Znanost o suzama: Pročišćuju dušu i moderiraju emocije ljudi

Često se plač povezuje sa slabošću, uznemirenosti, ranjivosti, gubitkom kontrole, ali ne mora nužno značiti povezanost s tugom, jer može ukazati i na radost, ponos, dosadu, ekstazu, frustraciju i bol. I dok nema sredine, jer neki ne mogu zaustaviti svoje suze, a drugi nikako da zaplaču, znanstvenik Stephen Bayley, tvrdi da ljudi moraju plakati više. Istraživanja u 80-ima na Sveučilištu Minnesota otkrila su da muškarci plaču jednom na mjesec, a žene pet puta. To samo potvrđuje subjektivna uvjerenja da muškarci nerado plaču jer su osjetljivi na svoju muževnost.

- Plakanje je fiziološki i psihološki složen uređaj koji koristimo da se prilagodimo dramatičnim okolnostima. I to je velika prednost ljudi, jer životinje ne plaču - tvrdi istraživač Jo Brand.

Već sami sinonimi za plakanje otkrivaju njegovu složenost, a neki od njih su vikanje, jaukanje, ljutnja, kukanje, cmizdrenje, jecanje, tugovanje, plač i urlikanje. Stara židovska poslovica kaže da su suze sapun duše, a današnja znanost to potvrđuje. Pod stresom tijelo proizvodi adrenokortikotropin (ACTH), a biokemijska analiza pokazuje da je ovaj hormon značajno prisutan u suzama. Plakanje odbacuje hormone stresa i to može poslužiti kao ispušni ventil koji može osvježiti ljude. 

Suvremena znanost napravila je trodiobu suza. Postoje bazalne suze čija je funkcija čišćenje. Zatim, tu su refleks suze, kao automatski odgovor na iritaciju od luka, suzavca, jakog udarca u nos ili nekog drugog izvora boli. Psihičke suze stručnjaci smatraju najzanimljivijima, jer plakanje je jedan od najvažnijih artikuliranih oblika neverbalne komunikacije i vrlo vrijedan i učinkovit način moderiranja naših osjećaja, a te suze su upravo posljedica toga.

Slavni na dodjelama nagrada često puste suze, a unatoč tome što se zna da postoji izravna veza između suznog kanala i dijela mozga koji potiče emocije, mnogi posežu sa suzama kao manipulativnim pokušajem osvajanja ljudi. Richard Nixon je tim tragom 1977. godine izjavio da on nikad ne plaće, osim u javnosti.

Nije posve jasno je li plač dokaz emocionalne zrelosti ili uživanju u samosažaljenju, oholosti, sramu, radosti, tugi ili bijesu. Pitanje je pokazuju li suze ranjivost ili manipulativnost, zdrav stil neustrašive emocionalne golotinje ili posramljujući nedostatak kontrole, te hoće li kao krajni cilj zamijeniti smijeh.