim u pomoć - kaže Boras Mandić, koji je prvotno, o svom trošku , smjestio mladu obitelj u motel u Kostrenu.
- Naime, naš stan tada još nije bio u funkciji, planirali smo ga pripremiti za ljetni turizam. No, uz veliku pomoć divnih prijatelja uspjeli smo ga srediti kroz dva tjedna i ustupiti ga ovim divnim mladim ljudima - kaže Boras Mandić, koji je sa suprugom Lanom i djecom Teom (17), Manuelom (14), Emom (9) i 8-mjesečnim Riom pružio ruku ukrajinskoj obitelji Dmitruk.
Također, zahvaljujući Markovim dobrim prijateljima Ukrajincima će biti pokriveni svi troškovi boravka u Hrvatskoj, koja podrazumijevaju besplatan boravak u stanu, podmirivanje režija, pomoć oko nabave hrane i ostalih osnovnih potrepština.
- Puno ljudi pokazalo je susretljivost u ovoj situaciji, od prijatelja koji kupuju 'spizu' do djelatnice photo radnje koja nije htjela naplatiti fotografije za iskaznice koje su bile potrebne za dobivanje potrebne dokumentacije za boravak u Hrvatskoj. Ljudski je da svako tko može pomoći pomogne jer ratovi, više nego išta, pokazuju da ništa u životu nije izvjesno ni sigurno i može zateći svakog. A ljudi poput mene, koji su javne osobe, tim više bi trebali biti primjer i poruka kako se odnositi prema ljudima u nevolji. Tim više što se radi o zemlji koja nam je jako blizu, kako po kilometraži tako i po jeziku i kulturi, a i ratu kojeg smo i sami proživjeli. Ujedno bih poručio svim institucijama da promišljaju i gledaju širu sliku te da nastojimo kao društvo te ljude maksimalno integrirati u život, da tu ne budu raseljene osobe već naši sugrađani, koji u konačnici možda požele i ostati. Jako je bitno da ih se uključi u sve jer samo rješavanje stambenog pitanja i "zatvaranje" u stanove nije dovoljno. Divim se Mariji i takvim osobama velike hrabrosti, a na nama je da odgovorimo barem na nekoj razini koja odgovara onome kako su ti ljudi živjeli u svojoj domovini, da djeca budu u školi i na sportskim aktivnostima, da se roditelji uključe u tržište rada ukoliko je moguće. U konačnici i kad rat prođe trebat će puno vremena prije nego će se moći vratiti oni koji to žele, puno vremena za izgraditi te porušene gradove, deminirati zahvaćena područja - ističe Marko, čija su se djeca također potrudila svojim vršnjacima i novim prijateljima učiniti boravak u stranoj zemlji što lakšim.
Naime, osmero djece brzo se zbližilo, a strani jezik nije se pokazao kao nikakva barijera. Ukrajinskoj obitelji je bilo drago na stolu ugledati poruku dobrodošlice na materinjem jeziku kraj buketa žuto - plavog cvijeća, da ne spominjemo plišance koji su ih dočekali u novim sobama, a koje su brižni Riječani posudili ne bi li im olakšali san u novoj sredini.
Dvije obitelji u stalnom su kontaktu, odlaze na zajedničke izlete, šetnje, sladolede, a ni vožnja 11 ljudi autom na druženja, koja se odvija u dvije ture, nije im problem.
No, budući da je duljina njihovog boravak u Hrvatskoj neizvjesna, Marko Boras Mandić ističe kako je što bolja integracija ukrajinskih izbjeglica ključ obostranog zadovoljstva za oba naroda.
- Stambeno pitanje prvo je na listi te integracije i stoga sam u županiji i gradu inicirao sastanak gdje smo iznijeli prijedlog da PG županija i gradovi (njih 36) na sebe preuzmu do 2 stana, na koji način bi se došlo do stambenih jedinica što javnom novcu ne bi trebao biti veliki problem, a uspjelo bi se smjestiti do 500-tinjak ljudi na regionalnoj razini. Također, predložio sam formiranje zajedničkog fonda, no onda je došla odluka vlade koja ipak omogućava nadoknadu troškova ljudima koji nude smještaj. Mislim da je puno bolje da se ti ljudi smještaju u stanove nego u neke kolektivne smještaje jer je to izrazito veliki stres, a po mom uvjerenju ljudi moraju imati što sličnije okruženje koju su imali odakle su došli. Također, treba uzeti u obzir da sve velike migracije stanovništva nose određeni broj ljudi koji se nikad ni ne vrate u svoje krajeve, a to su postotci koji nisu mali (30-40%). Obzirom da smo nedavno imali oko 30 tisuća stanovnika manje u ovoj županiji nego prije 10 godina, onda je, osim s humanog, tu i gospodarski aspekt logičnog razmišljanja. Kao društvo trebamo razmišljati i voditi proaktivnu politiku. Naime, formirani prihvatni centri u unutrašnjosti zemlje ne sprječavaju nas da u obalnom dijelu imamo proaktivnu ulogu i ljudima koji su odabrali i žele doći na područje naše regije omogućimo sve što i našim građanima, od zdravstvenog do školovanje i upućivanja na tržište rada. Za sad je županija dala pomoć od 100 tisuća kuna, koja su preko Crvenog križa u potrepštinama išle prema Poljskoj i Ukrajini, ali nedostaje ovaj proaktivni dio gdje sam uvjeren da bi se trebali više angažirati u smislu uključivanja. Isto tako znamo da u mnogim branšama nedostaje radne snage (liječnika, zdravstvenih i obrazovnih djelatnika, IT sektora), a činjenica je da nam dolazi dosta visokoobrazovnih ljudi. Zašto tim ljudima ne ponuditi najbolje moguće uvjete za život, ne ulazeći u to da li će ostati tu godinu dana ili cijeli život. To bi trebala biti funkcija regije, gradova, ali i države, znači ne samo u egzistencijalnom smislu smještaja i troškova već i šire. Na taj način možemo podići vrijednost cjelokupne zajednice. Također, bilo bi dobro napravit neki kvalitetan dvosmjerni call centar gdje ljudi mogu dvojezično dobiti sve informacije, ali i gdje bi se pokretale inicijative i projekti i po pitanju ponude tržišta rada, strukovnih škola i sl., kao i uključivanje TZ-a oko smještaja, turizma i sezonskih radnika - smatra Boras Mandić napominjući i mogući aspekt oslobađanja najmodavaca poreza u ovim slučajevima, kao pozitivnu poruku države.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
