Jedan rođak je je odgulil skoro 9 godina na golom. (od njegovog osnutka). Prićao mi je da je goli bio"oštar"zatvor ali da je njemu u sjećanju ostao PUT do golog kao pakao. Utovareni su u Zagrebu u stoćne vagone i krenuli u"razgledanje domovine". Prema onoj"partizanska pruga kilometar duga"zaustavljanja su bila česta ali se vagoni nisu otvarali. Drugi dan putovanja iz vagona se je poćelo oriti:"vode, vode". Vlak je stao na nekoj stanici, oficir jna je krenuo od vagona do vagona i pitao bivše drugove što se deru. kada su mu rekli da su već dva dana bez vode, rekao je da će voda uskoro. Nakon toga poćelo je neko lupanje i kukanje dok nisu otvorena vrata i njihovog vagona i u njega uskoćili pratioci sa drzalicama od sjekira i poćeli redom mlatit. Rekao je da su tukli dok svi nisu ležali (jedni preko drugih jer je svaki vagon bio pun). nekoliko ljudi u njihovom vagonu podleglo je batinama a nekoliko žeđi. Kada su konaćno stali na slijedećoj stanici i data im voda, izbaćeni su usput i mrtvi. Došao je neki general i vidjevši da su svi premlaćeni tražio je da svi pritvorenici izađu i postroje se pored vagona. Tada je tražio da kažu što se je dogodilo obećavši da neće biti posljedica. Kada je par hrabrijih isprićalo kako su premlaćeni, drug general je rekao:"A tako vi cinkate svoje drugove". Svi su vraćeni u vagone a onda je od vagona do vagona opet krenula ekipa sa držalicama od sjekira.