Makedonac Ilija (81): Član sam Hajduka od 1961. Ako Džeko i Rakitić dođu, stižem na Poljud!

Kolika je vjerojatnost da ćete u inozemstvu sresti nekoga u majici i s kapom hrvatskog kluba? Realno, jako mala, pogotovo ako je riječ o nekoj starijoj osobi... E upravo to nam se dogodilo u centru Skoplja, gdje smo sreli gospodina Iliju Džonova (81), koji je nosio bijelu Hajdukovu majicu, na reveru sakoa je imao Hajdukovu značku, a na glavi kapu s natpisom - Hajduk!?

Pokretanje videa...

00:53

Ilija Džonov, navijač Hajduka | Video: Tomislav Gabelić/24sata

 - Što se čudite, u Makedoniji ima jako puno navijača Hajduka. Ja sam iz Štipa, a mi smo se s Hajdukom identificirali zbog toga što se kao nogometni klub iz malog grada uspješno borio s onima iz velikih gradova, Crvenom zvezdom, Partizanom, Dinamom, Olimpijom, Sarajevom... I pobjeđivao ih je redom, osvajao trofeje, zato smo ga mi mali ljudi toliko i voljeli - pojasnio nam je gospodin Džonov na početku jedne po svemu neobične priče o ljubavi koja traje već preko 70 godina.

- Brat moje majke redovito je kupovao lokalne novine Nova Makedonija, koje su imale sportske stranice. Jednoga dana vidim u novinama sliku Bernarda Vukasa, pitam tko je to a ujak mi kaže da je to poznati igrač iz Hajduka. Drugi dan na slici Vladimir Beara, kaže ujak da je i on iz Hajduka, treći dan Frane Matošić, i on iz Hajduka... I pitam ja tog svog ujaka koji je to klub Hajduk, odakle su kad su toliko popularni. On me poduči da je to splitski Hajduk, na karti sam pronašao Split, vidim, mali grad na obali mora. I od tad sam ga počeo ozbiljnije pratiti, a vrlo brzo za Hajduk i navijati.

Sretna je okolnost bila što su gimnazijalci iz Štipa, a među njima i mali Ilija, u proljeće 1961. došli na ekskurziju u grad prijatelj njihovog Štipa - Split. Razrednici su im dali dva sata slobodno da sami razgledaju grad, a mali Ilija se zaputio tražiti Plinaru.

- Pitao sam ljude gdje je Plinara, jer sam znao da je stadion pored Plinare, tako sam čuo na radiju... Gledali su me ljudi u čudu dok jedan čovjek nije shvatio da tražim stadion, pa me uputio da tražim Stari plac. I brzo sam ga pronašao. Uđem na vrata kluba, a tamo prvotimac Lenko Grčić, kojeg sam prepoznao s fotografija. Pitao sam ga gdje bi se mogao učlaniti u klub, a on me uputi kod tajnice. Nisam znao što je to tajnica, a kad me vidio onako zbunjenoga, kazao mi je:

- Makedonac, tajnica ti je "sekretarica".

- I tako sam se učlanio u Hajduk davne 1961. godine, dakle prije 63 godine...

Mali Ilija je u međuvremenu odrastao, završio je ne samo gimnaziju, nego i medicinski fakultet, nakon čega je specijalizirao neurokirurgiju u Njemačkoj, doktorirao u Beogradu, postao i redoviti profesor, i najmlađi direktor skopske neuropsihijatrije, pa i dekan medicinskog fakulteta... Napredovao je stepenicu po stepenicu, mijenjao pozicije, ali ljubav prema Hajduku je ostala jednako snažna sve do danas, kada je u mirovini.  

- Često sam dolazio u Split, i poslovno i privatno. Jednom zgodom sam poveo i zaručnicu. Odsjeli smo u hotelu Marjan, ujutro bi se kupali na Bačvicama a popodne bih ja odlazio na treninge Hajduka. Ona je bila strašno ljubomorna, htjela je na kupanje ili u šetnju, ali nije bilo šanse da ja zbog kupanja propustim trening Hajduka. Ili utakmicu. Odgledao sam tako i nekoliko prijateljskih,  među ostalima i onu sa Slavijom kada su gledatelji pljeskali gostima koji su bili bolji, a onda im je Pero Nadoveza zabio gol i došao pred tribinu pitati navijače hoće li i njemu pljeskati kao što plješću Česima.

Uz rijetke TV i redovite radio prijenose te pokoju utakmicu u živo, Džonov je ljubav prema Hajduku upotpunjavao čitanjem knjiga posvećenih klubu, redovito mu je na kućnu adresu stizao i Hajdukov glasnik na koji je bio pretplaćen, u dahu je odgledao i kultnu TV seriju Velo misto...

- Jednom zgodom u Štipu je snimao Boris Dvornik i došao se ošišati kod lokalnog brijača. A kako je bio jako popularan, svi smo došli za njim. Dotakli smo se i Velog mista, i on je pitao brijača je li bio uvjerljiv u ulozi "brice" u seriji, na što mu je ovaj odgovorio da je sve bilo u redu, osim što nije bilo kose na podu salona... I Beara je jednu godinu proveo u Štipu kao trener Bregalnice, imao sam priliku upoznati i njega, krasan čovjek... Najviše Hajdukovih utakmica odgledao sam u Beogradu jer samo kao mladi liječnik služio vojsku u Beogradu. Pogotovo na stadionu JNA gdje smo imali slobodan ulaz – kaže nam vremešni profesor, koji je u karijeri gledao dosta dobrih igrača:

- Najviše sam cijenio Vukasa i Bearu, kasnije i Nadovezu koji mi je imponirao stasom i igrom, ali i ove mlađe, Jerkovića, Šurjaka i Buljana iz zlatne generacije, za mene najbolje generacije u povijesti kluba.

Upitali smo i profesora Džonova je li ikad imao problema zbog Hajdukovih simbola u glavnom gradu Makedonije, na što se samo nasmijao:

- Ma kakvi, samo pohvale. Nedavno me zaustavio jedan, po izgledu bih rekao moj vršnjak. I kaže mi da sam mu uljepšao dan. Pitam ga zašto, kaže zbog Hajduka kojeg i on jako voli. Vidio je kapu na mojoj glavi i to mu je bilo dovoljno... Hajduk je posebna emocija, ljubav, a ja bih stručno kazao i da ljubav stvara energiju, a energija je neuništiva. To je strast koju ne možete racionalno objasniti, kao što ja nisam mogao objasniti supruzi i sinu zašto plačem kad je Hajduk u Nišu izborio remi za ostanak u ligi... Plakao sam od sreće, naravno.

Izdiktirao nam je profesor Džonov naizust šampionski sastav Hajduka iz 1954/'55. sezone, od Beare, preko Luštice i Beare do Matošića..., pokazao nam i člansku iskaznicu iz 1961. godine s potpisima nekolicine tadašnjih prvotimaca, pohvalio se i bliskim prijateljstvom s Harijem Ujkanovićem, još jednim velikim navijačem Hajduka iz Skoplja koji je na Poljud doveo veliki broj makedonskih i albanskih nogometaša, a nikad čelnicima kluba nije oprostio što nisu uzeli i Dimitra Berbatova kojeg im je također nudio...

- Hajduk je čudo, vi koji živite u Splitu ne znate koliko mi patimo i živimo za Hajduk jer ste mu preblizu, a mi smo stotinama kilometara daleko... Da nisam u ovako poznim godinama sigurno bih došao vidjeti i Poljud. Tko zna, možda se i odlučim ako stvarno dođu Džeko i Rakitić. I dobro je da je došao Gattuso, bio je malo nervozan kao igrač, ali možda je baš takav trebao Hajduku na klupi da napokon osvojimo titulu.. - zaključio je profesor Džonov.