Maštanje o onom što želimo biti kad odrastemo, počinje još od najranijih dana. Nižu se tu različita zanimanja, koliko ona stvarna, toliko i ona koja to nisu. Neke žele biti vile, doktorice, učiteljice, spisateljice… Ali nikada nisam čula da bilo koja djevojka mašta da želi biti nečija ljubavnica. Biti ljubavnica nije ono o čemu se sanja, biti ljubavnica je ono što nam život i njegove okolnosti serviraju. Ne postaje se nečija ljubavnica olako. To je splet naivnosti, zanesenosti, emocija, to je robovanje tijela onom što srce osjeća.

Da ne bi završili na popisu "Onih koji vječno čekaju" trebamo imati jasan stav prema tome, ali i snagu da se odupremo zabranjenom voću koje ponekad zna biti tako slasno. Ipak, to voće ima ružne crne mrlje koje u početku ne vidimo, pogotovo ako se upuštamo u vezu sa oženjenima. Moram priznati, ponekad je lako upasti u mrežu koji oženjeni vješto pletu oko moguće žrtve. Svi oni su jako nesretni, pred razvodom, ne vole svoje supruge, i trenutno su zajedno samo zbog djece.

Neshvaćen, usamljen u prepunoj kući, željan ljubavi i pažnje koju ne dobiva od svoje životne suputnice. Onaj tko nema ljubav, u potrazi je za tom istom ljubavlju. Tko bi mu to mogao zamjeriti? Naravno da tada djevojke na svašta pomišljaju. Kakvu to on suprugu ima kod kuće koja nekog poput njega ne zna cijeniti? A on je oličenje snova. Tako nježan, pažljiv. Točno zna što ženi treba, i uvijek izgovori prave riječi u pravom trenutku. A njegove oči? Tako su tužne, i one potvrđuju njegovu priču. Ponekad imamo dojam da
pred sobom imamo velikog nesretnog dječaka, barem sam ja taj osjećaj imala. Naravno, ni ja nisam bila pošteđena takvih situacija, ali…

Onaj tko loše govori o onoj s kojom ima djecu, dovoljno govori o sebi. Iskreno, ja ne osuđujem djevojke koje se upuste u takvu vezu toliko koliko osuđujem muškarca, ili obrnuto. Djevojka nema što izgubiti, barem realno gledajući, ali to nikada nije tako. Onaj tko ima obitelj, trebao bi na tu obitelj misliti.

U većini slučajeva, oni se vraćaju onoj za koju su tvrdili da je ne vole, a samo rijetke dočekaju da vide potpis na njegovu razvodu. Sjećam se jedne takve priče. On u najboljim godinama, ona mlada djevojka zanesena i zaljubljena. Bila je spremna na sve, pa tako i na čekanje njegovog razvoda kojeg nikada nije dočekala. Često sam razgovarala sa njom, ali ona nikog nije slušala. Bila je zaljubljena, i jedino je željela biti s njim. Nikakve riječi tu nisu pomagale. Srce je dominiralo razumom.

Svoje najljepše godine provela je u čekanju i nadanju. U početku je doista mislila da će se razvest, a kasnije se pomirila s mišlju da se to neće dogoditi. Kraj je nastao kada je ona željela dijete, a on za to nije želio ni čuti. To je bilo otrežnjenje, suočavanje sa istinom. To je bio nagovještaj kraja koji je jako brzo uslijedio.

Oni nesretni odjednom postaju sretni uz svoju suprugu s kojom su još uvijek u braku. Zar to ne govori dovoljno? Ostaje činjenica da on potpis na papir za razvod nikada neće staviti, kao i mnogi od njih.

Čemu onda lažna obećanja? Čemu zavaravanje? Zar ne bi bilo bolje da igraju otvorenih karata, ali onda bi uspjeh bio ravan nuli. A u njima krv vrije. Želja za promjenom, ali i želja da se dokaže da je još uvijek poželjan muškarac, jača je od svega.

Ipak, ostaje činjenica da su oboje svjesno ušli u takav odnos, i da im to odgovara. Zatvaraju se oči pred istinom, i gaje se lažne nade. Zašto? Pored toliko slobodnih muškaraca, zašto oženjeni? Koja to žena želi muškarca sa okovima braka, sa teretom koji je dio njega?

Zar dosita vjeruješ da je njegova supruga onakva kakvom ju je opisao? Vjerujte mi, nije. Iza njegovih okrutnih riječi često se nalazi požrtvovna supruga i majka, nježno ljudsko biće koje nije zaslužilo da je se vara. Misli li itko na bol koju će prouzročiti vaša sreća?
Onaj koji je usamljen i željan ljubavi, ostavit će vas usamljene kada se zasiti. Ako je doista velika ljubav u pitanju, budi toliko ponosna i sačekaj da se razvede. To je najbolji način da se dozna kakvi su njegovi osjećaji. Onda će biti samo vaš, i nećete biti ona
koja grli muškarca koji na sebi još uvijek ima miris svoje supruge.

Uvijek imate mogućnost izbora, i vi sami odlučujete što je za vas najbolje. Ipak, sreća se ne gradi na tuđoj nesreći, niti na tuđim suzama. To bi svi trebali imati na umu.

O autorici:

Ime mi je Kata Mijić, i od 1999. godine do sada objavljeno je više od 600 mojih životnih priča, 220 ljubavnih romana i 13 knjiga. Otkako pamtim želja mi je samo pisati. Pišem ljubavne romane i životne priče, najčešće u pauzama od posla koji nema veze s pisanjem, ali je plodno tlo za inspiraciju. Vjerujem da moje priče mogu pomoći ljudima kako bi živjeli sretniji i ispunjeniji život.