Arhitektica Sabine nema televizor, hladnjak joj radi 'na tajmeru' i nema bojler, a struju u kućici od 12 četvornih metara Njemica dobiva iz solarnih panela
Iz Engleske sam došla na Brač, živim u 12 m2 slamnate kućice
Živjela sam u Manchesteru u Engleskoj, imala vlastiti arhitektonski ured te radila kao profesorica arhitekture i urbanizma. Imala sam bogat društveni život u urbanoj sredini, radila mnoge projekte, bavila se kratko čak i politikom... A onda sam napravila nevjerojatan zaokret, priča nam Njemica Sabine Engelhardt.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Počela je ispočetka, i to sasvim novi život, potpuno suprotan od dotadašnjeg. Kupila je 1,35 hektara zemlje i maslinika nedaleko od Milne na Braču te otvorila robinzonsko odmorište Gea Viva, u kojem su blagodati modernog života vrlo ograničene. I sama živi u 12 četvornih metara drvene kuće, unutar čije je konstrukcije izolacija od slame. Struju ima od solarnih panela, zbog čega je, primjerice, hladnjak “na tajmeru”, a drugih električnih uređaja, bez kojih je mnogima život nezamisliv - nema.
Sabine nema ni bojler ni televizor. U toplijim mjesecima tušira se na vanjskom tušu, čiji spremnik grije sunce, a zimi vodu grije na plin ili minijaturnu peć na drva, kojom grije svoju kućicu. Ima radio i mobitel, i to joj je, kaže, dovoljno. Vegetarijanka je, a povrće uzgaja sama. Tako i danas, izuzev žitarica, u zimskim mjesecima ima sve što joj treba. Sve je ekološki uzgojeno i svaki pedalj imanja u potpunoj je harmoniji s prirodom.
U jednom kutku napravila je i “vrt za pčele” u kojem su posađene mnoge cvjetajuće i ljekovite biljke. A tijekom sezone njezino imanje funkcionira kao mali kamp u kojem uz pomoć prijatelja i stručnjaka za određena područja organizira mnoge radionice, primjerice o permakulturi i gradnji suhozida. Nudi i odmor uz meditaciju i sate joge, takozvani yoga retreat, ali i turističke obilaske otoka.
- Ovdje nema vode osim one iz gusterne, u koju sakupljam kišnicu. Ona mora biti dostatna i za kuhanje, higijenu i zalijevanja vrta. Svi koji ovamo dolaze, bilo volonteri ili gosti, prvo moraju naučiti biti racionalni s vodom. Kuhinja je na otvorenom, hrana se ne baca. Zahod je poljski, a posebnim sustavom odvajaju se urin i izmet, zbog čega ne smrdi. Izmet se dvije godine kompostira, nakon čega se može upotrebljavati u prirodi. Tu je prostor za šatore, a imamo i drvene kućice s terasom i pogledom na more, za takozvani glamping. No iako svi koji dolaze dobro znaju kamo su došli i što mogu očekivati, susret s prirodom, koji je ovdje vrlo neposredan, za neke zna biti šok. Mnogi se žele ‘maknuti’ i odmoriti se od svega jer na televiziji izgleda privlačno spavati u prirodi pod zvjezdanim nebom, ali zapravo nisu spremni. Ovo nisu sterilni uvjeti kakve traže. Tako su mi jedne godine bile dvije Francuskinje koje su spavale u šatoru u kampu. Jednom su unutra našle pauka i od tog dana spavale su u autu – priča Sabine, žena topla osmijeha i nevjerojatne, pozitivne energije.
S njom na imanju žive kuja Pia, mačak Momo i magarac Balu. Tijekom meditacijske seanse dobila sam poruku da pronađem špilju na Jadranu, koja će mi dati odgovore na moje životne dileme. Kupila sam brod u Grčkoj, a nakon što sam uz pomoć prijatelja doplovila do Dubrovnika, dalje sam nastavila sama. U dva tjedna plovidbe špilju iz svoje seanse, Zmajevu špilju, našla sam u Dračevoj luci kraj Murvice. Odmah sam prepoznala to sveto mjesto, centar energije za cijelo područje Balkana – priča.
Najprije je išla u Zagreb kako bi naučila hrvatski jezik, a potom je četiri godine živjela na brodu u ACI marini Milna, dok nije sakupila novac da kupi zemlju kod Milne. Kaže kako je na Braču srčana čakra, centar koji u Zemlju prima kozmičku ljubav i raspoređuje zemljinu vitalnu energiju na šire područje.
Zbog Zmajeve špilje te energije plodnosti i kreativnosti koju zmaj predstavlja, na ulazu u kamp je skulptura zmaja. Prijatelj Robert Lisac uz pomoć 60-ak volontera radio ga je dvije godine.
- Nekada davno tu u ovim krajevima živjele su mudre žene, svećenice i redovnice. Crkvi tijekom mračnog srednjeg vijeka nije odgovaralo da žene imaju toliko moći, pa su ih marginalizirali, a srčana čakra na Braču otvorit će se tek kad žene opet budu ravnopravne u društvu – objašnjava nam Sabine.
Kaže kako se mještanima u početku nije svidio njezin spiritualizam, pa su čak organizirali mise u to ime. No danas su naučili živjeti s tim, iako, kako kaže Sabine, nije lako postati dio društva koje je vrlo začahureno i koje ne pušta nikog unutar svojih krugova.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...