Znate li što se slavi na blagdan Svih svetih, a što je Dušni dan?

Na blagdan Svih svetih slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života. Dušni dan ili Dan mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život. Na taj dan se prisjećamo svih onih kojih više nema i koje smo izgubili. 

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:45

Vježbe za jačanje dna zdjelice i mišića stopala | Video: 24sata/pixsell

Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih, a dan nakon Dušni dan.

Blagdan Svih svetih

Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih nije smrt nego život. Na blagdan Svih svetih slave se sveci, no s obzirom na to da je nemoguće znati sve svece koji su u povijesti proglašeni svetima, Crkva je odredila 1. studenog dan u kojemu se sjećamo i molimo za sve svete i blažene, bili oni poznati ili ne. 

Spomen mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom 'Samhain' koji je označavao Novu godinu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.

U UTORAK Pogledajte kako će trgovine raditi na blagdan Svih svetih

Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama svetih apostola i svih svetih, mučenika i ispovjednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu. U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovijedanim blagdanom. Proglas o tome izdan je na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa.

U Republici Hrvatskoj Svi sveti obilježavaju se kao državni blagdan od 8. svibnja 1996. pod tim imenom, dotad je praznik bio neradnim danom pod nazivom: Dan spomena na mrtve, a od 27. listopada 1989. do 25. ožujka 1991. Dan sjećanja na mrtve.

Prema Drugom vatikanskom saboru, štovanje svetih proistječe iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve. Pripadnici jedne i druge, iako na različit stupanj i način, sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu te pjevaju istu pjesmu slave svojem Bogu.

Dušni dan ili Dan mrtvih

Dušni dan posvećen je pokojnicima, a nastao je na poticaj sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Krajem prvog tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Svih svetih slavio i Dušni dan.

Taj spomendan godine 998. sveti Odilon službeno je uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana. Preko benediktinaca blagdan se proširio po Europi, a Vatikan ga je službeno potvrdio 1311.

Dušni dan ili Dan mrtvih izraz je nade i vjere u zagrobni život, a slavi se svake godine 2. studenoga. Na taj dan se prisjećamo svih onih kojih više nema i koje smo izgubili.

Tad se ide na groblje, moli za duše pokojnika, pale se svijeće i odlazi na svetu misu kako bi nas molitve povezale s pokojnicima kojih više nema. To je dan kad sva katolička groblja sjaje najvećim sjajem, a običaj je da se kao znak sjećanja na preminule održavaju i mise zadušnice.

Svećenici na Dušni dan služe tri mise: jednu kome god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.

Tradicija nalaže da se za taj blagdan priprema i bogatija večera poput peradi, sarme i pite. Običaj je zadržan još u nekim selima gdje se za blagovanje, uz hranu i piće, okrene i pečenka. Na pojedinim mjestima za te su se blagdane pripremala posebno jela od leće, koja su se nudila svakome tko naiđe ili dođe u kuću. U nekim primorskim krajevima pekli su se i posebni kolačići ili peciva lumbija. 

U krapinskom se kraju za blagdan Svih svetih, uz meso, mora poslužiti i purica s mlincima i kruškama makarijama. Uz tu pečenku, uglednije su gospođe pripremale i neke svoje specijalitete po kojima su se razlikovale od ostalih. Tako su neke uz kuhanu govedinu servirale muštardu, a kod drugih purica je bila nadjenuta kestenjem ili jetricama.

Prvi put u godini na taj su se blagdan pekle orahnjača i makovnjača te više vrsta sitnih kolača. Odrasli su namjerno znali ostavljati mrvice na stolu kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su bile dušice. Jedan od sjeverozapadnih običaja bio je da se u noći između Svih svetih i Dušnog dana na stolu ostavljala litra vina i rakije s nekoliko čaša kako bi se preci tu noć mogli počastiti. 

Živo cvijeće ne umjetno

Svi sveti i Dušni dan prate simbol svjetla (upaljene svijeće) i simbol života (živo cvijeće). Na taj dan dovoljno je odnijeti jedan živi cvijet i upaliti svijeću, a kićenje grobova, posebice umjetnim cvijećem nije dio tradicije. Posljednjih 30-ak godina grobovi se najčešće kite krizantemama, koje se od tada i uzgajaju u Hrvatskoj. Krizantema je u Hrvatskoj simbol prolaznosti života, smrti i žaljenja.

Tradicijski običaji za blagdan Svih svetih

Za blagdan Svih svetih u Dalmaciji, Zagori, Zabiokovlju i Sinjskoj krajini tradicijski su nazivi Prvo čelo Božića, Prvi Božić.

Predstojnik Katedre za književnost i kulturu Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu Marko Dragić kaže da se slavlje ogleda u svetim misama, procesijama, svečanim objedima, paljenju krjesova, pucanju iz mačkula, nastupima gradske glazbe, koledanjem, koje se u trogirskom i kaštelanskom kraju naziva kukulezanjem, brguljama, što su rodbinske svetkovine i slavlja, veseljima te proricanjem o budućem ženiku. Dodaje kako je kukulezanje iščeznulo 1979. godine. 

Uoči blagdana vjernici poste te osam dana mole krunice, ističe te dodaje da su u Veloj Luci žene pripravljale lumblije, koje bi u tanjuru djeca nosila djedu, baki i susjedima. 

VRIJEDI ZNATI Sedam savjeta koji vam mogu pomoći uštedjeti dio budžeta

Bračanke su, podsjeća, pripravljale kruh umbriju. Uvečer su se palili krjesovi i pucalo se iz mačkula, napomenuo je dodavši kako je na Braču u četiri sata popodne bila velika procesija. Napomenuo je i kako se poslije crkve išlo na groblje gdje je bio Blagoslov mrtvih. U čašu bi se stavila voda i ulje, a na ulje bi se užegao lumin i gorio bi cijelu noć, dodaje Dragić.

U Imotskoj krajini ukućani bi oko ponoći išli na groblje i na grobovima molili i palili velike voštane svijeće koje su trebale izgorjeti do prve jutarnje mise, podsjeća te dodaje da je slavonska tradicija na groblju pred križem služiti misu te redom svetiti grobove, paliti svijeće kod grobova i kititi ih cvijećem. Pred crkvom se, naglašava, pali velika vatra, okupljaju se župljani i peku tubleke. 

POGLEDAJTE VIDEO: GDJE BACITI LAMPAŠ?

Dušni dan

Na Dušni dan u mnogim krajevima pale se svijeće i u kućama te gore duboko u noć, podsjeća Dragić. U stara vremena nije se smjelo ni orati ni kopati jer se vjerovalo da mrtvi počivaju u zemlji pa ih se ne smije smetati, kaže te dodaje da se jedino moglo pomagati sirotinji i udovicama. Na Mrtvi dan se, podsjeća, nikad nije pjevalo da se ne bi smetalo mrtvima. 

Tridesetih godina 20. stoljeća uoči Dušnoga dana sporadično se javljao običaj da se pokojnicima na grobove nose i ostavljaju neka jela ili bi se noću ostavljao prostrt stol s jelima i pićem ili samo pićem, napominje dodavši kako u naše vrijeme nema nigdje ni spomena o tome običaju.