Lukas Nola o životu, karijeri, borbi s rakom: 'Seks je za mene dokaz da sam tu, da sam živ'
Da je Lukas Nola filmski redatelj i scenarist, poznato je vjerojatno svakom, ali zbirkom ‘Bilo je dobro, bilo je toplo’ prvi ga put upoznajemo kao pjesnika. Razgovaramo o njegovoj karijeri, teškoj bolesti
Da je Lukas Nola (1964.) filmski redatelj i scenarist, poznato je vjerojatno svakom imalo ozbiljnijem pratitelju tokova novije hrvatske umjetnosti i kulture. Zapažen je bio već prvi njegov film “Dok nitko ne gleda” iz 1992., uslijedili su hvaljeno “Rusko meso”, “Nebo, sateliti” i “Sami”, a 2017. snimljena mini serija “Čuvari dvorca” jedan je od najpoznatijih domaćih izvoznih celuloidnih proizvoda u posljednjem desetljeću. No malo tko zna da je Nola, prije upisa na Akademiju dramske umjetnosti, studirao onu drugu, likovnu, i to usporedno na Akademiji i Odsjeku za povijest umjetnosti zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Bavio se i glazbom pa nedavni izlazak pjesničke zbirke “Bilo je dobro, bilo je toplo” možda i ne treba promatrati kao izdvojen izlet manje poznatim, ali kako je za svoje filmove sam pisao scenarije, ne i sasvim stranim brzacima pisane riječi. Redatelj ondje, na jedva stotinu stranica, ostavlja iskrzane slike, nimalo slične filmskom ili kakvom drugom narativu, odsječke života crta suptilno upisujući njihova iščašenja. I pritom ostaje iskreno neopterećen formom. Bio je to povod da s redateljem porazgovaramo o poeziji, ali i o životu iz kojeg se ona crpi, o filmu kakav je nekad bio i televiziji kakva bi mogla biti...