Od djetinjstva Stefano i Denisse osvajaju zlata na konjskim utrkama izdržljivosti. Konje s kojima su se natjecali prodani su u Dubai, a gazda im je poklonio nova dva. Usput su se i zaljubili
MLADI PAR IZ ISTRE
Ljubav u sedlu: Mene i Denisse spojila je ljubav prema konjima
Neki pronađu ljubav na selu, a oni su pronašli ljubav u sedlu. Denisse (23) i Stefano (21) znaju se od djetinjstva, godinama osvajaju zlata s konjima na utrkama izdržljivosti. U KK Istra rodila se njihova ljubav prema konjima, a s obzirom na trud i uspjehe koje su postigli, njihov trener Zoran Uravić im je poklonio svakome jednog konja s kojima danas nižu uspjehe.
Trenirajući i putujući stotine kilometara rodila se i među njima ljubav. Oni su sada mladi par iz Istre, studiraju, rade, brinu o konjima, vrhunski su sportaši i ne planiraju napustiti Hrvatsku. Naprotiv, život vide u istarskom selu Draguzeti, gdje namjeravaju s konjima dijeliti ljepote njihova rodnog kraja. Naravno to će raditi u pauzama od natjecanja koje ne namjeravaju napustiti.
Dojahao do cilja sa slomljenom nogom
Stefano Osip (21), student Poljoprivrednog fakulteta jahao je prije nego je uspio voziti traktor, a danas mu medalje i pehari ne stanu na police. Do srednje škole nizao je zlata u istarskoj ligi daljinskog jahanja. Riječ je o takozvanom maratonu za konje i jahače gdje se u danu projaše od 40 do 160 kilometara. Veterinari na etapama kontroliraju zdravstveno stanje i kondiciju konja uz polusatni odmor kako ne bi dozvolili iscrpljivanje životinja koje nisu dorasle velikim naporima.
- U dodiru s konjima sam od prvog dana jer je susjed imao konje, a prava priča počela je s mojih osam godina na Ranchu Barba Tone u Manjadvorcima. Prvo sam krenuo u školu jahanja u kojoj je Zoki (op.a. Zoran Uravić vlasnik ranča i predsjednik KK Istre) u meni vidio potencijal, te sam 2009. godine počeo nastupati na Istra Cupu i nizao pobjede, sve do 2012. kada sam krenuo na Croatia Cup.
- Zoran mi je 2013. povjerio svojeg najboljeg konja, najnagrađivanijeg konja u Hrvatskoj u ovoj disciplini, riđana Wolfa. Nakon dvije pobjede u Hrvatskoj, slijedio je nastup na prestižnom Babolna derbyju na kojem smo Wolf i ja osvojili zlato i tada je po prvi puta na tako velikom natjecanju zasvirala hrvatska himna. Toliko smo iznenadili pobjedom da su organizatori pola sata tražili našu himnu - prisjeća se nasmijano Stefano svojih uspjeha.
No da je sportaš velikog srca pokazao je u Milanu 2015. Tada je na utrci od 120 kilometara do cilja dojahao sa slomljenom nogom i osvojio srebro na konju Napoleonu.
- Na toj utrci smo zajedno jahali ja i Denisse. Prelazeći jedan most konji su nam se uplašili kamiona. Moj konj Napoleon je u trku skočio u stranu i ja sam nogom udario u željeznu ogradu. Pukla mi je kost na više mjesta no bili smo blizu cilja pa sam stisnuo zube i odjahao do kraja. Ni sam ne znam kako. Nik i Deni su zajedno pali pa se Nik naglo podigao i nastavio galopirati za mnom i Napoleonom. Sam je utrčao kao treći u cilj, a ona je dopješačila. No to je naravno bila diskvalifikacija. Iza mene ne više operacija no uspješno sam se oporavio i opet sam u formi – kaže Stefano koji je nedavno Mađarskoj, na svom konju Neronu osvojio zlato na 120 kilometara.
Toliko su bili nadmoćni da su konkurenciju ostavili pola sata iza sebe.
Ove godine je ujedno na konju od Denisse Paji osvojio Državno prvenstvo za mlade konje od 3 do 5 godina. Uz to je nakon pada u Italiji zadnje dvije godine na svojim konjima potvrdio naslov Državnog prvaka. Daljinsko jahanje u Hrvatskoj prvi puta se održalo 2006. u Barbanu gdje je na pokaznoj utrci pobijedio već spomenuti Wolf koji je danas u zasluženoj mirovini.
Do danas su naši natjecatelji toliko napredovali u ovoj disciplini da se natječu na svjetskim i europskim prvenstvima, a njihova grla žele i u Dubaiju. Upravo su konji na kojima su Stefano i Denisse jahali u Italiji, prodani u Dubai.
- Nik i Napoleon potomci su kobila s Ranca Barba Tone. Odraslu su na istarskom kamenjaru i crljenici. Nika je ujahala i u trke uvela Denisse, a Napoleona naša klupska prijateljica Ana. Nakon te utrke u Milanu, kada su vidjeli u kakvoj su formi naši konjići, stiglu su ozbiljni upiti za kupnju. Zokiju i nama je srce pucalo na pomisao da naše bebe odu daleko od nas. No sretni smo jer znamo da danas žive u uvjetima kakvih nema u Hrvatskoj i natječu se u Dubaiju i po svijetu. Za jedan mali klub iz Istre to je svjetski uspjeh – kaže Stefano. Ujedno je pojasnio i kaku su preživjeli odlazak svojih ljubimaca.
Ljubav na prvi pogled
- Zoki je Deni i meni poklonio konje. Meni je dao Nerona kao ždrijebe i sada s njim osvajam sve što se može, a Deni je utješio s Pajom s kojim sam osvojio prvenstvo za mlade konje. Deni i ja danas zajedno imamo sedam konja, a Zokiju možemo zahvaliti i na svemu što o konjima znamo. Četiri konja su sportski konji, koji su u treningu za daljinsko jahanje, dva konja su za "Trku na prstenac". Tu je i mlada kobila koju na jesen očekuje ujahivanje. - pojasnio je Stefano.
Prisjetio se i kako se između njega i klupske prijateljice Denisse rodila ljubav.
- S moje strane simpatija prema Denisse pojavila se od prvog puta kad sam je vidio. Kako smo iz godine u godinu zajedno odrastali na ranču, proveli sate i sate treninga u sedlu i jašući prošli pola Europe postajali smo si sve "bliži". Kroz sve to vrijeme, nekako su svi već vidjeli da smo kao stvoreni jedno za drugo, osim naravno nas. Sve dok si jednog dana i mi sami nismo priznali isto - rekao je.
Njih dvoje, kažu, ne bi nikada otišli iz Hrvatske kao mnogi mladi koji su negdje drugdje potražili svoju životnu priliku. Štoviše, kažu da ne bi otišli ni iz sela iako je Denisse rodom iz Pule.
- Neki bi rekli da je život na selu uz toliko konja težak i naporan. No to je naša ljubav. Kad nešto volite ništa nije teško. Kod kuće ja radim apsolutno sve. Najviše posla je u pripremi sijena za prehranu konja. U jesen sijemo razne žitarice kojima hranimo konje. S konjima, kada ne treniramo provedemo barem 5 sati dnevno. Znate, imati takve životinje kod kuće nije igra jer konju ne možete reći da ga nećete očistiti, nahraniti, napojiti, trenirati jer je Nova Godina ili Božić. S njima se živi svaki dan i za njih se radi 365 dana u godini. Kako završavam treću godinu poljoprivrednog fakulteta u Poreču počeo sam se intenzivnije baviti poljoprivredom - priča Stefano koji u Denisse i svojim konjima vidi budućnost.
- Za budućnost imamo velike planove, no trenutno smo usmjereni na Svjetsko prvenstvo za mlade konje i jahaće koje nas očekuje u rujnu i stvaranje kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u daljinskom jahanju 2020. Cijeli naš tim, KK Istra karakterizira složnost i timski duh. Uvijek smo bili svi za jednog jedan za sve, te smo zbog toga uvijek u samom vrhu ovog sporta – priča Stefano.
Pitali smo ga i do kada se vide u ovom sportu.
- Dok god budemo mogli. Motivacija nama i mnogim drugima je Bojan Lipovac iz Tršća koji je također u lipnju, sa svojih 50-tak godina na konju Toru u Mađarskom Soltu osvojio zlato na 160 km. Čovjek je jahao 17 sati. Glava zaboli na pomisao da vozite auto 17 sati, a kamoli toliko raditi čučnjeve na konju – zaključio je Stefano.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
