Dragutin Petek, vlasnik bačvarije, sredinom 90-ih suočio se s pojavom inoks bačava koje su istisnule drvene, pa je krenuo u izradu namještaja od starih bačvi i time pomalo osvaja tržište
DOKTOR BAČVAR
Made in Zagorje: Stare bačve pretvara u šankove, sudopere...
Kad sam 1994. godine preuzeo bačvarski obrt od svog oca, koji ga je naslijedio od mog dede, krenulo je s teškom mukom. To je bilo vrijeme kad su se pojavile bačve od inoksa i kad su ljudi drvene bačve počeli mijenjati onima od inoksa. Imali smo starih bačava ko u priči, a nismo znali što s njima. Tako sam se našao u situaciji da treba smisliti što dalje, priča Dragutin Petek (50), vlasnik 'Bačvarije Petek' iz Ðurmanca, dok nam pokazuje postolja za bačve koje su izradili njegovi otac i djed, medu kojima je i jedno iz 1870. godine.
Pokretanje videa...
01:52
Njegova priča pokazuje da za neke stvari u životu treba imati kliker i malo hrabrosti. Naime, tad se rodila ideja da od podnožja bačve počne raditi ukrasne satove, što se, iako nisu bila idealna vremena, pokazalo dobrom odlukom.
- Išli smo za tim da se na svakom tom satu može ispisati kratka poruka, pa to može biti lijep obiteljski poklon koji nećete spremiti u ladicu, nego objesiti na zid i uvijek imati na oku, kao podsjetnik da vam je to poklonio netko drag. To je poklon koji ce biti uz vas 20-ak ili 30 godina i uvijek ima tu posebnu vrijednost - priča Dragutin.
Otkriva nam još jednu tajnu: Za muške koji imaju 'hude babe koje im ne daju piti' na stražnjoj strani sata uz mehanizam se može 'ugraditi' i bočica u koju se može sakriti alkohol. Mala šala majstora koji je izradio sat mnogima se čini kao zgodan poklon za vjenčanje, ili godišnjicu braka, na primjer.
Izrada satova vodila je pomalo do izrade jednostavnih stolica za dnevni boravak, u čijoj je unutrašnjosti prostor za pohranu finih pica i čašica, kako bi bili pri ruci kad stignu gosti. Tim je stolovima dodao male štokrle.
Nastavilo se sa stolovima od većih bačvi, kojima je dodao stolce s naslonom, u potpunosti izrađene od drveta iz bačve, a kako se usavršavao, tako je krenuo u izradu manjeg šanka, koji može biti zanimljiv ukras u svakoj vikendici, da bismo se doista iznenadili izgledom i šarmom kuhinjskog sudopera u potpunosti izrađenog od dijelova bačve.
- Iznad njega može doci manja bačva s policama za pice ili posude, pa je to zgodan izbor za mini-bar u nekom podrumu ili vikendici - kaže Dragutin. No, sve se to može izraditi i u varijanti kuhinje po mjeri.
Dodaje kako je riječ o vrlo staroj hrastovoj bačvi, drvetu koje se nikako drugačije ne bi moglo obraditi da se na njemu tako lijepo vidi protok vremena, kojem je i vino koje je stajalo u njoj dalo posebnu patinu.
- Pogledajte ovaj pladanj za posluživanje hrane: ovu crvenkastu boju drvetu je dalo vino, odnosno vinski kamen koji se hvata za stijenke bačve dok vino stoji u njoj. Sve je tu odradilo vrijeme, priča bačvar koji, pomalo sa sjetom kaže kako je na kraju baš on zaustavio obiteljsku tradiciju proizvodnje bačava i danas živi od toga da ih – rastura. I pristojno živi od toga, s tim da uz to radi i druge stolarske radove.
- Ispočetka nije išlo lako, jer je riječ o ozbiljnom i teškom poslu koji traži dosta vremena, a cak i ljudi koji znaju cijeniti takav namještaj često ne mogu izdvojiti koliko on zaista vrijedi. Jedan stolić za dnevni boravak košta 1800, a svaki stolac 500 kuna, dok su neki veći komadi namještaja i skuplji, tako da jedan takav detalj u stanu i nije mala investicija. No, uspjeli smo se održati i danas pristojno živimo, nismo ničeg željni - priča Dragutin Petek.
Dodaje kako od tog posla živi njegova obitelj, bratova, jer i on radi s njim, te obitelj još jednog radnika kojega su zaposlili.
- No, moja kuca ne izgleda kao vila, jer smo puno više ulagali u kvalitetne strojeve u radionici, kako bismo bili spremni za sve izazove koje kupci postave pred nas, pa danas kvalitetno možemo odraditi gotovo sve stolarske radove u opremanju ugostiteljskih objekata ili domova, priča Dragutin.
Jedna od stvari kojima se u zadnje vrijeme ponosi je nekoliko kuhinja po mjeri koje su odradili.
- Puno poslova i ne preuzimam, jer nemamo dovoljno radnika da bismo ih odradili. Ima dana kad razmišljam i o širenju posla, no to ne bi išlo bez zapošljavanja novih ljudi i dodatnog ulaganja u širenje radionice, jer već sad u nekim situacijama nismo u stanju brzo odraditi sve narudžbe. No, u to se ne usudim ući samo tako, jer je riječ o velikim obavezama - kaže sugovornik.
Da bi pojačanje novim radnicima imalo smisla, mora uzeti kvalitetnog stolara s iskustvom, što nije mali trošak.
- Kad sam zapošljavao kolegu koji sada radi s nama, pokušao sam to učiniti uz poticaje sa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, no procedura je bila takva da bi trebao čekati 3 mjeseca, a meni je radnik trebao odmah. Njegova placa je oko 6000 kuna i ne može biti manja, ne samo zato što svojim radom to zaslužuje, nego i zato što nam je Slovenija jako blizu. Mnogi ljudi iz ovog kraja svaki dan putuju na posao u Sloveniju i vraćaju se kući na spavanje, za prosječnu placu od oko 1500 eura, tako da radnika ne možete dobiti za puno manje - kaže Dragutin.
Bilo bi lakše krenuti u širenje kad bi se probili na inozemno tržište, dodaje. Sitnim je koracima već krenuo s isporukama i montažama za inozemstvo, no kaže kako ga usporava to što ne zna jezike, pa se nada da ce njegova djeca s vremenom prepoznati priliku i uključiti se u obiteljski posao.
- Kod nas vele da se 'bez coprnice niš ne zna', tako da mi je teško reci hoće li biti tako, ali se nadam. Cini mi se da su najveće šanse za to da ga jednog dana preuzme kći, koja je na drugoj godini studija ekonomije u Rijeci. Stariji sin sad ima 18 i bavi se željezarijom, što bi se lijepo moglo spojiti, no još ne pokazuje da je zainteresiran, dok je mladi 13-godišnjak i još je rano reci cime ce se u životu baviti. A volio bih da im dojde 'iz riti u uši', te da osvijeste da ne trebaju baš svi 'otići Hansu' da bi živjeli dobro od svog rada, i nadam se da ću im takav posao moći ostaviti - priča Dragutin.
No, ne osjeća da kao obrtnik ima odgovarajuću podršku od Hrvatske obrtničke komore ili Hrvatske gospodarske komore, iako redovno placa članarinu.
- Rekao bih da u udruženjima ne razmišljaju puno o tome što je malim obrtnicima, pogotovo nama sa starim zanatima, stvarno potrebno, kao da nekome nije stalo da mi 'mali' postanemo 'veliki'. Na primjer, nama sa starim zanatima pomogla bi bespovratna sredstva kojima bismo mogli širiti posao, no nedavno je za cijelu županiju za starinske zanate bilo osigurano tek oko 50.000 kuna, odnosno jedva 1500 kuna po obrtniku, s čim zaista ne možete ništa - priča Dragutin.
Dodaje kako strukovne komore slabo pomažu i na sajmovima, jer se obično na jedan prostor nagura toliko obrtnika, tako da nemaju gdje kvalitetno predstaviti svoje proizvode. Zato na sajmove najčešće odlazi tako da sam zakupljuje prostor. Na neke se sajmove, dodaje, još uvijek isplati otići, odnosno ljudi na njih još uvijek dolaze u potrazi za onim što žele kupiti, pa nakon njih potražnja za poslom poraste.
- Neki od nas možda bi mogli iskoristiti i programe poticaja iz EU, no i za to bismo trebali podršku koje nema. Naime, većina nas nije vična ispunjavanju silne dokumentacije koju treba pripremiti za takav projekt, niti znamo prepoznati na koje se projekte možemo javljati, pa je šteta da barem u tom segmentu HOK ili HGK nisu osigurali bolje organiziranu podršku - kaže Dragutin.
Ovako, prepušten je sebi, pa sve ide polako. No, vjeruje da ce tako, zapravo, uspjeh biti sigurniji, jer se širi pomalo, korak po korak.
- Kad bih mogao doci do nekih poduzetničkih poticaja, prva stvar bi bila da uredim 'groblje bačava' u dvorištu, odnosno napravio bih hangar da su bačve u zatvorenom prostoru - kaže Dragutin dok nas provodi dijelom dvorišta u kojemu su nabacane stare bačve koje otkupljuje.
- Otkupljujem stare bačve iz svih vinorodnih područja u Hrvatskoj. Trudim se pronaći one 'zdrave', no dok ju ne rastavite, ne znate kakvo je drvo. Potom se ono šmirgla i cisti od vinskog kamena, pa sastavlja u nove oblike, najčešće manje. Naime, jednu veliku bačvu obično treba dosta 'smanjiti' kako bismo dobili stolić koji veličinom odgovara za dnevni boravak, što se radi spajanjem duga i stavljanjem obruča koji ih savijaju na novu veličinu - priča Dragutin.
S druge strane, za jedan šank potrebno je i više bačava, čije se duge spajaju i lijepe također u novi oblik. Drvo koje ce biti u kući, u zatvorenom prostoru potom treba zaštiti, dok se šank ili stolovi koji ce biti vani – na primjer oni koje radi za restorane i kafiće – dodatno štite posebnim premazima, kako kiša ne bi oštetila drvo.
Upravo restorani i kafići su sve češći kupci, kaže Dragutin, pa je tako nedavno velikim šankom opremio jednu vinoteku u Poreču, restoran u Marija Gorici te jedan u Zagrebu, za koji je gotovo svu opremu izradio od drveta.
Ulaganje u reklamu nije mu potrebno, dodaje, jer se dobar glas zaista daleko čuje, odnosno kvaliteta izrade namještaja, kao i spremnost da se prilagodi željama kupca, uvijek su najbolja preporuka.
Medu poslovima koji su i za njega bili veliko veselje, Dragutin ističe drvenu kadu koju je prije nekoliko godina od njega naručio Mirko Filipović.
- Došao je s Mariom Mlinarićem, koji se također bavi sportom i objasnio mi da se nakon napornih treninga odmara u kadi u hladnoj vodi, u vodi koja je oko 8 stupnjeva, kako bi se bolje otpuštala mliječna kiselina iz mišica. Usput je naručio kadu, što mi je jedna od dražih koje sam izradio - kaže Dragutin.
Dodaje kako sada razmišlja i priprema se za to da od bačvinih duga napravi podnožje za krevet, u kojem bi se moglo spavati, kaže majstor bačvar koji danas živi od njihove prenamjene.
NAJGORI PAROVI HOROSKOPA: Ribe i Lavovi ne idu skupa, a Djevice ne podnose ovaj znak
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
