Zabrinuti roditelji: Djeca su nam nakon potresa i izolacije počela sve manje jesti. Što da radimo?

Od trenutka kad smo se našli u izolaciji, kod kuće, kći je promijenila prehrambene navike. Prvo je koketirala s vegetarijanstvom, nije više željela jesti meso, onda je počela izbacivati i šećer, polako i mliječne proizvode. U tom trenutku još nismo bili jako zabrinuti, imala je normalnu, uobičajenu kilažu.

Počinje tako priču majka adolescentice koja je na kraju, zbog značajnijeg gubitka težine, završila na pretragama u bolnici. Majka žali što se liječnicima nisu obratili i ranije te apelira na sve druge roditelje koji primjećuju ozbiljnije poremećaje u prehrani djeteta, odnosno adolescenata, da ne oklijevaju, jer može biti i prekasno.

Jelena Balabanić Mavrović, psihoterapeutkinja i voditeljica savjetovališta Centra za poremećaje hranjenja BEA, otkriva da im se nakon izolacije i potresa javlja oko 30 posto više roditelja zabrinutih zbog uočenih poremećaja u prehrani svoje djece nakon korona izolacije.

POGLEDAJTE VIDEO: Preživjela anoreksiju, a sada pomaže drugima

Pokretanje videa...

00:20

Preživjela anoreksiju, ovo je njena ispovijed | Video: 24sata/pixsell

- Da, zovu nas za savjet i pomoć puno više nego prije izolacije i potresa u Zagrebu. S djecom su kod kuće provodili puno više vremena nego prije pa su više i primjećivali. Simptomi koje navode upućuju na tipične obrasce anoreksije i bulimije, odnosno kompulzivnog prejedanja - ističe Balabanić Mavrović. Roditelji kažu, navodi, da su djeca značajno manje jela nego inače, opsesivno su vježbala, dok su neki primijetili i namjerno povraćanje kod djece.

Izolacija je, moguće, za neku djecu i mlade bila stres koji će se kroz određene simptome tek manifestirati u budućnosti, kaže psihoterapeutkinja. Poseban je problem potres u Zagrebu, kaže, jer je to mogao biti i dodatni okidač, posebno kod manje djece. Bit ćemo suočeni s povećanim anksioznostima, zaključuje.

- Čim primijete da razgovor s djetetom ne daje rezultate, roditelji bi se trebali obratiti stručnjacima za pomoć - savjetuje majka s početka našega teksta dodajući kako se može dogoditi velika šteta ako se predugo čeka. I sama je, smatra, trebala reagirati ranije, kad je pad kilaže kod kćeri bio puno manji. Nasreću, sve će dobro završiti, dodaje, hvaleći bolnički sustav u Zagrebu, koji je sve napravio kako treba i brzo.

I roditelji na terapiju

- Jako je bitno na vrijeme reagirati, a to znači uzeti dijete za ruku i odvesti ga pedijatru na Hitnu pomoć u Vinogradsku bolnicu, koja ima dobar protokol za ovakve slučajeve. To roditelji trebaju učiniti ako je dijete pothranjeno, sve manje jede, loše izgleda, ne želi jesti s roditeljima, skriva se, puno vježba... - kaže psihijatar Hrvoje Handl, voditelj dnevne bolnice za poremećaje prehrane pri Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u Zagrebu. Bolnica, osim što pruža pomoć pacijentima, ima i grupe podrške njihovim obiteljima, što je, kaže psihijatar, izuzetno važno u liječenju i oporavku. Navodi pet najvažnijih koraka za roditelje kad primijete da se nešto neobično događa.

Kao prvo, roditelji ni u kojem slučaju ne smiju komentirati izgled djeteta.

- Pitali nas da komentiramo ili ne, tražili ili ne, kumili da komentiraju, roditelji se tome moraju oduprijeti. Treba pokušati razgovor suptilno skrenuti na neku drugu temu,i djetetu reći da je lijepo iznutra.

Drugo, navodi psihijatar, roditelj ne smije pokušavati biti terapeut svojem djetetu, za to postoje stručnjaci kojima se treba obratiti. Treće, ništa manje bitno pravilo za roditelje jest da riješe vlastite bračne razmirice ako ih imaju, kaže psihijatar Handl.

NE IGNORIRAJTE Anoreksija i bulimija u obitelji: Kako ih prepoznati i pomoći

- Ili se rastanite ili sastavite, djeca nisu ta koja preuzimaju odgovornost za vaš brak. Ne ostajte u braku samo zbog njih - savjetuje psihijatar dodajući kako i roditelji u svakom trenu mogu zatražiti psihološku pomoć za sebe. Četvrti je savjet roditeljima da uče o poremećaju, ali i o sebi te vlastitim emocionalnim problemima, i da se, ako im je takva pomoć potrebna, i sami liječe psihoterapijom.

- Ako se dijete liječi, a roditelji ne, odnosno ne idu barem na grupe podrške, koje su organizirane i kod nas u bolnici, djetetu šalju pogrešnu poruku koja kaže: ‘Ti moraš, ali ja ne’ i to nije dobro. Osim toga, na grupama podrške će naučiti kako se ponašati s djetetom koje je razvilo neki oblik poremećaja u prehrani - kaže dr. Handl. Na kraju, roditeljima savjetuje da budu “bogati strpljenjem, škrti na impulzivnosti i velikodušni u razumijevanju svojih i emocija svoje djece”.

Napominje da su njihovi pacijenti, a riječ je o mladima iznad 18 godina, koji se već liječe, u korona izolaciji pogoršali simptome, no s njima se, preko interneta, radilo cijelo vrijeme.

Kasno kreću s liječenjem

Uzimajući u obzir epidemiološke studije, pretpostavka je da od nekog poremećaja prehrane u Hrvatskoj boluje između 30.000 i 40.000 ljudi, no liječi ih se puno manje. Naime, kaže psihijatar, polovica od toga broja su otkriveni slučajevi, njih oko 15.000, no liječi ih se opet tek polovica, gruba je procjena. Na terapiji bi moglo biti, dakle, oko sedam tisuća ljudi.

- Vrlo malo pacijenata dođe u akutnoj fazi bolesti, uglavnom su to djevojke, puno više od mladića, koje dođu tek nakon tri, pet, pa čak i deset godina od početka poremećaja. Liječenje traje u prosjeku pet, šest godina. Lijekovi svakako dolaze u obzir, no središnji je dio ipak psihoterapija - kaže dr. Handl.

BRITANCI TVRDE: 'Imamo jeftin lijek, oboljelima od korone može spasiti život'

- Ne vidim povećanu dinamiku upita ni dolazaka vezanu za koronu ni postkorona period. Rutinski imamo puno djece jer nam dolaze mališani iz cijele Hrvatske. Godišnje je to oko 50 novih pacijenata, a do sada nismo primijetili statističko odstupanje u odnosu na prethodnu ili bilo koju drugu godinu - ističe doc. prim. dr. sc. Orjena Žaja, dr. med., predstojnica Klinike za pedijatriju i Centra za poremećaje u jedenju kod djece i adolescenata KBC-a Sestre milosrdnice u Zagrebu. Ističe kako kod ocjene poremećaja u jedenju treba biti iznimno oprezan jer se oni određuju prema vrlo strogim dijagnostičkim kriterijima i uz promatranje od najmanje tri mjeseca.

- Djeca mogu u strahu zbog potresa ili korone slabije jesti ili imati drugih problema s prehranom, no to ne znači odmah da je riječ o ozbiljnim dijagnozama poput anoreksije i bulimije. Anoreksija i bulimija spadaju u skupinu poremećaja u jedenju i riječ je o psihoemocionalnim poremećajima koji proizlaze iz iskrivljenog doživljaja izgleda vlastitog tijela te poremećenog odnosa prema hrani. U anoreksiji to rezultira nedovoljnim kalorijskim unosom i mršavljenjem, a u bulimiji se javljaju epizode prejedanja, nakon kojih slijedi ili povraćanje ili gladovanje da se kompenzira pretjerani unos. Djeca s anoreksijom mršave, i to se ranije vidi, dok kod bulimije ne vidimo promjene pa slučajeve otkrivamo kasnije u adolescenciji i odrasloj dobi - pojašnjava dr. Žaja.

Fokus na prehranu im daje osjećaj da imaju kontrolu nad životom

Djeca vole red, ustaljenost, i bilo kakva izvanredna okolnost može potaknuti tjeskobu kod njih, pogotovo kod djece koja su sklonija takvim simptomima. Izolacija, pa još i potres u Zagrebu svakako su bili čimbenici koji su mogli izazvati anksioznost, kaže Tomislav Rončević, gestalt psihoterapeut, koji radi i s djecom te adolescentima s poremećajima u prehrani. Kad je okolina nestabilna, dodaje, djeca mogu povećati svoj osjećaj kontrole pribjegavajući kontrolirajućim ponašanjima, a neka od takvih ponašanja su i pretjerana usmjerenost na prehranu, odnosno kontroliranje prehrane.

Anoreksija može pogoditi i starije od 30 godina

- Kod neke će se djece pojaviti simptomi astme, osipa, tikovi, kod neke poremećaj prehrane. Potres i izolacija sigurno su utjecali na stvaranje tjeskobe kod djece i mladih - kaže psihoterapeut dodajući kako bi roditelji trebali zatražiti stručni savjet kad osjete da nešto nije u redu i da je potrebna pomoć.

Njihovo je samopouzdanje nisko, i na tome treba raditi

Od nekoliko psihoterapeuta se također može čuti da posljednih tjedana bilježe povećani broj poziva mladih ili roditelja, uplašenih da se razvija neki poremećaj prehrane. Psihologinja i psihoterapeutkinja Gordana Buljan Flander kaže da se razviti može poremaćaj spavanja i prehrane, ponašanja - sve su to očekivane reakcije na stres.

- Kod djece i adolescenata koji mogu razviti poremećaj u prehrani u pravilu je samopouzdanje nisko i treba raditi na tome da dijete stekne kontrolu nad svojim životom. Ne vole da ih drugi kontroliraju. Važno je steći povjerenje djeteta kako bi se otvorilo. Dijete može pokazivati znakove nezadovoljstva svojom tjelesnom težinom ili imati nerealnu negativnu percepciju svojeg izgleda, na što također treba reagirati - kaže gestalt terapeut Tomislav Rončević.

Suočit ćemo se s povećanjem anksioznosti

Savjetovalište Centra za poremećaje hranjenja BEA namijenjeno je mladima koji trebaju stručnu pomoć na putu do ozdravljenja. Često im se javljaju i osobe koje još nisu sigurne imaju li anoreksiju, bulimiju ili kompulzivno prejedanje. Voditeljica psihoterapeutkinja Jelena Balabanić Mavrović kaže da ćemo biti suočeni s povećanim anksioznostima mladih.