Kako se igraju? Socijalizirani i stabilni psi sami se dogovore

Većina ljudi ne shvaća važnost igre kod pasa. Smatramo je tek jednim od načina razonode, ne obazirući se na važnu ulogu koju ona ima za mladu životinju. Psi se kao i mnoge druge životinje obožavaju igrati, koristeći pritom ponašanje poput žestokog grizenja, naskakivanja i međusobnog udaranja tijelima. Promatračima sa strane igra ponekad izgleda grubo, ali istraživanja načina na koji se životinje igraju i pritom komuniciraju pokazala su da sudionici tijekom igre vrlo pažljivo 'pregovaraju', pazeći pritom na važna pravila da igra ne preraste u sukob. 

Poziv na igru

Ponašanje kojim jedan pas drugog poziva na igru jest specifičan naklon, spuštanjem prednjeg dijela tijela prema tlu, stražnjice visoko podignute u zrak uz veselo mahanje repom i opušteni izraz lica. Takav naklon se koristi isključivo kod igre i uvijek izgleda isto, odašiljući pritom jasnu poruku – “igraj se sa mnom” ili “još uvijek se želim igrati”. 

Ponekad je naklon i signal stresa odnosno odstupanja – davanje drugom psu do znanja da je pregrub. Tada je težište tijela pomaknuto unazad, rep je povijen prema dolje poput kifle, uši su okrenute unazad i usta zatvorena. Međusobno povjerenje i komunikacija bitni su za funkcioniranje unutar društvene grupe. 

Međusobno povjerenje

Čak i onda kada jedan od pasa poprati poziv na igru naizgled agresivnom gestom poput kešenja zuba, režanja ili grizenja, suigrač samo ponekad uzmakne, što sugerira na to da ima povjerenja u poruku koju suparnik prenosi naklonom. Međusobno povjerenje i komunikacija bitni su za funkcioniranje unutar društvene grupe.Životinje uzimaju u obzir sposobnosti svojih suigrača te sudjeluju u izmjenjivanju uloga kako bi kreirali i održavali jednakost.

 Primjerice pas neće ugristi drugog psa svom snagom kako bi održao 'fair-play' i povećao šansu za nastavak igre. Pas višeg statusa leći će na leđa kako bi omogućio psu nižeg statusa da “pobjedi”. Da je u pitanju ozbiljna i stvarna agresija, pas višeg statusa nikada ne bi izveo takav potez. Na taj način svaki član grupe može se igrati s bilo kojim drugim članom gradeći pritom međusoban odnos.

Pseća isprika

Čak i onda kada se svi sudionici trude igrati prema pravilima, stvari ponekad izmaknu kontroli. Kada se životinja nedolično ponaša ili nehotice ozlijedi suigrača slijedi isprika, baš kao i kod nas ljudi. Nakon intenzivnijeg ugriza slijedi naklon koji odašilje poruku koja znači otprilike: “oprosti što sam te prejako ugrizao, još uvijek se želim igrati, molim te ne odlazi, pazit ću sljedeći puta”. U velikoj većini slučajeva prijatelj u igri prašta grube poteze i nastavlja igru jer razumijevanje i tolerancija normalan su dio igre i svakodnevnog života u zajednici. Igra je izuzetno važan dio socijalizacije. Psi koji nisu adekvatno socijalizirani, prerano su odvojeni od majke i legla ili im je iz bilo kojeg razloga u kritičnom periodu socijalizacije igra bila uskraćena, nemaju dobro razvijene komunikacijske vještine i ne znaju poštovati pravila igre.

Baš kao i međusobna igra sa psima, i igra sa ljudima je jako važna za psa. Igra djeluje kao odličan mentalni stimulans. Igru možete koristiti prilikom učenja dolaženja na poziv, donošenja i nošenja stvari te mnogih drugih naredbi. Nikada nemojte kažnjavati psa ako u nečemu pogriješi jer bi se moglo dogoditi da se pas više s vama ne želi igrati. Nastojte da igra bude zabavna i kroz nju nagrađujte psa – igra je izuzetno bitna prilikom učenja.

NAPOMENA: Ne postoji dominantan ili submisivan pas, postoji samo dominantno i submisivno ponašanje koje ovisi o pojedincu, trenutku, okolini i resursima. Status i dominantno/submisivno ponašanje su tri različite stvari.

Napisala: Sandra Ilievski, instruktor-savjetnik za ponašanje pasa u Canis centar