Senka Otavijević došla je u Sutomišćicu na Ugljanu kako bi se ondje brinula o teško bolesnom svekru. Mislila je da je ondje privremeno, no ubrzo je otkrila kako će ondje ostati zauvijek
'MIR NITKO NE MOŽE PLATITI'
Život na Ugljanu: Ostavila sam depresivni grad i uzgajam voće
Za njom je došao i suprug Željko. Prije sedam i pol godina Senkin svekar doživio je težak moždani udar nakon kojeg više nije mogao brinuti o sebi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:49
Svekrva je umrla već ranije, a od uže obitelji nitko se nije mogao posvetiti njemu i njegovim potrebama. Zato je Senka spakirala osnovne stvari i iz rodne Opatije zaputila se na Sutomišćicu na Ugljanu.
- Došla sam s namjerom da ga povedem u Rijeku u dom dok ne vidim kako ćemo dalje. No on se nije dao iz kuće. Govorio je da želi umrijeti u kući. E sad, to je rodna kuća mog supruga i često smo dolazili ondje. Meni je ondje bilo prekrasno jer su priroda i mir nenadmašni, ali uvijek sam nekako mislila da je to plan za mirovinu. Stvarno, planirala sam tu doći kad odem u penziju. No prinuđena zdravljem mog svekra koji se nije dao iz kuće, došla sam ranije. Naime, nisam ga mogla samo ostaviti. Bio je u pelenama, nije mogao samostalno jesti ni bilo što raditi - nastavlja Senka Otavijević (56).
Sa suprugom Željkom (60) u braku je punih 37 godina. Upoznali su se u njezinoj rodnoj Opatiji gdje se on školovao za konobara.
- Bili smo na plesnjaku, ondje smo se upoznali i planula je ljubav. On je u Opatiji ostao zbog mene. Vjenčali smo se, a moji roditelji su mi darovali kuću u kojoj smo živjeli do prije sedam i pol godina. Imamo dvojicu sinova. Stariji Dino ima 34 godine. On je pomorac, prvi oficir na brodu. Oženjen je i imam unuka od njega. Moj mlađi sin Neven ima 32 godine, ima suprugu i dvojicu sinova i ostali su živjeti u našoj kući u Opatiji. Zapravo, sve nam se to prilično brzo odigralo - prisjeća se Senka. Ona je radila u Tisku kao prodavačica 15 godina, a zatim je pokrenula vlastitu suvenirnicu u Mošćeničkoj Dragi koju danas vodi mlađi sin. Suprug je kao konobar radio u hotelima Kvarner, Imperijal i Liburnija.
- Dolaskom na Ugljan promjena nije bila velika jer sam znala točno gdje dolazim, znala sam i njegovog oca i vrt i kuću, i susjede i sve. Posao sam pustila sinu. Mislila sam da je to privremeno dok se svekar ne odluči za nešto lakše. No on je uporno tvrdio da neće nigdje. Nisam ga mogla pustiti da umre sam, ostala sam tu jer je to bilo najjednostavnije. Selo se zove Sutomišćica, ima 300 stanovnika, zimi ih je toliko. Mahom je riječ o starijim ljudima, no u zadnje vrijeme ima i nešto mlađih. Blizu nam je Preko koje ima 1000 stanovnika, sve je opskrbljeno, trajekti voze svakih sat vremena do Zadra tako da nam je sve na dohvat ruke - objašnjava ona. Prisjeća se kako je tad razmišljala da mora pokrenuti neki posao kako bi od njega mogli živjeti ona i svekar.
- Tu se otvorila marina s 220 vezova. Znam njemački, engleski, talijanski i nešto ruskog. Odlučila sam si otvoriti OPG i turistima nuditi domaću hranu. Zapravo sam htjela nastaviti ono što je svekrva radila za sebe, baviti se voćem i povrćem. Nikad prije nisam se bavila poljoprivredom. Moja mama je imala cvijeće o kojem se brinula, i to je bio moj jedini doticaj sa zemljom. No teta mog supruga oduševila se kad je čula što planiram. Ona i susjeda bile su vrelo informacija. Sve su mi objašnjavale, rekle kad se u kojem mjesecu što i kako sadi, kako i kad vaditi sjeme, ma sve sam od njih naučila - nastavila je Senka dodajući kako se nije bojala novog života jer je bila odlučna u nakani da uspije. Platila je mladiću da izore njivu, a zatim je zasadila rajčice, paprike, tikvice i domaće povrće.
- Imala sam ideju da moj OPG bude po sistemu "plati i uberi", da turisti mogu doći ovdje, kušati što god žele u vrtu i sami to ubrati. Riječ je o domaćim proizvodima za koje sam odmah odlučila da ih neću zalijevati kemikalijama. Jedino na čemu rastu je zemlja i voda iz mog bunara. Imam sve sezonsko voće i povrće, sve si zasadimo i prodajemo. Imamo i svoje vino, rakije, likere, masline starije od 500 godina koje daju vrhunsko ulje. U trgovini kupujem jedino ono što ne mogu sama proizvesti svojim rukama, poput brašna ili bučinog i lanenog ulja - pojašnjava Senka.
Kaže kako je svekar držao i kokoši, no ona nije imala srce ubiti ih.
- Najstarija koka doživjela je 13 godina i imali smo je dok se sama nije srušila. Zato nemamo svoje meso. Što god da nabavim, ne bih to mogla zaklati. Da imam i koze, što ću s kozlićima? Opet ih prodati nekome da ih ubije? To ne mogu, pa zato meso kupujem od lokalne poljoprivrednice koja ima i svoj sir i slične proizvode - nastavila je Senka. Tako je organizirala novi život i ubrzo shvatila da u njemu potpuno uživa.
- Sa svojima sam se čula svaki dan, a uskoro sam počela nagovarati muža da pusti posao i dođe tu da živimo svi zajedno. Ja sam se nakon godinu i pol potpuno snašla. Nije ga trebalo puno nagovarati. Dao je otkaz u Liburniji i čekao kraj godine da odradi što je trebao. Svekar i ja smo išli kući u Opatiju da proslavimo Božić i Novu godinu uz obitelj. Došli smo u Rijeku, no svekru su baš na Božić otkazali bubrezi. Umro je. Vratili smo se tu u Sutomišćicu kako bismo ga pokopali, i ostali smo - priča Senka pojašnjavajući kako se njezin suprug brzo prilagodio.
- Otvorila sam u Preku još i štand, imam lavandu i lavandino ulje. Do nas je bio čovjek koji je imao suvenire od maslinovog drveta. Moj suprug je to vidio i rekao da i on zna to raditi. Imamo masline starije od 550 godina, pa se i on toga prihvatio. Izrađuje fantastične suvenire, a do sad smo četiri puta dobili nagradu Udruge poslovni klaster “Hrvatski otočni proizvod” za originalne tradicionalne otočke proizvode. Jako smo ponosni na to. Suprug izrađuje suvenire te uporabne predmete od maslinova drveta poput svijećnjaka, križeva, tacni, zdjela i zdjelica, žlica, ma svašta - pohvalila ga je.
Suveniri oduševljavaju turiste, a i ona je pronašla način da ih uklopi u ono što radi.
- Željko i za mene izrađuje male bobice od maslinova drveta koje onda kombiniram sa školjkama i izrađujem nakit od toga. Uz sve to, imamo apartmane, uredili smo ih u ovoj našoj kući. Mogu vam reći da stalno imam gužvu, a uopće nisam osjetila ovu srpanjsku rupu o kojoj svi govore. Apartmani su mi popunjeni do 11. mjeseca. Živimo mirno i skromno, ali ovaj mir i radost s kojima se budimo ništa ne može platiti ni nadoknaditi. Sve što radimo, radimo za sebe. Hranimo se zdravom, domaćom hranom. Tu je klima odlična, priroda blaga, ma uživamo - kazala je Senka dodajući kako mlađi sin ima neke planove da bi se obitelji došao živjeti s njima te da će se i oni preseliti na selo.
- Znate, kad prilazim Opatiji i kad je vidim onako s ceste, zaigra mi srce, ali na kratko. Čak me više ne vuče ni šetnja kroz Opatiju. Prije koji mjesec suprug i ja smo došli do Rijeke, stali smo popiti kavu, no kad smo vidjeli gužvu i promet, odustali smo. Grad nas deprimira, a ovdje imamo sve što nam treba - zaključila je ona.
NIKAD NISU ZADOVOLJNI: Nitko ne želi biti u vezi s ovim horoskopskim znakom
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
