Ime je dobio po američkom predsjedniku Ronaldu Reaganu. No otac C. Ronalda nije ni sanjao da će 'mali' biti popularniji od njegovog idola
Liverpoolu je Ronaldo bio 'neperspektivan' igrač
Ma, tko je ovaj mali?, raspitivao se ljutiti Sir Alex Ferguson, nakon što se njegov Manchester u ljetu 2003. godine osramotio u Lisabonu. Na otvaranju novog Sportingovog Jose Alvalade stadiona domaćini su pobijedili Manchester United 3-1, a Ronaldo je bio jedan od najboljih igrača na utakmici i nije promakao iskusnom menadžeru Uniteda. Ono što on nije znao, da se godinu ranije i Liverpool raspitivao za mladog Portugalca, rođenog u Madeiri 5. veljače 1985., kojemu je otac ime dao po američkom predsjendiku Ronaldu Reaganu. No menadžer 'redsa' Gerard Houllier zaključio je kako će Ronaldu trebati previše vremena da se potpuno razvije.
- To će biti pravi igrač, pod svaku cijenu ga moram dovesti - govorio je Alex Ferguson tog ljeta, dok se Europa sve više počela zanimati za mladu zvijezdu Sportinga, koja je u djetinjstvu navijao za Benficu. Ferguson je bio najbrži. Ronalda je platio ''samo'' 15 milijuna eura, no vjerojatno ni on nije mislio da će za njega jednog dana dobiti gotovo 100 milijuna.
Nakon što je došao u Manchester, Alex Ferguson ga je pitao koji broj na dresu želi.
- U Sportingu sam nosio 28, pa može onda taj - odgovorio je Ronaldo treneru, nadajući se da mu Ferguson neće na leđa staviti preveliki teret. No Ferguson nije dvojio. Rekao mu je da mora nositi 7, broj koji su nosili velikani poput Besta, Robsona, Cantone i Beckhama. Znao je da će Portugalac opravdati njegovo povjerenje.
Tog ljeta stigao je i premijerni poziv u reprezentaciju, a prvi gol za Portugal zabio je u porazu od Grčke 2-1 na otvaranju Europskog prvenstva, koje će mu ostati u sjećanju i po svađi sa klupskim suigračem Wayneom Rooneyjem, na utakmici Engleske i Portugala nagazio Ricarda Carvalha, a Ronaldo je natjerao suca da mu pokaže crveni karton.
Totalnu eksploziju doživio je u sezonu 2006/07. Zabio je 23 gola u 52 utakmice, oduševljavao potezima, no bio i u središtu nekoliko skandala zbog učestalog simuliranja na terenu, čime je na sebe navukao bijes engleske nogometne javnosti, koja ne podnosi takve igrače. Proglašen je igračem godine u Engleskoj i već tada Real je ponudio 80 milijuna eura, no Ferguson nije htio ni čuti o prodaji. Ostalo je povijest.
Slijedeće sezone zabio je 42 gola u 49 nastupa, odveo Manchester do naslova engleskog i europskog prvaka, iako je promašenim penalom u finalu u Moskvi umalo kompromitirao sve što je do tada napravio. Spasio ga je John Terry.
Dobio je Fifinu i Uefinu nagradu za igrača godine, postao je i prvo krilo koje je dobilo Europsku zlatnu kopačku, a išlo mu je i van terena. Izdao je autobiografiju, kretao se u krugu manekenki, no prigovarali su mu da se previše 'licka', da je plačljivko, čak i da se kreće u homoseksualnim krugovima, a ni na cesti mu nije išlo. Razbio je gotovo 200 tisuća eura vrijedan 'novi-novcati' Ferrari 599 GTB, no na sreću, izvukao se bez ozljeda.
Odvukao je Manchester do naslova prvaka i protekle sezone, no čak ni on nije mogao ništa protiv Barcelone u finalu Lige prvaka. Engleska mu je dosadila, posvađao se i s navijačima i izjavio je da će 'dići sidro'. A u Madridu su samo čekali priliku...