Majstorica jiu jitsua: Izgubila sam oca, a sport me spasio...

Dva mjeseca sam gotovo svakog dana dolazila u dvoranu, sjedila na klupi i gledala djecu kako treniraju judo. Imala sam tada samo pet godina i nagovarala sam roditelje da me upišu u klub. Njima nije bilo jasno što ću ja, kao djevojčica, u tom muškom sportu. Naposljetku su popustili. Nedavno sam počela trenirati i jiu jitsu, a danas sam prva hrvatska seniorka koja je osvojila medalju u tom sportu, ponosno nam kaže Nadina Biljanović (23) koja je zapečatila iznimno uspješnu sportsku godinu u Hrvatskoj.

POGLEDAJTE VIDEO

Pokretanje videa...

06:08

Video: Igor Kralj/PIXSELL/ (ILUSTRACIJA)

Nadina je članica zagrebačkog kluba Black Belt, a u lipnju i studenom osvojila je dvije brončane medalje na Europskom i Svjetskom jiu jitsu prvenstvu iznad 70 kilograma. 

Ljubav prema judu traje već 18 godina, svaki dan trenira i svaki slobodan trenutak ustvari provodi u dvorani, čak i kad nema treninge. Jiu jitsu je počela trenirati tek prije dvije godine, pa je time njezin uspjeh još i veći.

Dečki me tretiraju kao kraljicu

Osim što je prva hrvatska jiu jitsu osvajačica medalje, ona je i jedina djevojka seniorka u svom klubu u kojem ju, kaže kroz smijeh, dečki tretiraju kao kraljicu. 

- Obzirom da sam u jiu jitsuu jako kratko, nisam imala nikakva očekivanja na tim prvenstvima. Zato sam presretna zbog bronce, to mi je još veći poticaj za dalje. Mislim da su ove medalje velika stvar za Hrvatsku. Voljela bih da budu motivacija djeci, posebno djevojkama, da se bave ovim sportom i da nas ima više - poručuje Nadina.

Pravi je primjer da se sve može kad se to želi.

Unatoč obavezama na Kineziološkom fakultetu na kojem studira, intenzivni treninzi nisu joj predstavljali nikakav problem. Mjesecima se pripremala najprije za Europsko u Poljskoj, a potom Svjetsko prvenstvo u Švedskoj.

Trener: Dugo smo čekali nekoga poput nje

- Imala sam treninge dva puta dnevno i bilo je naporno, ali kako se već 18 godina bavim sportom na to sam bila spremna. Ujutro bih došla na trening, nakon završetka otišla kući nešto pojesti i odspavati i onda popodne ponovno na trening.  I eto, rezultati su tu - priča veselo Nadina dok nam na strunjači pokazuje svoje borilačke vještine.

Disciplina i odricanja dio su njezina života od malih nogu. Osim juda i jiu jitsua, bavila se i plivanjem i plesom te paralelno išla u školu. No, ipak su borilački sportovi bili Nadinina prva ljubav koja traje i danas, a prenosi ju i na mališane koje trenira u klubu.

Njezin trener Ivan Tomašić ima samo riječi hvale za nju.

- Nadina je htjela medalju, bila je vrijedna, imala je sportske navike iz djetinjstva i tu medalju je i osvojila. Najbitnije je što nas dvoje imamo super odnos i super funkcioniramo. Dugo se čekalo na prvo seniorsko odličje u tom sportu jer se jiu jitsu tek sad počeo razvijati kod nas i nadam se da će od sada medalja biti i više - rekao je Tomašić.

Životna tragedija: Preko noći smo morali odrasti

Iako se smatra sportom rezerviranim za muškarce, Nadini itekako pristaje uz njezin karakter, ali i težak životni put koji je prošla. Kao pravi borac preživjela je veliku životnu tragediju koja ju je zadesila u najranjivijim godinama.

Ona, sestra Tamara (25) i brat Mile (18), javnosti poznat po ulozi "Hlapića" u istoimenom filmu, nakon razvoda roditelja živjeli su s tatom koji je prije četiri godine preminuo.

Njih troje ostali su sami, bez novaca i suočeni s ozbiljnim životnim problemima kao što su plaćanje kredita, režija, hrane, školovanja i svega ostalog.

Doslovno su preko noći morali odrasti i ulogu djece zamijeniti ulogom roditelja. 

- Ja sam tada imala 18 godina i završavala sam srednju školu, čekala me državna matura. Sestra je imala 21 godinu i studirala je, a brat Mile imao je samo 13 godina. U istom trenu tugujemo i strahujemo što ćemo i kako ćemo. Kako je Tamara najstarija, ona je tada povlačila naprijed, brinula o nama i financijama, a puno su nam pomogli tatini prijatelji i dobri ljudi koji su na humanitaran račun uplaćivali novce i spasili nas u tom trenu. Dobivali smo i nešto tatine mirovine, a danas dobivamo stipendije. Ne znam kako, ali preživjeli smo i preživljavamo i dalje - priča Nadina i sjetno gleda u plavi pod dvorane.

Sport joj je, kaže sa sjajem u očima, pomogao prebroditi taj životni brodolom.

- To mi je bilo najteže životno razdoblje, ali tata nas je odgajao da moramo biti samostalni. Da se nisam bavila sportom, zaista ne znam što bi danas bilo sa mnom jer sam tada proživljavala jako lošu fazu. Počela sam još više i jače trenirati kako bih se ispucala i to me izvuklo da ne skrenem na neki loš put - kaže ova djevojka koja unatoč teškoj borbi nije izgubila onu dječju radost. 

Uspjeli ostvariti svoje snove

Dok se u razgovoru vraća u sadašnjost, razigrano i s osmjehom na licu priča nam o uspjesima za koje su se lavovski svo troje izborili. 

- Ja sam maturirala i upisala fakultet i evo ostvarila velike sportske rezultate. Radim razne poslove preko studentskog servisa kako bih pomogla sestri s financijama. Tamara je u međuvremenu završila Rudarsko-geološko-naftni fakultet i sada stažira u jednoj velikoj kompaniji, a naš Mile je postao veliki dečko i upisao fiziku u Francuskoj u Parizu na prestižnom Sveučilištu Sorbonne. Tati je još kao dječak govorio da će tamo studirati i to je i ostvario - kaže Nadina ne skidajući osmijeh s lica.