'Zašto žene ostaju s nasilnim muškarcem? Ja ću vam reći...'

Svoju priču o vezi s nasilnim muškarcem koji je prijetio da će je ubiti ako ga ostavi i koji je probio vrata njezinom glavom ova žena objavila je anonimno na portalu XOJane. Bila je svjesna svega, ali nije mogla otići. Otkrila je zašto je toliko dugo ostajala s njim i što ju je u konačnici nagnalo da potraži bolji život za sebe. 
Njezinu ispovijest prenosimo u cijelosti. 

"Prije pet godina, pomislila sam: Ništa nije bacio na mene već neko vrijeme. Pokušavala sam sama sebe uvjeriti da moj brak ide na bolje. To je najbolje što sam mogla misliti tada i nešto najtužnije kad se toga sjetim sada. 

Kad ste u vezi s nasilnim partnerom, kao što sam ja bila, postanete stvarno dobri u pronalaženju pozitivnih stvari. Znam da to zvuči smiješno, ali istina je. Uvjerite sebe da vas je udario samo u trbuh, a ne u lice i da sigurno nije tako jako ljut. Ili kad vas izbaci iz kuće po snijegu bez cipela, pomisliš "dobro je, mogao me izbaciti i polugolu van". Tako sam ja razmišljala. 

Neću vam ovdje govoriti kako sam otišla iz te veze, već zašto sam ostala. Zašto bi itko ostao?

Pišem ovo anonimno ne zato što me sram već zato što me moj bivši muž često Googlea. 
On sada živi s drugom ženom i ne želim da ljutnju na mene istrese na njoj. Ne znam je i nadam se da je drugačiji s njom. Nadam se da je svu mržnju istresao na meni i da je sva ljubaznost ostala njoj. Također znam da to nije stvarnost. Čovjek koji je jednom probio vrata s mojom glavom nije se pretvorio u mirnog muškarca, ali još uvijek se nadam da sam u krivu. 

Želim biti brutalno iskrena.

Moj bivši muž misli da je divna osoba. Misli da je ljubazan, pametan i zabavan. Punih 11 godina i ja sam se pokušavala uvjeriti u to. Kad sam bila u šestom mjesecu trudnoće s prvim djetetom imala sam jake bolove i rekla sam mu da me je strah. Odbio me odvesti u bolnicu jer on to nije osjećao tako. 

Pošto je potrošio sav naš novac i ja nisam mogla voziti, počela sam hodati pet kilometara do najbliže bolnice. Nisam zvala nikog od obitelji ili prijatelja jer nisam željela da ga gledaju poprijeko. Prije nego sam otišla rekao mi je:
Ti misliš da se ti bojiš? Ja sam uplašeniji jer ti moram vjerovati da nećeš sj..... to dijete kao što sve drugo sj.....

Naša beba umrla je brzo nakon poroda. 

Ponovo, on misli da je on dobar tip. 

Godinama poslije shvatila sam koliko je to bilo loše, no u tom trenutku sam mislila da je to i dobro. Puno sam griješila i ionako sam bila zabrinuta kakva ću biti majka. 

Također, puno sam se brinula zbog njegovih briga i strahova. Ljudi koji su tužni i jadni žele i druge povući sa sobom. Bio je toliko loš prema drugima ali ja sam se očajno držala činjenice da sam ja drugačija. Uvjerila sam se da je drugačiji sa mnom. 
Duboko u sebi znala sam da su stvari koje je govorio krive, ali osjećala sam se osobno odgovornom za njegovu sreću.

Imao je grozno djetinjstvo i konstantno me podsjećao na to da sam ja jedino što ima. Ako ja odem, njegov život će biti uništen. Tko želi uništiti nekome život? 

Pa sam ostala. 

Znala sam da je moj bivši zaljubljen u drugu ženu. Znao je reći njezino ime u snu. Rekao bi mi da mu je ona sada puno važnija. Čak je promijenio i svoj plan osiguranja kako bi joj ostavio veliki postotak novca. 
Protestirala sam i govorila da bi bilo smislenije da veći dio ostavi djetetu i meni. Prozvao me gramzljivom kučkom. Rekao mi je da sam nezahvalna i da moram riješiti svoje probleme s ljubomorom. 

Par mjeseci nakon što smo se vjenčali, povukao me na stranu i rekao kako su svi na vjenčanju pitali kako to da je oženio mene, a ne nju, koju je doista želio oženiti. Kako biste trebali odgovoriti na to?

Možda nisam imala njegovu ljubav, ali imala sam ga fizički. Bio je sa mnom. Osim kad je bio s drugom ženom, naravno. Iako sam mrzila svoj život, nisam mogla zamisliti da otvoreno priznam da me moj muž zapravo nikad nije volio. Pogotovo ne jer su svi naši prijatelji bili u sretnim brakovima. 

Pa sam ostala. 

Evo jednog velikog priznanja. Ostala sam 11 godina s čovjekom koji je razbio vrata mojom glavom jer sam se bojala alternative. 

Ja znam kako tuga izleda. Znam što znači bojati se i znam kako biti s čovjekom kao što je on. Jad, znam. Sreća me užasno strašila. Bila sam prestravljena. 

Bila sam depresivna i suicidalna zbog života kojim sam živjela, ali to mi je bilo poznato. Neki drugi život, tamo negdje, sama, bio mi je nepoznat. Sve se svelo na to da nisam bila spremna poduzeti korak naprijed. 

Kada dotaknete dno, nemoguće je ne razmišljati da će vam se to ponovno dogoditi. 
Naposlijetku, zašto bi itko rekao tako ružne stvari ako nisu bile istina?

Da, u mojoj glavi, ja sam fantazirala o odlasku. Sanjala sam da ću ga uhvatiti kako me vara da mogu povikati: To je to, gotovo je! i izletjeti van. Bez obzira što mi je sve napravio, bojala sam se povrijediti ga.

Za mene je veza konstantno izabiranje druge osobe. Ako netko flerta s tobom, ne odeš doma s njim jer si odlučio ostati vjeran svom partneru. Ako želiš potrošiti novac na auto koji ti ne treba, nećeš, jer znate, kao par imate najamninu koju trebate platiti. Uvijek radite izbor koji je bolji za vas kao par. 

Problem je bio što on nikad nije birao mene. Mislila sam ako se potrudim više, to će se uravnotežiti. Ako ga volim više, to će se iskupiti za činjenicu da on mene ne voli dovoljno. 

Pa sam ostala. 

Spomenula sam da je on sad moj bivši muž. Što me nagnalo da konačno odem? To nije bila činjenica da me je ostavio bez novčića. Nije bilo njegovo varanje i nestanak na par dana. I nisu umne igrice koje je igrao sa mnom bez ikakvog razloga. 

Jednog dana sam odlučila da vrijedim više. Znam da je ovo dio gdje bih trebala reći nešto o velikom bijegu, ali istina je ta da sam po prvi put u ne znam koliko godina izabrala sebe. 

Znate što je on rekao?
Njegov odgovor je bio: Koga briga?

Počeli su mjeseci njegovog iseljavanja, mržnje pa njegovog vraćanja nazad kad bih ja otišla na vikend, njegovih odluka da mi nismo razdvojeni, njegovog laganja ljudima da sam trudna. Ja sam se koncentrirala samo na jedno - da vrijedim više. Ne nekome drugom, nego sebi. 

Poanta ovog mog članka nije koliko je usran moj život bio 11 godina jer nisam ni zagrebala ispod površine koliko je grozan bio. On je o pristupu ljudima koji i dalje ostaju s nasilnim partnerima. Apsolutno ne mislim da bi ih trebali podržavati da ostanu, ali potičem vas da budete uvijek tu da ih slušate. 

Moj problem su komentari jer kad god čitate članak na tu temu ispod ćete uvijek pročitati kako drugi komentiraju da oni to nikad ne bi sebi dopustili i da je ta osoba trebala raditi ovo ili ono. 

Kada sam to čitala dok sam bila u vezi s njim, sve što sam pročitala od toga bilo je da sam ja bespomoćna. Razmišljala sam da ako su to mogli reći toj osobi, rekli bi to i meni. 

Ljudi koji žive u nasilnim vezama znaju što trebaju napraviti i znaju što mislite o njima. Zbog toga im je još gore. Ti ljudi imaju svoje razloge i svi su drugačiji. Ono što je isto je da svatko od njih to mora shvatiti sam, u svom vremenu i da ti razlozi nisu vrijedni odustajanja od sebe. Njihovi razlozi mogu biti bezveze, ali oni sami to moraju shvatiti. 

Tijekom našeg braka, moj bivši muž rekao mi je da će se ubiti ako ga ostavim. Preko toga ne prelazite shvaćanjem koliko se bojite, jer vjerujte mi, ja sam bila prestravljena. Preko toga prijeđete kad shvatite da vrijedite više i onda se držite te misli kao da vam život ovisi o tome. 

Zato, sljedeći put kad osjetite potrebu da kažete "Zašto si pobogu ostala?" zastanite i podsjetite se da su njihovi razlozi njima vrlo stvarni. Ne osuđujte ih zbog toga. Oni su to već dovoljno učinili sami sebi. 

Ohrabrite snagu u njima."