Zbog dugog Covida čak ni nakon 7 mjeseci nisam 'došla k sebi'
BBC-eva dopisnica iz Škotske Lucya Adams oboljela je od Covida 19 u ožujku, a kaže kako i danas osjeća ozbiljne posljedice. Ovo je njena priča, kojom je htjela upozoriti ljude da ne uzimaju koronu tako olako
Nakon više od sedam mjeseci od bolovanja s Covidom-19, izgledam prilično normalno. Ispod očiju su mi podočnjaci, ali generalno izgledam ok.
To je jedna od prvih stvari koje ljudi kažu: 'Izgledaš dobro - mora da se osjećaš bolje?' I tu postoji lekcija.
Tijekom godina kao novinarka radila sam vijesti i dokumentarne filmove koji su se dotakli života ljudi s kroničnom boli. Pitanje je bilo kako prenijeti njihovu patnju kamerom i natjerati gledatelje da suosjećaju s nečim što je u biti bilo nevidljivo?
Odgovor je bio ispričati priču svojim riječima. Da im dopuste da daju glas svojoj boli.
POGLEDAJTE VIDEO: Priča Tajane Jakić
Pokretanje videa...
02:11
Ugodnije mi je pričati tuđe priče, no došlo je vrijeme da kažem i svoju - jer smatram da moram objasniti kakav je 'dugi Covid'. U mom medicinskom kartonu piše 'umor nakon zaraze virusom Covid-19'. Za mene je to bolno očito, ali drugi ne mogu vidjeti kako je to utjecalo na mene mjesecima.
Kako je sve počelo
Kao i tisuće ljudi širom zemlje, i ja sam se sredinom ožujka razboljela od simptoma Covida. U ranim sam 40-ima i uglavnom sam bila prilično zdrava i aktivan, ali ovo me jako pogodilo. Boljeli su me udovi i glava, grlo me je peklo, a glava mi je bila maglovita. Ali uspjela sam leći na pod spavaće sobe i učiti djecu o gepardima ili nečemu takvom.
Bio je to pokušaj kućnog školovanja koji je često rezultirao mojim spavanjem. Još bih mogla šetati s djecom oko zgrade kako bih udahnuli svježeg zraka, ali onda bih spavala cijelo popodne.
Nakon sedam dana temperatura mi je porasla s vrućice od 37,7C na vrućih 39,4C i ostala takva 10 dana. Bolovi u leđima bili su mučni. Moja najstarija kći, koja je tada imala sedam godina, istodobno je razvila temperaturu, ali uglavnom je bila samo umorna, dok je njezina mlađa sestra imala jedan dan vrućice, a zatim se oporavila. Moj suprug nije imao simptome.
Za mene je bolest dugo trajala. Nisam mogla zaspati. Osjećala sam mučninu i imala sam užasne bolove u trbuhu. Cijelo vrijeme sam se znojila i tresla. Nisam mogla ustati, ali ležanje je bilo bolno. Očajnički sam željela napraviti test, ali u ovoj ranoj fazi pandemije nije ga bilo raspoloživih izvan bolnica.
I moja kći i ja smo osip na cijelom tijelu te smo izgubili osjet okusa i mirisa.
Tada je uslijedio nedostatak daha, prvo od hodanja stepenicama. Tada sam samo ležala u krevetu, a činilo mi se nemogućim napuniti pluća zrakom.
Nazvao sam vladinu telefonsku liniju za pomoć i savjetovano mi je da ostanem kod kuće, a da odem u bolnicu ako uopće ne mogu govoriti ili mi usne postanu modre. I moja je kći ostajala bez daha, ali činilo se da se tada brzo oporavila.
Sram što sam toliko dugo bolesna
Kad sam bila bolesna sedam tjedana, sjećam se kako sam bratu rekla da me sram što toliko dugo ne radim.
Liječnici su sugerirali da će Covid trajati otprilike dva tjedna, a ja sam još uvijek dobivala temperaturu i osjećaja lupanje srca i toliko drugih simptoma nakon dva mjeseca. Tada sam pročitao članak BMJ-a Paula Garnera, profesora zaraznih bolesti na Liverpool School of Tropical Medicine.
Nikad nisam doživjela tako nešto. Već sam imala malariju. Gledajući unatrag, to je bila šetnja parkom
Zaplakala sam s olakšanjem. Prolazio je kroz isti miješani obrazac simptoma. I ne samo to, tek se počeo osjećati bolje. Razbolio se otprilike u isto vrijeme kad i ja, pa sam pomislila da to mora značiti da sam danima daleko od oporavka.
Nažalost ne.
Sljedeći članak prof. Garnera detaljno opisuje kako je otišao u dugačku šetnju i ponovno iskusio bolest. Opisao ga je kao igru 'zmija i ljestvi' te objasnio kako nam je teško znati koja su nam ograničenja u ovakvoj bolesti.
Psihološki utjecaj neoporavka
Za dobrih dana mogu ići u laganu šetnju - zastajući da bih sjela na kolnike i srušena stabla kako bih došla do daha. Mogu održati razgovor i zvučati sasvim normalno. U lošim danima čini se nemogućim pomaknuti se iz kreveta. Madrac osjećam kao brod koji se kotrlja u uzburkanom moru, ruke mi se tresu, vid mi se zamućuje, borim se za dah, tijelo mi drhti i vibrira, a svaki zvuk mi se probija kroz glavu poput razbijenog stakla.
Nikad nisam doživjela tako nešto. Već sam imala malariju. Gledajući unatrag, to je bila šetnja parkom. Teško je objasniti psihološki učinak ne poboljšanja tako dugo vremena. Nakon bolesti očekivali biste stalno poboljšanje i povratak u normalu. Možda nekoliko dana ili tjedan u krevetu - ali to se ne događa.
'Vrijeme prije nego što se mama razboljela'
Prije nego što sam se razboljela, svakodnevno sam biciklirala, plivala dva puta tjedno i šetala brdima kad sam mogla. Sad me polagana šetnja po parku ostavlja bez daha i iscrpljenu..
Još uvijek mogu nešto učiniti, ali svaka akcija ima posljedice. Ako odjednom ispraznim cijelu perilicu posuđa, mogla bih dobiti migrenu pa to radim kat po kat. Ako odem u šetnju, poslije moram ravno u krevet. Ako hodam predaleko, mogla bih završiti s temperaturom. Vrtoglavica, moždana magla, podrhtavanje i lupanje srca dolaze i odlaze kako žele. A tu je i stalni umor - plus grozna tjeskoba jer ne znam kada ću ozdraviti.
I čini se da nitko ne zna što se događa u mom tijelu.
Moja djeca razgovaraju o 'vremenu prije nego što se mamica razboljela' i redovito pitaju kada ću biti bolje. Pitaju zašto ih ne mogu loviti, ne mogu se dodavati s loptom. Zašto ne mogu ustati iz kreveta i prošetati ih do škole.
Padaju mi zdjele i tave kad im kuham, jer mi se ruke toliko tresu. Neki dan sam se pala pred njima zbog vrtoglavice. Moja osmogodišnja kći još uvijek ima neke simptome. Vratila se u školu, ali je lako se umorna i lupa joj srce. Može se penjati po drveću, ali je hodanje uz stepenice iscrpljuje.
Oboje smo obavili opsežne krvne pretrage, rendgenske snimke prsnog koša i snimke srca. Oboje nam je rečeno da čekamo i odmaramo se i guramo, ali koliko dugo? I kako mogu objasniti 'guranje' osmogodišnjakinji ako i meni teško ide?
Što je dugi Covid?
Analiza podataka Kings College London sugerira da otprilike jedan od 20 ljudi koji su zaraženi s Covid-19 u Velikoj Britaniji pati od dugotrajnih simptoma. Svaki deseti pati tri ili više tjedana.
Tim Spector, profesor genetske epidemiologije na King's Collegeu i voditelj aplikacije Covid Symptom Study, kaže da je oko 300 tisuća ljudi u Velikoj Britaniji prijavilo simptome koji traju više od mjesec dana - takozvani dugi Covid. Podaci iz aplikacije pokazuju da je oko 60 tisuća ljudi bolesno više od tri mjeseca. Kaže da što više znamo o Covidu 'to je čudniji'.
Sve je veća zabrinutost zbog utjecaja postvirusne upale i dugoročnog oštećenja organa i kardiovaskularnog sustava.
Na Facebooku se na tisuće ljudi pridružuje Covid grupama podrške gdje majke i očevi, sinovi i kćeri opisuju trajnu kombinaciju simptoma, uključujući otežano disanje, groznicu, lupanje srca, gastrointestinalne probleme, glavobolju, upalu grla i kronični umor. Mnogi od pripadnika skupina bili su zdravi i aktivni te se ne uklapaju u demografske kategorije onih za koje su nam rekli da će se suočiti s najvećom opasnošću od virusa.
Mnogi su u 30-ima, 40-ima i 50-ima. Postoje maratonci, biciklisti i posjetitelji teretane, roditelji govore o maloj djeci s dugim Covidom, pa i učenici u 20-ima. Većina se bori da dobije podršku. Neki su bili pozitivni na Covid-19. Drugi su se, poput mene, razboljeli kad nije bilo dostupno testiranje.
Profesor Garner kaže mi da trenutno osjeća da 'mnogi pacijenti znaju više od liječnika'. Kaže da je vrijeme da počnemo dijeliti to znanje i osigurati odgovarajuće medicinske preglede osoba s dugim Covidom.
Nitko ne može objasniti koliko će trajati
Moj liječnik opće prakse bio je na oprezu. Konzultanti su bili zainteresirani i odbacili su sve osim Covid-19, ali čini se da nitko ne može objasniti koliko će dugo trajati simptomi ili kako ih se riješiti.
Jedan je savjetnik objasnio da, iako je živi koronavirus učinkovito umro, moje tijelo i dalje misli da je tu. To je postao duh u mom sustavu i svaki dan se iscrpljujem boreći se protiv nečega čega nema. Kardiolog mi je objasnio da virus može uznemiriti uobičajene automatske sustave - puls, disanje, tjelesnu temperaturu. Sve stvari koje se čine prilično važnima.
Neki se liječnici, pacijenti i akademici zalažu za više istraživanja i rehabilitaciju dugotrajnih oboljelih od Covida. Vlada Velike Britanije i NHS England rekli su da rade na rehabilitacijskim centrima Covid i komunalnim službama za svaki dio Engleske.
No, kako izgleda, mnoga područja nemaju takve centre, a ljudi u velikoj Facebook grupi Covid bore se za medicinsku i psihološku podršku. Mnogi osjećaju da ih se ne sluša.
Škotska vlada govorila je o dugom Covidovom 'okviru' i rehabilitaciji usmjerenoj na osobu. Ali kad od liječnika opće prakse zatražim uputnicu za rehabilitacijski centar, ona kaže da im ništa nisu rekli o njihovom postojanju. NHS kaže da sada službeno prepoznaje dugi Covida, ali čak i liječnici s kojima sam kažu da je većina ljudi prepuštena sama sebi.
Ipak imam sreće. Imam supruga i obitelj koji me podržavaju, prekrasnu malu djecu koja me nasmijavaju i sjajne prijatelje koji su u kontaktu. I još uvijek imam posao kojem se moram vratiti.
