prije nego što sam rodila svoje prvo dijete, znala sam sve o odgoju. Bez problema sam etiketirala loše roditelje, delikventnu djecu..baš je bilo fora gledati zbunjene mlade roditelje kako se bore s loše odgojenom djecom a ja sam sve znala. I skroz bih drugačije postupala na njihovom mjestu. Onda mi se dogodila stvarnost. Dobila sam svoju djecu i doživjela prosvjetljenje-teorija je tako simpatična stavka. I strašna. Praksa je nešto sasvim drugo. Sva moja teorija, svo moje znanje, sve što sam učila i zdušno promovirala kao nešto najbolje..sve je palo u vodu. I onda sam počela zapravo odgajati svoju djecu. prilagođavati se njima i njihovim osobnostima, njihovim različitim karakterima, manama, vrlinama..i počela uživati s njima. Inače, tek kad ti dijete krene u školu, možeš vidjeti minimalne naznake rezultata odgoja. Ja sad vidim što sam postigla sa starijom djecom, vidim i gdje sam pogriješila a s mlađom djecom, naročito s jednogodišnjom bebom, ja u potpunosti-uživam. ne razbijaj glavu nego se opusti i moraš se dovesti do stanja kad ti živac neće lako poskakivati i kad ćeš shvatiti da je sve to normalno.