Živjeti u tuđini: Na Bliskom Istoku nam ništa ne nedostaje

Oman (sultanat) država je na obali Arapskoga mora koja na kopnu graniči s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijskom Arabijom i Jemenom, a ondje se, u gradu Muscatu, već neko vrijeme “smjestila” mlada ogulinska obitelj Bertović. 

- U svijet smo pošli kao mala obitelj, a sada smo već gotovo ekipa za neki timski sport! Početkom 2004. godine moj suprug Kruno, sinčić Noa (kojem je tada bilo šest mjeseci) i ja najprije smo živjeli u Peruu, u Limi, nekih godinu dana. Potom smo se našli u Dohi, glavnom gradu Katara, gdje smo dobili blizance i zadržali se četiri godine. Evo sada, već smo četvrtu godinu u Muscatu, gdje nam se lani rodila i mala ‘Omanka’ Vivien. Razlog našeg nomadskog života je naša zajednička želja da putujemo, a to nam sve omogućuje suprugov posao oko kojeg se vrti naša mala zajednica - pojašnjava Anita Bertović. 

Suprug Kruno je nakon desetak godina rada u Bechtelu, u kojem je počeo raditi 2000. godine, prešao u jednu dansku tvrtku te radi kao direktor kontrole projekta na gradnji novog aerodroma u Muscatu, što znači da je odgovoran za to da se poslovi obave u rokovima i prema proračunu. 

- Posao mu je težak i stresan te radi i do 12 sati na dan, pa nam je jedina utjeha vikend - kaže Anita koja je puno radno vrijeme mama četvero prekrasne djece:  Noe (10), Kiare i Lukasa (5) te Vivien koja je nedavno navršila godinu dana. Kad god uhvati slobodnog vremena posveti se svojoj velikoj ljubavi - umjetnosti i modi. Život u Muscatu ponekad izgleda kao dugačak godišnji odmor - kažu Bertovići. 

- Sunce je svaki dan, ljeto traje cijele godine, što je za djecu odlično. Osim razdoblja od kraja svibnja do rujna, kad je prevruće, uživamo u predivnoj klimi i čarima koje pružaju prekrasne pješčane plaže ili veličanstvene planine. Planine su vrlo zanimljive jer su ceste na njima napravljene kao nigdje u svijetu! Za njih kao da nema prepreke i na vrh planine možete samo ako imate automobil s pogonom na sva četiri kotača jer ne postoje zavoji i serpentine kao kod nas. 

Cesta vodi ravno u brdo, pa kad se spuštate doživite pravu pustolovinu ili, kako djeca kažu, ‘kao da se spuštamo toboganom’. Naravno, sve je asfaltirano i osvijetljeno, bez obzira na to jeste li u gradu ili 500 kilometara dalje. Djeca idu u američku školu i govore engleski jezik, a uče i španjolski. 

- Škole su problem jer je vrlo teško dobiti mjesto u najboljima, ali mi smo bili sretne ruke. Američka škola je jedna od boljih privatnih škola. Škola je nova i prekrasna, sa svim mogućim pogodnostima, učitelji su zakon, a ravnatelj zna svako dijete po imenu, iako školu polazi oko 800 djece. Maleni obožavaju školu i imaju mnogo izvanškolskih aktivnosti pa im je dan ispunjen do kraja. Budući da su sva djeca u podjednako sličnim okolnostima došla u Oman, nacionalne se razlike među njima gube i postaju jednostavno - internacionalci. Imaju mnogo prijatelja te im postaje normalno da se vikendom druže na tzv. sleepoverima.

Društvo iz Hrvatske

Najviše se druže s nekoliko prijatelja iz Hrvatske i ponekima iz Hrvatskoj susjednih država, a tu su i Krunini kolege s posla te neke mame iz škole itd.

- Imamo sreću da su nam prije godinu dana jako dobri prijatelji došli raditi u Oman i, što je najbolje, žive nekoliko stotina metara od nas. Nekad mi je ovakav način života bio nepojmljiv - a danas si mogu priuštiti da, dok mi je suprug na poslu, uživam s prijateljicama u našim malim dnevnim ritualima: komentiramo novinske članke iz Lijepe Naše, pijemo kavu, te pođemo do plaže ili šoping centra - otkriva Anita. Hrana je podložna raznim utjecajima. 

Arapska meza uključuje humus (namaz od slanutka), tabuleh (salata od bulgura, mente, peršina, rajčice i luka), babaganuš ili mutabal (namaz od patlidžana) te arapski kruh. Što se tiče mesa, tu su poznate delicije kao šiš-tavok (piletina na ražnjiću), kebab, šavarma (palačinka s piletinom ili govedinom i posebnim začinima i premazima), janjetina i ovčetina na milijun načina - upoznali su nas Bertovići s jelima u kojima uživaju u Omanu. Ljudi su ondje vrlo ljubazni i vole strance, mnogo su ljubazniji nego u Kataru ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Omanci su od davnina ribari i moreplovci te imaju bogatu povijest nego drugi pustinjski narodi. Susjedi su im Omanci i pomažu im kada god zatreba.

Muscat ima neiskvarenu dušu

- Budući da je Muscat, glavni grad Omana, na sjevernom dijelu zemlje, točnije, tri sata vožnje automobilom od Dubaija, za razliku od njega, Muscat još ima svoju osobnost, svoj karakter, svoju još neiskvarenu dušu. Oman je sultanat, i kao i svaki veći grad na Bliskom istoku, uvijek u gradnji. Ipak, ovdje nećete naići na vrtoglave nebodere ni nered u arhitekturi kao u obližnjim ‘modernim’ gradovima. Da bi se zadržali duh i osobnost posebne arapske kulture, ograničena je gradnja ne samo nebodera, nego i zgrada viših od četiri kata. Vrlo brzo su se Bertovići naviknuli na klimu, na hranu, na ljude, na visok standard života, na “normalan život” koji ti pružaju primanja i na to da se ne treba brinuti o egzistenciji. S druge se strane na neke stvari  ipak malo teže naviknuti. 

- Omanski je način života vrlo usporen i teče prema načelu ‘insha’Allah’, što bi značilo ‘prema Božjoj volji’ ili - kad Bog da. To znači, primjerice, kada treba promijeniti plin, popraviti klimu, dobiti neki dokument od državnog službenika, na tvoje pitanje kada će doći ili kada će moći napraviti nešto, oni odgovaraju: sutra i insha’Allah (ako Bog da). To znači da sutra sigurno nećeš dobiti to što tražiš, a ‘insha’Allah’ se nekada protegne i nekoliko dana - otkriva Kruno. Budući da je Anita dizajnerica nakita inspiracije joj, kaže, tu na Bliskom istoku nikad ne nedostaje. 

Njezin poseban, unikatan i trendy nakit nose žene različitih stilova i godina u Hrvatskoj među kojima i neka poznata lica. A kad je povratak u Hrvatsku u pitanju supružnici Bertovići odgovaraju: 

- O tome još nismo razmišljali. Jednom, zasad još ne!  

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!