Pokušao sam čitati Harryja Pottera, ali samo sam pomislio kako je to neki kreten s magičnim štapićem i odustao, ispričao je Liam McNulty koji ima afantaziju
Život s afantazijom: 'Mrzio sam čitati knjige, sad kužim i zašto'
Afantazija je fenomen u kojem osoba nema sposobnost vizualizacije odnosno stvaranja mentalnih slika u umu. Ljudi s tim stanjem često ne mogu zamisliti ni skroz poznata mjesta, npr. vlastiti dom, članove svoje obitelji ili boje, a smatra se da pogađa oko dva posto populacije.
- Dok većina nas može misliti o nečem što im se dogodilo u prošlosti i dočarati si te slike u sjećanju, osobe s afantazijom ne mogu pa se kaže da nemaju 'umno oko' - objasnila je psihologinja i suosnivačica psihološke klinike Chelsea dr. Elena Touroni.
POGLEDAJTE VIDEO kako se može pomoći mozgu da bolje pamti:
Pokretanje videa...
I premda je konkretan uzrok ovog stanja još uvijek nepoznat, dr. Touroni dodaje:
- Koliko danas znamo, neki se s fantazijom rode, dok drugima stanje nastane nakon ozljede mozga ili nekog jako traumatičnog iskustva.
Inženjer Liam McNulty (26) prvi je put shvatio da boluje od afantazije prošle godine kad je slušao rođaka svoje djevojke kako priča o obiteljskom okupljanju.
- Bilo je to poput obrnutog 'heureka trenutka' jer cijeli život nisam bio u stanju zamisliti stvari, a tad sam prvi put shvatio da drugi to mogu što me šokiralo - kaže McNulty i objašnjava da on 'u glavi ne može vizualizirati pročelje kuće u kojoj živi - a jedino što si može predočiti je osnovni obris oblika.
- Neki ljudi s afantazijom vide samo crninu kad pokušaju nešto zamisliti, ja obično vidim 'okvir' no u tu sliku ne mogu unijeti detalje ni boje, sve mi je zamagljeno - objasnio je.
- Bilo je ludo shvatiti da drugi mogu stvari tako zamisliti jer zapravo nikad ne ne dovodiš u pitanje da drugi misle isto kao i ti - dodaje.
I premda fantazija danas ne utječe na njegov svakodnevni život, McNulty vjeruje kako objašnjava njegovo ponašanje u djetinjstvu.
- U školi sam bio prilično nestašan i bio sam poznat po tome da stvari ne shvaćam ozbiljno. Učitelj bi nam rekao 'zamislite si ovo...', a ja bi vjerojatno u sebi mislio 'Što si ovaj tip brije...' - prisjeća se, a smatra da je afantazija vjerojatno razlog i zašto nikad nije uživao u čitanju.
- Posljednji put sam pročitao roman dok sam još išao u školu i to zato što sam morao. Mislim da razlog nije taj što me ništa nije zanimalo već to što si jednostavno ne mogu predočiti tekst - kaže McNulty i dodaje kako je 'uvijek više uživao čitajući same činjenice nego književna djela, a danas shvaća zašto nikad nije mogao zamisliti 'širi svijet od onog koji vidi'.
- Pokušao sam čitati Harryja Pottera ali samo sam pomislio kako je to neki kreten s magičnim štapićem - objasnio je za Metro.
Web programer Simon Proctor (46) također je tek nedavno otkrio da ima afantaziju, nakon što je naišao na tekst o tom stanju.
- Oduvijek sam znao da se razlikujem od drugih po načinu na koji mislim i pristupam životu ali fantazija me ipak šokirala. Pročitao sam članak o njoj i doživio prosvjetljenje - kaže Proctor koji je prije mislio da je pojam 'zamisliti' ili 'vizualizirati' samo 'nekakva umjetnička fraza'.
- Šokantna mi je bila spoznaja da drugi ljudi zapravo u glavi vide slike - kaže i dodaje da kao ni McNulty nikad nije bio dobar u umjetnosti ili dizajnu. I premda fantazija danas bitno ne utječe na njegov rad i svakodnevne aktivnosti, siguran je da bi mu koristilo da je ranije znao za to stanje.
- Da sam prije znao za to možda bih lakše naučio neke stvari, no danas fantazija nema veliki utjecaj na mene. Rekao sam za to kolegama jer sam shvatio da mnogi od njih rado stvari prikazuju kroz dijagram, dok ja radije sve opisujem riječima. Koliko znam, to je jedina razlika među nama - zaključio je.