Ludi Poz: Jasku crtao po ploči, izbornika udario u međunožje

Odlično ozračje koje ove sezone vlada u Cedeviti puno je lakše shvatiti kad vidite Gianmarca Pozzecca . Nekadašnja superzvijezda talijanske košarke pomoćnik je Veljku Mršiću . Jedan je od onih ljudi koji zrači toliko pozitivnim vibracijama da samim ulaskom u prostoriju podigne atmosferu u njoj. Dobroćudni pogled, moderno razbarušena frizura, pomalo divlja, kakav je i sam bio kao igrač. I osmijeh koji se ne skida s lica.

Dojam je da nema čovjeka koji ga ne bi volio. Sad. Dok je bio igrač, treneri su zbog njega gubili živce. Uključujući Jasmina Repešu , koji će danas biti na protivničkoj klupi, trener Milana koji je na Cedevitinu putu u Top 16 Eurolige , svojevrsni pandan Dinamovu ''stoljetnu'' snu o prezimljavanju u Europi.

- Dok mi je bio trener u Fortitudu, na jednom sam time-outu htio na nešto ukazati pa sam uzeo ploču i nacrtao što trebamo učiniti - prisjetio se Pozzecco.

Za kaznu je izbačen iz kluba, a Fortitudo je postao prvak Italije.

- Kad si igrač, sve gledaš iz te perspektive, a kad taj život završi, sve se mijenja - počeo je objašnjavati, pa se nasmijao.

Pogriješio sam, ali prestrogo me kaznio

- Bili smo na istoj strani, ali ja sam tu bio u pravu. Naravno, pretjerao sam jer trener tako gubi autoritet. Ako ti da priliku da nešto nacrtaš, to je u redu, ali ja sam sam uzeo ploču. Napravio sam puno grešaka kao igrač, ali sve ih priznajem. Dogodi se. Možda me prestrogo kaznio, nisam to zaslužio, ali sad imamo dobar odnos. Uostalom, sad radim s njegovim sinom Dinom - rekao je Poz, mahnuvši prema mlađem Repeši, još jednom Mršićevu asistentu, koji je sjedio nekoliko metara dalje.

- Drukčiji sam od Repeše. Imamo drukčije filozofije, iako sam kao trener uzeo neke stvari od njega. Ja želim da igrači sami odlučuju, da nešto promijene kad vide da se promijenila situacija na terenu. Puno razgovaram s igračima i ako netko želi nešto nacrtati, dopustio bih mu. Da sam to učini, i ja bih se razljutio - kaže 43-godišnjak iz Gorizije, koji je 2012. debitirao kao glavni trener Orlandine , a lani je vodio Varese , klub u kojem je proveo osam igračkih godina, a 1999. zajedno s Mršićem osvojio jedini naslov prvaka u karijeri.

Nitko od igrača Cedevite nije šu*ak

I baš je to prijateljstvo s našim bivšim reprezentativcem rezultiralo suradnjom u Cedeviti.

- Veljko mi vjeruje. Zna da sam malo lud , ali iskren. Treneru je važno imati uza se nekoga kome vjeruje. Ja sam tu da mu pomognem, dajem mu svoje mišljenje. Ponekad, ne prečesto. Neki pomoćnici pretjeruju sa svojim prijedlozima, ali on ih ne treba previše. Sve ima pod kontrolom, zna što hoće i izravan je - objasnio je svoj odnos s Mršićem i svoju ulogu na klupi.

No ništa manje važna uloga nije ona iz uvoda. Kao u pjesmi Hladnog piva , svi ga vole, svima je duhovit. U pola sata razgovora, ljudi različitih slojeva u Cedevitinoj hijerarhiji su ga u prolazu "maltretirali", u šali se zabijali u njega, hvatali ga za ramena...

- Oprosti, nisam te vidio - dobacio je Marinu Baždariću koji je ''pao'' preko njegove stolice.

Ni igrači nisu iznimka.

- Sve su to sjajni momci, nitko nije šu*ak , zato je lako imati dobar odnos s njima. Ponekad moraš vikati i gurati ih, pa nije uvijek lako biti prijatelj s njima, ali dok te poštuju kao trenera, lagan je to posao. U Orlandu sam vodio Nicevića , Basilea , odlične starije igrače. S njima sam se izvan terena stalno šalio, ali su me kao trenera tretirali s poštovanjem, pa ih je ostatak momčadi slijedio. Lani sam u Vareseu imao dosta stranaca. Imao sam dobar odnos i s njima, ali sam morao više biti gad.

- Ponekad se borim sam sa sobom jer se previše volim šaliti. Još sam kao igrač, ponekad ih tretiram kao suigrače. Moram malo odrasti. Ali takav sam, i za 20 godina ću biti takav. Volim se šaliti, zabavljati, mi u košarci imamo sreće jer radimo ono što volimo, pa zašto ne bismo bili sretni? Lani sam malo izgubio tu karakteristiku jer smo u Vareseu puno gubili i bio sam nervozan, frustriran, izgubio svoju najveću kvalitetu. Možeš biti profesionalac i raditi sa smješkom. Doma sam svake godine za Božić s ocem kartao trešetu. Za sitniš, kovanice, ali imali smo ogromnu želju za pobjedom, a stalno smo se šalili. Može se to.

A voli se šaliti i na vlastiti račun. Još prije početka sezone, na prvom druženju s medijima, svih je nasmijao rekavši da je bio "je**no glup igrač" .

Živio sam kao rock-zvijezda

- Oduvijek sam imao veliku strast za košarkom, ali kad smo osvojili prvenstvo, postao sam još puno gluplji. Prije sam bio samo malo lud - objasnio je.

- Postao sam strašno popularan u Italiji i počeo živjeti kao rock zvijezda. Bio sam takav idiot . Radio sam milijun stvari, uživao sam u životu. Vjerojatno sam u košarci mogao učiniti više, ali nisam mogao više uživati u životu. Napravio sam puno gluposti, ali uvijek samo na svoju štetu. Jedino mi je žao mojih trenera jer je bilo jako teško raditi sa mnom.

Zato je sad svima užitak raditi s njim, a on u životu uživa i u Zagrebu . Ne kao ranije, za bonvivanskih dana dok je u Italiji bio superstar. Sad na Jabukovcu živi s djevojkom.

- Krasan je to kvart, Veljko mi ga je preporučio. Ne volim živjeti u centru, ali volim da je blizu, a važno mi je da i djevojka ima dobar život. Oboje volimo Zagreb. Većina govori engleski, a tako su dragi ljudi. U klubu također, svi su odreda sjajni prema meni, još Tedeschi govori talijanski... Od prvog dana mi je ugodno.

Svako malo ispali nešto na hrvatskom i nasmije sve oko sebe.

- Učiteljica mi je Mivia Marić , jedna od najboljih osoba koje sam u životu upoznao, ona me jako puno naučila. Znam puno riječi, ne mogu još baš govoriti, ali razumijem, recimo, skoro sve kad Veljko govori igračima. Želim još učiti, jer ako mislim tu ostati, moram razgovarati na vašem jeziku. Ma jedini je problem što mi mozak ima tri bajta , nemam dovoljno prostora. Hrvatski mi ne stane, moram nešto zaboraviti. Što ćeš, nisam baš inteligentan. Vidi Dina , zna 55 jezika, govori talijanski bolje nego ja - ispalio je za kraj, još jedanput pokazavši na Repešu mlađeg, čiji će otac večeras opet biti Cedevitin "neprijatelj broj jedan" u borbi za ulazak u košarkašku elitu.

Autogram ljepotici na time-outu

- Jedanput me za vrijeme time-outa lijepa cura iz prvog reda tražila autogram. Uh, kako je zgodna bila... Naravno da sam joj dao autogram. Trener je govorio svoje i upitao gdje je Poz, pa me vidio kako razgovaram s njom. Rekao sam mu: 'Pa jesi li vidio kako izgleda?!' . Kao, bila je zgodna, pa sam imao pravo to učiniti. Da nije, trebao bih slušati što on govori.

Novine umjesto utega

- Nikad nisam htio raditi u teretani. Nisam mislio da moram biti snažan, nego samo brz. I tako, jednog dana, mi u teretani, svi dižu... I u jednom trenutku, kondicijski trener prekine trening. A ja povičem: 'Ne još!' Svi gledaju u čudu, misle da prvi put zaista radim s utezima, trener oduševljen... A ja sam čitao novine i još mi je ostala zadnja strana.

Boša, čuvaj jaja!

- U reprezentaciji smo imali glupu šalu da se, okrenutim leđima, lupkamo po jajima. I tako je jedan igrač mene lupnuo i otišao. Bio sam tako ljut što mu ne mogu vratiti, pa sam lupnuo prvog iza sebe. Kad sam se okrenuo, vidio sam da to nije bio igrač, nego izbornik Boša Tanjević . Dino Meneghin , koji nam je bio team-manager , stajao je potpuno ozbiljna lica, ali tekle su mu suze. Smijao se u sebi, ali nije htio pokazati.

Veljko, kad ti dodam, šutni!

- Jedna situacija s Veljkom na terenu je savršena slika mene. Volim asistirati, pomoći suigračima da zabiju. Jedanput sam Mršiću savršeno dodao iza leđa . On je bio spreman šutnuti i ja sam bio sretan. Ali onda je on isto tako, iza leđa, dodao drugom igraču, koji je zabio. Cijela dvorana je skočila, a ja sam poživčanio. Rekao sam da ne radi to više. Ja dijelim asistencije! Ti zabij i prestani, hahaha. Uvijek sam imao dobar odnos s Veljkom.

Nitko kao Zvone Boban

- Milanov trening-centar Milanello je zapravo u Vareseu, tako da smo se znali s igračima Milana. Dolazili su gledati naše utakmice, bili smo prvaci u istoj sezoni, imali smo poveznica. Bio sam dobar s nekim igračima, poput Ambrosinija . Zvone Boban malo je stariji, ali znam se i s njim. Jako ga poštujem. Godinama radi na Skyu i najbolji je analitičar bez ikakve konkurencije. Jako je inteligentan, sve zna, tako izravan, a istovremeno tako drag.

- Jedanput sam ga gledao kad je u emisiji bio Balotelli . Svi su ga kritizirali i Boban je bio ljutit na njega, ali odnosio se prema njemu poput oca, objašnjavao mu da ga ne kritiziraju samo reda radi, nego jer mu žele pomoći. A jedan intervju s njim najbolji je koji sam u životu vidio.