Iako od dogovaranja i pregovaranja korist imaju i djeca i roditelji, ipak su roditelji ti koji postavljaju pravila i odlučuju o čemu će se pregovarati, a što je izvan okvira
Mali kućni pregovori: Pravila se poštuju uz puno dogovora
Koliko ste se puta pitali radite li nešto pogrešno kao roditelj kad vas vaš potomak odbije poslušati ili se ogluši na vaše uzastopne molbe i zahtjeve. Katkad se odgajanje djeteta čini kao prava borba, a manje kao pedagoški ili neki drugi proces. Koliko god se to činilo napornim, postoje jednostavnija rješenja, ali će ona ovisiti o tome kakav ste roditelj. Autoritaran će roditelj sve zabranjivati bez objašnjavanja; permisivan ili popustljiv će popuštati, a demokratski će dogovoriti pravila i posljedice koje su jasne i vama i djetetu. Istraživanja su pokazala da najbolji učinak na dijete ima demokratski stil odgoja jer od dogovaranja i pregovaranja korist imaju i djeca i roditelji, jednostavno zato što su to prigode za raščišćavanje i postavljanje pravila.
- Dobre strane dogovaranja i pregovaranja s djetetom jesu da dijete uči kako razmišljati, kako reći što želi, kako se zauzeti za svoju stranu, kako raspravljati, kako činiti kompromise - pojašnjava nam diplomirana psihologinja i psihoterapeutkinja Tatjana Gjurković, suosnivačica Centra Proventus, i odmah dodaje kako je to vještina koju treba svladati:
- Vrlo je važno znati kako će dijete učiti razmišljati i voditi rasprave. Jedan od vrlo dobrih načina je davanje djetetu izbora. Dajući izbore prikladne djetetovoj dobi, osnažuje se dijete, daje mu se određena kontrola nad situacijom, što dijete stimulira da uči kontrolirati svoje ponašanje. Tako se i smanjuje borba moći između roditelja i djeteta, i što je najvažnije, čuva se odnos između roditelja i djeteta.
Odnos će učvrstiti i postojanje jasnih pravila. Ako na vrijeme dogovorite “kućna“ pravila, nećete često morati raspravljati. Osnovno je, ističu stručnjaci, da roditelj bude svjestan da je upravo on taj koji odlučuje o čemu će se pregovarati. Dakle roditelj koji je odgovoran za dijete, postavlja okvir unutar kojeg se može pregovarati i dogovarati.
- Ako, na primjer, roditelj želi naučiti šestogodišnje dijete da ne jede slatko prije večere, roditelj uvodi novo kućno pravilo rečenicom poput: ‘Danas ćemo uvesti novo i važno pravilo u našoj kući. Kada izabereš pojesti zdravu namirnicu (navesti koju inače dijete voli) prije večere, biraš pojesti desert poslije večere. Kada izabereš pojesti slatko prije večere, biraš povrće za večeru jer je to jedini način da budeš zdrav’ - savjetuje psihoterapeutkinja.
Napominje kako je važno da se dijete podsjeti na to pravilo iduće večeri, ali ne i da mu se stalno ponavlja. Dovoljno je da znamo da nas je čulo.
- Ako dijete izabere pojesti slatko prije večere, tada mu se da kuhano povrće uz rečenicu poput: ‘Čini se da si danas izabrao imati kuhano povrće za večeru’. Moguće je da će dijete tražiti nešto finije za večeru, ali ga je važno podsjetiti na pravilo i vratiti djetetu odgovornost. Može se reći nešto poput: ‘Znam da sada želiš da si odabrao ne pojesti slatko prije večere, pa da sada možeš jesti finiju večeru. Sutra možeš izabrati pojesti voće prije večere, pa ćeš tako odabrati jesti finiju večeru i imati desert.’
Tako se dijete pomalo uči preuzimati odgovornost za svoje postupke.
S malo odraslijima može biti teže. Dogovorili ste se, na primjer, s djecom da će se vratiti kući do deset, ali su zakasnili sat vremena. Kako postupiti? To ovisi o dogovoru u obitelji, koji bi trebao predvidjeti čime će se i kako kažnjavati kršenja dogovora. U svakom slučaju, ističu stručnjaci, dijete mora osjetiti posljedice svoga postupka, jer u suprotnom umanjujemo vrijednost dogovaranja. Neke od mogućih kazni za nepridržavanje dogovora mogu biti: raniji odlazak u krevet, zabrana deserta, sladoleda ili slatkiša, te gledanja televizije i crtića za manju djecu, a pranje suđa, pospremanje sobe ili stana, zabrana nekih aktivnosti, poput igranja igrica ili korištenja interneta za veću djecu.
A kad postavljate pravila, opis poželjnih ponašanja, važno je da ih postavite na pozitivan način, a ne kao zabrane. Dakle istaknite ono što očekujete da se radi i objasnite im zašto to očekujete. Pri formuliranju pravila dobro je koristiti riječi poput uvažavamo, dopuštamo, sviđa nam se i slično. Na primjer, kod tinejdžera ćete mnogo, savjetuju stručnjaci, više postići rečenicom: “Važno mi je da tijekom tjedna ne izlaziš navečer jer se brinem za tebe i kako će ti biti u školi” nego ako kažete da mu zabranjujete izlazak. Imajte na umu da dijete ima pravo protestirati, a vi morate ostati dosljedni pri postavljanju vaših granica. A pravo vrijeme za dogovor je kada treba postaviti neko novo ponašanje ili kad se dijete ne pridržava pravila.
Također treba pripaziti da se ne pretjera s pravilima. Pokušajte ih prebrojiti jer što ih je više, vjerojatno će vam se potomak više buniti protiv njih.
I, zapamtite, nije sve predmet dogovora.
- Nikada se ne pregovara o stvarima koje su nužne za život poput: jela, spavanja, higijene ili pak zbog agresivnog ponašanja prema sebi, drugima ili pak kada je riječ o namjernom uništavanju igračaka. Naravno, unutar tih granica, ovisno o djetetovoj dobi i potrebama, može se dogovarati o vremenu kada će dijete jesti, o vremenu kada će ići spavati, kada će se tuširati i slično - napominje psihologinja Gjurković.
A kad se izvještite u dogovaranju, uživat ćete u živim raspravama sa svojom djecom.
Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!