Gledajući kako se njezina kći Rose igra u parku, Catherine Reeve (38) uživa u dragocjenom zajedničkom trenutku. No u pozadini uma ne može ne osjetiti krivnju što će se uskoro njezina curica morati igrati bez mame
TUŽNA SUDBINA
Mama koja umire od tumora u dilemi: Roditi još jedno dijete da ih je dvoje ili je to još gore?
Catherine je dijagnosticiran terminalni rak mozga prije četiri godine nakon što su joj govorili da ima glavobolje zbog stresa i depresije.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
14:27
U to su vrijeme Catherine i njezin suprug Steve (43) iz Writtlea u Essexu pokušavali dobiti drugu bebu, piše The Sun. Savjetovano joj je da ne zatrudni dok liječi glioblastom, najčešći agresivni tumor na mozgu u odraslih.
Catherine kaže da je i dalje rastrgana zbog još jednog djeteta kako Rose ne bi morala odrasti sama - ali se boji krivnje što će drugo dijete ostaviti bez majke.
Podijelivši svoju potresnu priču kroz Dobrotvornu organizaciju za tumore mozga, Catherine je rekla:
- Kad su mi rekli da imam rak mozga, to se nije činilo stvarnim. Strašan je šok čuti da imate terminalnu dijagnozu i trebali su mi mjeseci da uopće počnem procesuirati informaciju. Čak se i sada, nakon četiri godine, ponekad borim da to shvatim, znajući da neću biti ovdje da vidim kako moja djevojčica odrasta. Previše je bolno stalno razmišljati o tome, ali prema Rose osjećam veću bol nego prema sebi, jer će izgubiti majku.Kad sam se razboljela, pokušavali smo da nam još jedna beba kompletira obitelj. Liječnici su rekli da možda nije dobra ideja nastaviti zbog mog liječenja i potpuno sam svjestan kakva je moja prognoza - ispričala je.
Catherine je razgovarala o mogućnosti smrzavanja jajašca, ali odlučila se protiv toga, jer su joj liječnici rekli da bi to moglo odgoditi njezin oporavak, iako su rekli da će i dalje biti moguće da zatrudni.
- Dio mene još uvijek žudi za bebom i jako bih voljela da Rose ima brata i sestru. To bi bio najdragocjeniji poklon koji bih joj mogla dati kako ne bi bila sama kad mene nema. Ipak, da imam još jednu bebu, osjećala bih se strašno krivom što bi drugo dijete ostalo bez majke. Steve bi također volio imati još jedno dijete, ali brine se zbog utjecaja na moje zdravlje i, da sam trudna, ne bih mogla obavljati svoja četveromjesečna snimanja. Osjećam se rastrgano i misli mi kruže u glavi - u dilemi je Catherine.
'Ne osjećam se dobro'
Prije četiri godine Catherine su počele mučiti glavobolje dok je bila pomoćnica ravnatelja u osnovnoj školi.
- Moja je kolegica primijetila da me svakodnevno muče glavobolje i predložila mi je da odem liječniku. Tada su počele i mučnine. Sjećam se da je to bio dan "upoznaj učitelja", a ja sam trčala u WC da povratim - prisjetila se.
Glavobolje su postale svakodnevne i sve jače. Mama ju je odvela liječniku opće prakse koji joj je dijagnosticirao depresiju i propisao antidepresive.
- Nikad nisam bila podložna stresu, ali mislila sam da je to vjerojatno, jer sam imala užurban i stresan posao. U bolnici me nisu skenirali i poslali su me kući - rekla je Catherine.
U srpnju 2016. zaboravila je da joj je to šesta godišnjica braka.
- Uvijek se sjetim naše godišnjice, ali nije mi pala na pamet sve dok mi Steve nije predao čestitku. Drugi dan, otišla sam kod prijateljice na darivanje bebe, ona je otvorila vrata, a ja sam joj rekla da mi odmah donese neku posudu jer moram povraćati - rekla je.
Catherineina mama 4. kolovoza 2016. došla je u kuću i odmah je shvatila da njezina kći "nije kako treba".
- Odvela me u njezinu lokalnu bolnicu jer je shvatila da nešto nije u redu kada je vidjela da sam totalno ignorirala Rose. Bila sam tamo fizički, ali bila sam poput prazne ljuske. Mama je rekla liječnicima: "Ne prepoznajem svoju kćer" - ispričala je Catherine.
Šokantna dijagnoza
Otkrili su joj masu na mozgu i poslana je u Queen's Hospital u Romfordu na detaljnije MRI snimanje.
- Sjećam se da sam bila u kolima hitne pomoći sa sestrom i mama je nazvala Stevea da nas dočeka u bolnici. Tada se sjećam kako su me odvezli u bolnicu, a ostatak je zamagljen - prisjetila se.
Pet dana kasnije, Catherine je imala operaciju za ublažavanje pritiska na mozak i budnu kraniotomiju 10 dana kasnije kako bi uklonila 97 posto tumora.
Dva tjedna nakon operacije, doživjela je još porazniji udarac kad su rezultati biopsije otkrili da ima glioblastom - najčešći agresivni tumor na mozgu u odraslih.
- Nije se osjećalo stvarno. Rekli su mi da imam još dvije do pet godina života. Ništa vas ne može pripremiti za postavljanje terminalne dijagnoze. Sjećam se povratka kod mame i tate. Imali su veliki vrt, a ja sam samo šetala oko njega sa Steveom. Stalno sam razmišljala, zašto baš ja? Što sam učinila da se ovo dogodi? Bog me zaista mora mrziti. A najviše me zaboljelo saznanje da nanosim bol svojoj obitelji. Trebali su mjeseci da uopće počnem sve obrađivati, a još dugo vremena da prođem kroz svoje osjećaje. Čak i sada to ponekad ne mogu shvatiti, znanje da neću biti ovdje da vidim kako moja djevojčica odrasta. Snalazimo se živeći u trenutku i samo nastavljajući s tim - rekla je.
Teško za prihvatiti
Za sada je Catherine jednostavno rekla Rose da je mama bolesna.
- Kada su mi dijagnosticirali rak, imala je samo tri godine i zapravo se ne sjeća da sam bila bolesna. Sada joj je sedam godina i zna da je mama bolesna, ali ne i koliko. I teško je povjerovati jer ne izgledam bolesno, nitko mi ne može vidjeti rak u mozgu. Steveu je ponekad teško prihvatiti što će se dogoditi jer izgledam tako dobro - kaže.
Kao par "odlučili su da se na to ne fokusiraju većinu vremena", ali su realni.
- Znamo što je pred nama dok bolest neizbježno napreduje - rekla je Catherine.
Predana mama obećala je iskoristiti svaki trenutak s Rose, pogotovo jer je izgubila dragocjeno vrijeme s njom nakon što je izašla iz bolnice, nakon čega je slijedilo šest tjedana radioterapije i šest mjeseci kemoterapije. Izgubila je pokret na desnoj strani tijela, što se postupno poboljšavalo fizioterapijom.
- Trebalo je dugo i bilo je vrlo frustrirajuće. Morala sam ponovno naučiti kako hodati i koristiti nož i vilicu - kaže Catherine.
To ju je spriječilo da bude u bliskom kontaktu s Rose.
- Uvijek sam bila primarna njegovateljica, ona kojoj bi Rose došla prva. Ali kad sam bila bolesna i oporavljala se, Steve je preuzeo tu ulogu. Čitao joj je priče prije spavanja i spremao je za spavanje - kazala je.
Sad par dijeli noćnu rutinu.
- Mislim da Rose želi da oboje to učinimo u slučaju da me jednog dana nema. Drago mi je da to oboje radimo, a i da Steve ima tu vezu, ali istovremeno, boli što sam izgubila tu privatnu bliskost s Rose - priznaje.
Priprema za odlazak
Catherine zna da je pred njom bolan postupak opraštanja od kćeri.
- Počinjem razmišljati o svim stvarima koje joj želim reći i kako bih ih trebala početi govoriti. Možda ću pisati pisma ili snimati videozapise za prekretnice njenog života kad ne mogu biti s njom. Ali još nisam na tom mjestu, znat ću kad budem. Steve i ja još nismo spremni razgovarati o onome što će biti kad me ne bude, ali znamo da će doći dan. Znam da će Rose biti dobro s njim kao s njezinim ocem - ohrabruje se.
Sada je Catherine odlučna iskoristiti život i 'skinula' je trčanje Londonskim maratonom sa svoje liste. Kad je maraton otkazan zbog Covida-19, Catherine nije dopustila da je to odvrati i sudjelovala je u virtualnoj utrci The Brain Tumor Charityja.
Boreći se s obilnom kišom 4. listopada, trčala je rutu između svog doma i doma svojih roditelja, otprilike šest kilometara u jednom smjeru, četiri puta.
- Bilo mi je teško bez masovnih gužvi održati raspoloženje. No Rose, Steve i moja obitelj i prijatelji podržali su me na mojoj ruti i bila sam odlučna prikupiti što više novca za dobrotvornu organizaciju The Brain Tumor Charity - rekla je Catherine.
Stvaranje uspomena
Sada joj je fokus na stvaranju puno sretnih uspomena.
- Idemo na lijepe praznike i lijepa mjesta. Volim počastiti Rose, ali ne želim da bude razmažena. Najviše od svega volim svakodnevne posebne uspomene poput odlazaka u park i ušuškavanja na kauču kako bi pogledale film. To su najdragocjeniji trenuci, samo biti zajedno - kaže Catherine.
Ona sada dijeli svoju priču kako bi dobrotvornoj udruzi The Brain Tumor Charity pomogla u podizanju svijesti o ovoj bolesti.
- Važno mi je pomoći u prikupljanju novca i podizanju svijesti dok svoj život živim najbolje što znam. Znam da je moj tumor na mozgu ovdje, ali sviđa mi se što drugi ljudi ne znaju, osim ako im ne odlučim reći. Na taj me način ne doživljavaju samo kao pacijenta s rakom mozga. Ja sam Catherine, osoba, mama, supruga, učiteljica. Realistična sam u pogledu svoje prognoze i znam što slijedi, ali za sada sam živa i zdrava i živim svoj život - zaključila je.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
