Dokle god postoji potreba za takvim mjestima, ona će i postojati, bez obzira na to što mnogi o tome mislili
Ljudi idu u Međugorje jer nudi nešto što im je prijeko potrebno
Vatikan je konačno priznao Međugorje. "Stigao je trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja." Ovim riječima počinje Nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje koju potpisuje kardinal Fernández, šef Dikasterija za nauk vjere.
Iako je papa Franjo službeno priznao pastoralnu vrijednost Međugorja, odluka nije bez rezerve. Fernández je upozorio na određene elemente koji zahtijevaju oprez, uključujući pitanje nadnaravnosti ukazanja i kontroverzi oko poruka. Pozvao je na oprez u prihvaćanju tih poruka bez kritičkog promišljanja.
Poruka iz Vatikana je i više nego jasna: iako velik dio kritičara u Međugorju vidi čudan spoj crkvene politike, loše duhovnosti i financijskog oportunizma, neosporna je činjenica da Međugorje milijunima ljudi predstavlja duhovnu oazu u kojoj oni pronalaze mir i utjehu. Ključno je sačuvati Međugorje kao autentično mjesto molitve, ali ga i očistiti (i zaštititi) od svega onoga što bi vjernicima moglo ozbiljno naštetiti.
Iz pastoralno-teološke perspektive, potrebno je razdvojiti autentičnu duhovnost od praznovjerja, raskinuti s mitovima te upozoriti turiste i vjernike da Međugorje nije mjesto magije i instant čudesa. Treba im netko reći da tamo ne "plešu" nebeska tijela, da kip Uskrslog Isusa ne može "plakati iz koljena" i da fluorescentna Gospa nije znak s neba nego kip s eBaya. Sve ovo nabrojeno nije nikakav napad na sve ono što je pozitivno u Međugorju nego jedna golema antireklama Međugorja, koja neutralne ljude odbija.
Unatoč kritikama i senzacionalizmu, ljudi dolaze u Međugorje jer im nudi nešto što im je prijeko potrebno i to im nitko ne smije uskratiti. Dokle god postoji potreba za takvim mjestima, ona će i postojati, bez obzira na to što mnogi o tome mislili.