On je bio daleko više od nogometa. Osim Bogom danog talenta, imao je još nešto, imao je onaj faktor i karizmu. Čovječuljak od 165 cm... Jedva možeš u nekoj gužvi uočiti takvu osobu, ali ako si Maradona, oko tebe se stvori razmak, ljudi ne upiru prstom navodeći vidi kepeca, ne rugaju se, ćak ni ne spominju kako igra nogomet, jednostavno čovjek je istog trena svojom pojavom uzrokovao oduševljenje i nekakvo strahopoštovanje.Ljudi su ga pratili i htjeli biti blizu njega. Biti heroj i biti obožavan od jedne divlje sredine poput Napulja, biti nacionalni simbol jedne prekrasne i strastvene zemlje poput Argentine, biti idol svakome tko ga je makar jednom gledao. Izgledao je nestvarno, igrao je nestvarno, živio je nestvarno. Nikada nije mogao biti shvaćen, ali opet ni mi sami ne možemo shvatiti kako je netko s 165 cm i iz jedne oronule kućice i iz siromašnih početaka mogao toliko toga postići. Nije na nama da osuđujemo kako je netko živio, već što je za života dao drugima i kakav je trag ostavio. Pomogao je svojim primjerom mnogima, pokazivao redovito da je sve moguće, pa i poraz i spotaknuti se, ali i da jedan poraz nije kraj, jer legende su vječne i uspomene na njih sjajit će vječno. Hvala ti Diego za sve emocije i za sve one poteze na terenu!