Radi se zapravo o lingvističkom problemu, odnosno skromnosti nekadašnjeg načina izražavanja, radi čega su ljudi imali skromniji vokabular, što se odrazilo i na svijet ljepote
Znate li zašto ljude sa žutom kosom zovemo 'plavušama'?
Uobičajeno je da ženu sa žutom kosom nazivamo 'plavušom'. Kada kažemo 'plava kosa', većina ljudi pomisli na zlatno-žutu ili svijetlo-žutu kosu, nikako na nijanse stvarne plave boje. U prošlosti, u našem jeziku su se razlikovale samo svijetle i tamne nijanse kose, pa su se spominjale 'zagasite' ili 'sjajne' kose, bez specifičnog naglašavanja boje.
Kako se to opisivalo nekada?
Riječ 'plav' u staroslavenskom jeziku opisivala je sve što je svijetlo ili blijedo, a mogla je označavati i bijelo i zlatno-žuto. Za ono što danas nazivamo 'plavim', koristili su se pridjevi poput 'sinji' ili 'modar'. Stari narodni stihovi potvrđuju ovaj jezični običaj: 'žitna polja u daljini plave', dok su 'dubine mora modre'.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Tragovi tog jezika ostali su sačuvani u narodnim pjesmama gdje i danas nalazimo izraze poput 'sinjeg mora', 'modrog neba', ili pak 'žitnih polja koja se plave' u daljini.
S vremenom je došlo do djelomične promjene: 'sinje/modro' je postalo 'plavo', dok je riječ 'žuto' ušla u širu uporabu, premda se izvorno značenje riječi 'plav' nije posve izgubilo. Tako su se oba značenja zadržala i do danas.
I drugim su jezicima prisutne slične lingvističke dileme. Na primjer, u poljskom jeziku za osobu svijetle puti i kose koriste se izrazi 'żółty' (žuto) i 'płowy' (plavo). U portugalskom se za svijetlo žutu kosu koristi izraz 'loira' (plava), dok u španjolskom za plavušu kažu 'rubio', što u doslovnom prijevodu znači 'crvena'.