Ne ulazeći u polemiku o posvajanju istospolnih partnera ima par pitanja, kako za Ustavni sud i državu, tako i za veleumove kaj su došli pametovati zvana kakvi vjernici, domoljubi i Hrvati trebamo biti. Veli Vice ".. umjesto da su sa mamom i tatom.." i fula čim zine. Gdje su ta mama? Gdje je taj tata? Ili su ta djeca čak oduzeta od bioloških roditelja zbog zanemarivanja ili nasilja? Umjesto da se borite da se sva procedura pojednostavni, da se cijeli taj proces usvajanja i udomljavanja djece ubrza, a tu ima posla za državu da sve domove stavi pod jednu kontrolu i da se cjelokupni proces od brige, školovanja, usvajanja, udomljavanja i uzdržavanja bude podignut na još jednu razinu gore. Treba naći prostora i financija za zaposliti deficitarnog osoblja kojemu kapa dole i naklon do poda za posao koji obavlja, treba pronaći način kako ubrzati kontrolu i ocjenjivanje podobnih parova za usvajanje i udomljavanje. A Željka veli "..djece koja su povjerena državi.." i tu griješi, jer djeca su pala pod skrb države zbog mama i tata koji se ne žele brinuti za svoju djecu, iako ima i takvih koji nisu u mogućnosti, ali ti barem dolaze u obilazak i posjetu djeci. Niti jedni, niti drugi ne nude konkretna rješenja za problem, već su i jednim i drugim puna usta praznih riječi, slatkih obećanja i želje za pr3j3bavanjem onog drugoga.