"Zbog nasilja sam završila u domu i zatrudnjela već s 15"

- Da sada vidite moju kćer, ne bi rekli da je išta loše prošla. Voli jesti, puno se smije, otvorena je i vesela djevojčica i svi mi kažu da je divno odgojena - priča Josipa Ričković, 20-godišnjakinja čija kćer Tihana ima 4 godine.

S njom smo razgovarali u Savjetovalištu za maloljetne i mlade roditelje u Zvonimirovoj 21 u Zagrebu koje je u okviru projekta "Mama je mama" otvorila Udruga roditelja Korak po korak. Cilj im je pomoći mladim roditeljima koji trebaju pomoć u skrbi za dijete, nastavku školovanja i zapošljavanju, posebno u slučajevima kada izostane podrška obitelji, kao što je to bilo u Josipinom slučaju.

Kada je s 15 godina ostala trudna, išla je u 2. razred srednje medicinske škole i živjela u Domu za odgoj djece i mladeži u Karlovcu.

- Tamo sam završila jer sam bježala od kuće zbog nasilja u obitelji. Kad sam ostala trudna, morala sam prijeći u Caritasovu kuću ljubavi u Zagrebu, u kojoj borave nezbrinute trudnice i majke te bebe i djeca do tri godine. Tamo su se lijepo brinuli o meni i tijekom trudnoće sam mislila da će sve biti dobro. U to vrijeme me još posjećivao i Tihanin tata, no kad je došlo vrijeme da preuzme neke odgovornosti, vidjela sam da ne mogu računati njega. Problemi su počeli nakon što sam rodila. Moji roditelji, koji su do danas Tihanu vidjeli samo jednom, dok je bila beba, nisu mi htjeli dati prebivalište, što mi je bilo potrebno da bih imala prava na porodiljnu naknadu i dječji doplatak. Rekli su mi da se mogu vratiti kući ako Tihanu ostavim u domu. Pomisao da bih mogla ostati bez nje mi je bila grozna - priča Josipa.

Pokrenula je sudski postupak kako bi dobila poslovnu sposobnost prije punoljetnosti, jer je to bilo potrebno da bi svoju kćer "izvukla" iz Doma. Uz podršku Caritasa i Udruge roditelja Korak po korak, završila je tečaj za njegovatelje i na kraju, sa 16 godina na sudu dobila poslovnu sposobnost, iako su se njezini roditelji tome protivili, uvjereni da dijete ne može odgajati dijete. Uskoro je počela raditi kao čistačica, a kad je došao dan da napusti Caritasovu kuću ljubavi, jer je prošlo godinu dana otkad je rodila, morala je imati određene uvjete da bi i svoje dijete mogla povesti sa sobom.

- Morala sam djetetu omogućiti uvjete za život, a to je značilo da imam prijavljeno prebivalište, adekvatan stan, redovna primanja i mjesto u jaslicama. Centar za socijalnu skrb i moja divna socijalna radnica su mi tada bili velika podrška. Našla sam stan i zaposlila se  kao njegovateljica u staračkom domu. Trebalo mi je dva mjeseca da to sve riješim i za to vrijeme je Tihana bila u Domu, a ja sam je svaki dan posjećivala nakon posla. Najteži mi je bio strah da ću ostati bez nje. Nisam bila sigurna hoći li ispuniti sve uvjete i hoću li je moći prehraniti. Zbog toga sam puno plakala. Bilo je teško, htjela sam je uzeti i više nikad ne vratiti, no izdržala sam do dana kad sam dobila zeleno svjetlo za njezin izlazak iz Kuće - kaže ponosno.

Tada su joj opet pomogli Centar za socijalnu skrb i Udruga roditelja Korak po korak – preko njih je dobila donacije pelena, igračaka i opreme za stan, a kasnije počela raditi i kao njegovateljica po kućama. To je trajalo godinu i pol i kaže da je plaća bila dobra, no sada je 4 mjeseca bez stalnog zaposlenja.

- Volim raditi, ali teško je naći posao s prijavom i radom samo u jutarnjoj smjeni, a to mi je važno jer mi popodne, nakon vrtića, nema tko čuvati Tihanu. Budući da Tihanin tata ne plaća alimentaciju koja mu je sudski određena, trenutno mi je, umjesto njega, isplaćuje Grad - priča Tihana.

Početkom godine dobila je u najam gradski stan i oprema ga uz pomoć Udruge Korak po korak, u čije Savjetovalište za maloljetne i mlade roditelje i dalje dolazi na individualne razgovore i grupe podrške, i kad god treba neku pomoć s papirologijom.

Upravo preko ove Udruge, u njezin život je ušla jedna važna osoba, koju sada zove svojom mamom.

- Biserku Tomljenović iz Udruge Korak po korak, upoznala sam brzo nakon što sam rodila, kad je u Caritasovoj kući vodila edukativne radionice za mlade mame. Zbližile smo se i ona mi je kroz sve ove godine jako puno pomogla, na sve moguće načine. Ona je moja prava mama i baka mojoj Tihani. Ja sam sada super, kako je sve to izgledalo. Najvažnije mi je da je Tihana ostala sa mnom, a sad imam i partnera koji mi je podrška i puno mi pomaže. Dobro je kad nisi sam, kad znaš koga ćeš nazvati kad je teško - kaže mlada mama.

U Hrvatskoj godišnje rodi oko 1500 maloljetnica i u većini slučajeva one imaju podršku svojih obitelji u podizanju djeteta. Bojan Krsnik, koji radi u Savjetovalištu, kaže da je Josipa dobar primjer kako je moguće dobiti podršku i potrebnu pomoć i kada je bližnji ne daju. Ističe da im se maloljetne i mlade trudnice, majke i očevi mogu javiti na SOS telefon 01/2442-061 radnim danom od 10 do 16 sati te informacije potražiti i na web stranici www.maloljetni-roditelji.net

Savjetovalište "Mama je mama" namijenjeno je maloljetnim trudnicama, roditeljima, ali i njihovim prijateljima i članovima obitelji koji im žele pružiti podršku. Maloljetnim i mladim roditeljima na raspolaganju je tim stručnjaka i to psihologa, socijalnih radnika, ginekologa i pravnika koji nastoje osigurati potrebne informacije, pomoć i podršku pri suočavanju s teškoćama i pripremi za samostalan život.