Ljubav Loua Reeda: Ponosna sam na to kako je živio i umro

Dva tjedna nakon što je u svojoj kući za odmor u 71. godini života Lou Reed preminuo, njegova supruga Laurie Anderson (66) opisala je u oproštajnom pismu život s jednim od najutjecajnijih rok-glazbenika 20. stoljeća. Eksperimentalna glazbenica i akademska kiparica upoznala je životnog suputnika relativno kasno.

- Lou i ja sreli smo se u Münchenu, u studenom 1992. Oboje smo nastupali na festivalu Kristallnacht Johna Zorna u znak sjećanja na Kristalnu noć 1938. godine, koja je označila početak holokausta. Sjećam se da su svi Zornovi glazbenici na festivalu nosili majice s natpisom ‘Rhythm and Jews’. 

Laurie nije znala ništa o Louovoj glazbi

Zorn, ugledni kompozitor, aranžer i saksofonist, inzistirao je da se svi gosti festivala upoznaju i druže na pozornici - prisjetila se Laurie. Lou ju je zamolio da pročita pjesmu koju je posvetio pokojnom idolu i prijatelju, slavnom umjetniku Andyju Warholu.

- Nastup je bio vrlo glasan, vrlo intenzivan i zabavan. Kasnije u backstageu prišao mi je i rekao da sam to odrecitirala upravo onako kako je zamišljao - objasnila je Laurie, kojoj se Lou odmah svidio. Sve dotad mislila je da kultni Velvet Underground, s kojim je Lou nastupao krajem ‘60-ih i početkom ‘70-ih, nije bio njujorški nego britanski bend.

- Dobro, znam da mi to nije na čast, ali dolazila sam iz sasvim drugog glazbenog miljea - opravdavala se. Doista, iako su živjeli u istom gradu, i kako su ubrzo u razgovoru shvatili, čak u istom kvartu, Lou i pet godina mlađa Laurie nisu dotad imali nikakvih dodirnih točaka osim ljubavi prema eksperimentiranju u glazbi. On je 1965. godine postao frontman Velvet Undergrounda koji je u rock’n’roll unio mnogo avangardnih elemenata, i glazbenih i tekstualnih. Osim sasvim novog pristupa rocku, Lou Reed je 'paprio' pjesme dokumentarističkim, autobiografskim tekstovima o drogi, prostituciji, uličnom nasilju. Ubrzo su postali poznati u umjetničkim krugovima, a pod svoje ih je uzeo Andy Warhol, utemeljitelj tada novog likovnog pravca - pop arta. Zahvaljujući njemu u bend su uzeli pjevačicu Nico i s njom 1967. objavili prvi album jednostavno nazvan po imenu benda i imenu ženskog vokala, a omot im je oslikao Warhol crtežom banane. Bio je to potpuni komercijalni promašaj, ali je s vremenom postao ultimativni album 20. stoljeća. Ni idući album, protivno naslovu - White light/White Heat, nije bio ništa čedniji. Dapače, ovaj je put glazba bila još mračnija, a tekstovi još provokativniji - osim o konzumaciji teških droga, Lou je pisao o ubojstvima i transseksualnim orgijama. Nakon četvrtog albuma 1971. godine bend se raspao, a Lou je otputovao u London i počeo briljantnu solo karijeru.

Lou ju je na prvom izlasku pitao bi li živjela s njim

Osebujna Laurie u to je vrijeme diplomirala najprije povijest umjetnosti, a zatim i kiparstvo, ali je ubrzo postala pionirka elektroničke glazbe izvodeći brojne umjetničke performance. Oslikavala je dječje slikovnice, pisala likovne kritike, a dok je Lou skandalizirao javnost pjesmama s Velvet Undergroundom, Laurie je 1969. izvela simfoniju svirajući automobilske trube. Iduće godine u New Yorku je prvi put izvela Duete na ledu svirajući violinu s klizaljkama na nogama, čije su oštrice bile okovane blokom leda. Koncert bi trajao dok se led ne bi otopio. Osim toga, sama je izumila nekoliko instrumenata koje je koristila na svojim nastupima. Tako je svirala na violini gudalom koje je umjesto strune od konjskog repa imalo napetu snimljenu tonsku vrpcu, a na tijelo violine je u most ugradila magnetofonsku glavu za reproduciranje zvuka. Jedan od njezinih izuma je i “štap koji govori” - uska cijev dugačka oko 180 cm koja je mogla primati i replicirati zvukove. Ako je Lou bio ikona rocka, onda je Laurie zasigurno bila ikona eksperimentalne elektroničke glazbe za koju je mainstream publika prvi put čula 1981. zbog pjesme “O Superman”, koja je dospjela na vrh svih relevantnih glazbenih ljestvica. Kad su ovo dvoje glazbenih genijalaca konačno u Münchenu uhvatili priliku za razgovor, shvatili su da oboje žive u susjedstvu pa je Lou, kojem je Laurie također zapela za oko, bio izravan. Odmah joj je predložio da žive zajedno.

- Da! Apsolutno! Trenutačno sam na turneji, ali hajde da to još jednom prodiskutiramo kad se vratim! Mislim da mu se svidjelo što sam odmah pristala - kaže.

'Nisam ni znala da smo na ljubavnom sastanku'

Nije prošlo dugo vremena nakon što sam se vratila s turneje i pozvao me da zajedno odemo na Audio Engineering Society Convention - najveći sajam glazbene opreme na svijetu. Proveli smo veselo poslijepodne među pojačalima i kabelima razgovarajući o napretku elektronike. Nije mi bilo ni na kraj pameti da je to zapravo ljubavni sastanak, no kad smo nakon obilaska sjeli na kavu, pitao me bih li željela u kino? ‘Naravno!’ ‘A poslije toga na večeru?’ ‘Nego što!’ ‘Onda možemo otići odavde’, rekao je i od tog trenutka se zapravo više nikad nismo razdvojili - ispričala je Laurie. Kako je opisala u toj emotivnoj rekapitulaciji zajedničkog života, Lou i Laurie zajedno su svirali, postali najbolji prijatelji, a zatim i srodne duše, suputnici, slušači, kritičari, imali su zajedničke hobije, a to su bili lov na leptire, meditacija, tai chi i vožnja kajakom.

'Ni ja ni Lou nismo željeli biti statisti u vezi'

- Zajedno smo zbijali mnogo glupih šala - pokušali smo prestati pušiti barem 20 puta, svađali se, učili kako što dulje zadržati dah ispod vode, putovali smo u Afriku, pjevali operu u dizalu, imali psa koji je volio svirati klavir, sklopili smo prijateljstva s mnogim neobičnim ljudima. Pratili smo jedno drugo na turnejama kad god smo mogli, imali kuću za odmor u Amagensettu, gdje je bilo naše duhovno sklonište, štitili smo jedno drugo i voljeli se - prisjetila se tužno Laurie te dodala da su često odlazili na razne kulturne priredbe, posebno svirke i koncerte.

- Vidjela sam koliko uživa u tuđoj glazbi i poštuje kolege. Uvijek je bio plemenit jer je znao kako je to težak posao. Obožavali smo odlaziti u West Willage i družiti se tamo s našim prijateljima, sve u svemu, radili smo najbolje što smo mogli - objasnila je Laurie.

Oboje su bili jakih osobnosti i, kako je rekla, niti jedno od njih nije željelo biti statist u vezi.

- Smišljali smo i konstruirali vlastite strategije i nerijetko radili kompromise. Ponekad bi svatko od nas dvoje izgubio više nego što je mogao dobiti od onog drugog, ili smo pak previše popuštali ili se ponekad u tom zajedničkom životu osjećali prepušteni sami sebi. Ponekad smo doista bili vrlo ljutiti jedno na drugo. Ali čak i kad sam bila najbjesnija, s njim mi nije bilo dosadno. Naučili smo kako jedno drugome oprostiti. I na neki način u tih 21 godinu spojili smo naše duše i srca u jedno - dirljivo je rekla. U proljeće 2008. posao ju je odveo u Kaliforniju. Šećući ulicom, nazvala je Loua i žalila mu se.

Vjenčanje je dodalo nježnost u njihov odnos

- Ima tako mnogo stvari koje nikad nisam učinila, a htjela sam! Kao na primjer što, pitao ju je Lou. Recimo, nikad nisam naučila njemački, a htjela sam, nisam studirala fiziku, nisam se nikad udala... Dobro, a zašto se ne bi udala? Nađimo se na pola puta. Sutra dolazim u Colorado? Ha, što kažeš? - odgovorio je spremno Lou. I sutradan su već oboje bili u gradiću Boulderu u Coloradu u dvorištu zajedničkih prijatelja. Odjenuli su staru udobnu odjeću i vjenčali se. Istu večer Laurie je imala koncert, pa pravog slavlja nije ni bilo. Oboje su poštovali obaveze onog drugog i Lou se zbog toga nije nimalo ljutio.

- Pretpostavljam da ima mnogo načina da se ljudi ožene. Neki se vjenčaju za ljude koje jedva poznaju, što isto tako može dobro funkcionirati. Ali ono što me iznenadilo kad govorimo o našem vjenčanju jest kako je ono promijenilo vrijeme i dodalo nježnost u naš odnos - napisala je Laurie. Vjenčali su se uoči prvih većih Louovih zdravstvenih problema. Razbolio se posljednjih nekoliko godina. Tijekom mladosti bio je ovisnik o alkoholu i heroinu, što je opjevao u pjesmi “Heroin”. Jednom je objasnio da svaki glazbenik u New Yorku mora uzimati drogu da bi ostao normalan. Iako je prestao s porocima već u ‘80-ima, ostao je strastveni pušač. 

- Znam da je pušenje štetno i da su mnogi od toga umrli. Ali dok pušim, ne mislim na to kako bih rado popio nekoliko čaša scotcha. Dakle, u mojem slučaju, pušenje je zdravo - našalio se. U sedmom desetljeću života njegov “život do daske” došao je na naplatu. Počeo je primati interferonsku terapiju kojom su tretirali kronični hepatitis C, a onda mu je dijagnosticiran karcinom jetre uz koji je uznapredovao i dijabetes. Početkom godine u posljednji tren implantirana su mu nova jetra, no nakon početnog poboljšanja slijedilo je razočaranje. Liječnik mu je otvoreno rekao da više nema opcija.

- Držali smo se lekcija naše učiteljice tai chija Mingyur Rinpoche, posebno one najteže koja glasi: ‘Moraš ovladati sposobnošću da osjećaš tugu a da ne budeš žalostan’. Nije se prepuštao do posljednjih pola sata života kad je to konačno prihvatio - jednom zauvijek i potpuno - kaže.

'Otpješačili smo zajedno na kraj svijeta'

- Bili smo kod kuće jer sam ga nekoliko dana prije dovela iz bolnice. Iako je bio već vrlo slab, inzistirao je da izađe u jutarnju šetnju. Nikad nisam vidjela toliko radoznalosti na nekom licu kao što je to bio slučaj s Luom kad je umro. Oči su mu bile širom otvorene. U naručju sam držala osobu koju sam voljela najviše na svijetu i pričala s njim iako je već bio mrtav. Njegovo srce je jednostavno stalo. Nije bio uplašen. Otpješačila sam s njim na kraj svijeta. Život - toliko divan, bolan i blistav - nije mogao proći bolje nego upravo ovako. A smrt? Vjerujem da je svrha smrti oslobađanje ljubavi - napisala je Laurie epitaf suprugu.

- U ovom trenutku, sretna sam i ponosna na to kako je živio, ali i na to kako je umro - zaključila je.