Ranojutarnje postrojavanje policijskih vozila pred rezidencijom Ivice Todorića početak je pravosudnog procesa protiv nekada najmoćnije osobe u zemlji. Ali je i razbilo famu o nedodirljivosti gazde Agrokora.
Ali teško je reći da je jutarnje postrojavanje policijskih kombija pred nekad nedodirljivim Kulmerovim dvorima ikome došlo kao veliko iznenađenje. Najmanje onima po koje su policajci došli.
Policijska akcija u domovima članova uprave Agrokora sigurno nije došla kao iznenađenje nakon što je Gordan Jandroković ovoga vikenda vrlo upućeno konstatirao da će DORH krenuti u akciju. Još manje nakon poziva premijera Andreja Plenkovića tužiteljstvu da krene u akciju protiv odgovornih u Agrokoru.
Još manje nakon svih medijskih najava, kaznenih prijava izvanrednog upravitelja Ante Ramljaka i svih događaja koji su osumnjičenicima dali priliku da pospreme stvari, a neki i sami sebe na sigurno.
Barem do daljnjeg.
Opijum za narod
Bila je to, dakle, ranojutarnja predstava, svojevrsni opijum za ovaj "napaćeni narod" koji očekuje, pa i traži odlučnu akciju protiv aktera najveće gospodarske afere u hrvatskoj povijesti.
Nismo, naravno, dobili Ivicu Todorića kako krmeljav, u prugastoj pidžami i svilenom ogrtaču upada u maricu, kao što je policija uz novinare prethodnih godina znala vaditi neke poznate face iz kreveta. Dobili smo tek zajedljiv komentar Todorićevih odvjetnika da su "novinari bolje informirani o akciji od njih".
Jer, što je hapšenje bez kamera? Novinari su u ovoj predstavi tužiteljstvu važniji od Todorića koji je odavno dao petama vjetra.
Gazda nije jutros uguran u maricu, ali i bez toga ova policijska akcija trebala bi nekima pružiti barem malu satisfakciju.
Malo kašnjenje
U prvom redu onima koji se nisu prethodnih godina dovoljno nagledali takvih operetnih uhićenja nakon kojih godinama nije došlo ni do suđenja, a kamoli do presude. Premda ne i onima koji su smatrali da je policija pred dvore došla s nekoliko godina zakašnjenja.
Todorićevi Kulmerovi dvori godinama su se nadvijali nad Zagrebom i državom kao simbol moći i nedodirljivosti. Njegova vizura u podsljemenskoj zoni, pretvorena manipulacijom Milana Bandića i Gradske skupštine u rezidencijalnu zonu samo za Todorića, predstavljala je tajkunsku ikonu u koju se nije godinama smjelo dirati.
Premda se oko nje nataložilo dosta prljavih djela.
Razbila se fama
Gazda je u dvorima, uostalom kao i u Ciboninu tornju, bio na sigurnoj uzvisini iznad obične raje: povlašten, zaštićen, pošteđen. Sada su policijske marice, one koje su došle po Todorića, a ne one koje su štitile Todorića, donekle razbile tu famu.
Psihološki efekt makar malo je postignut. A nema sumnje da ćemo uskoro dobiti svježe dojmove iz samog dvorca, s mnogo sočnih detalja. (Pod uvjetom da je nakon priča o kupovini seksi rublja išla sočno uopće ostalo.)
Ostali uhićenici javnosti nisu uopće bitni, ma koliko se radilo o ljudima koji su desetljećima vodili Agrokor uz Todorića, a često i umjesto njega. Bez Gazde ova policijska akcija nije kompletna. Jer ovaj "napaćeni narod" čeka samo veliku zvjerku.
Veću i od Ive Sanadera. Veću od svih po koje je policija dosad došla.
Nažalost, čeka ga i ovaj naš pravosudni sustav koji ne može osuditi za ubojstvo čovjeka koji je gliserom u punoj brzini prepolovio jedrilicu.
Ako je ovo nekakav simbolički početak pravosudnog procesa protiv Ivice Todorića, kraj vjerojatno nećemo još jako dugo dočekati.
