Kontrolirane kliničke studije nisu dokazale kancerogeni utjecaj aspartama, no dobro je biti oprezan budući da ga ima u brojnim namirnicama, savjetuju nutricionisti Sandra Marić Bulat i Roko Marović
ISTINA O ASPARTAMU
WHO: Aspartam uzrokuje rak; Hrvatski nutricionisti: Nema dokaza, ali ipak ne pretjerujte
Teško je reći koliko težine ima u odluci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) da zaslađivač i pojačivač okusa, aspartam, koji nosi prehrambenu oznaku E951, proglasi štetnim za zdravlje, odnosno potencijalno kancerogenim sastojkom hrane koji treba izbjegavati, ocjenjuju naši sugovornici, nutricionisti Sandra Marić Bulat i Roko Marović. Jedina preporuka koju možemo izvući iz rasprava koje se o tome vode već desetljećima, pa i ove najave novih preporuka WHO, svodi se na to da ni u čemu, pa ni sa zaslađivačima, ne bismo smjeli pretjerivati, kažu.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovo je šest znakova da unosite previše šećera u organizam
Pokretanje videa...
00:43
Aspartam se proizvodi kemijskom sintezom iz asparaginske kiseline, fenilalanina i metanola, a u probavnom sustavu u potpunosti se razgrađuje na fenilalanin i asparaginsku kiselinu i metanol, koji se, zapravo, smatra najvećim problemom. Naime, prva dva spoja odgovaraju spojevima koje nastaju kao nusprodukt unosa neke hrane, poput mlijeka, mesa, graha, graška, boja i jaja.
No, metanol koji također nastaje razgradnjom aspartama u tijelu se pretvara u formaldehid, koji je poznat po kancerogenim svojstvima. To je jedan od glavnih razloga zbog kojih mnogi aspartam već dulje vremena smatraju najštetnijim od svih umjetnih zaslađivača na tržištu.
Kako su istraživanja pokazala da je molekula aspartama oko 200 puta slađa od šećera, to uvelike utječe na okus hrane, pa se ovaj zaslađivač često koristi kao pojačivač okusa, među ostalim i da bi nas potaknuo na to da ponovo poželimo tu hranu, kaže Sandra Marić Bulat. Tako je umjesto liste industrijski proizvedene hrane koja može sadržavati aspartam gotovo lakše nabrojati hranu koja ga ne sadrži.
Među ostalim, taj ćete dodatak pronaći na omotu gume za žvakanje, većine voda u boci s okusima voća, na brojnim proizvodima koji se prodaju pod oznakom 'light' ili bez šećera, napitcima u prahu, gotovim umacima i marinadama, industrijski obrađenim žitaricama, dijetalnim gaziranim pićima, nekim vrstama jogurta, gotovim pudinzima, odnosno različitim desertima na bazi voća i mlijeka, pa čak i nekim pivima. Propisi EU kažu da je dopuštena dnevna količina aspartama 40 mg po kilogramu težine čovjeka, a dozvoljene količine u namirnicama bile su glavni argument onih koji tvrde da je nemoguće konzumirati količinu koja bi dugoročno zaista mogla ozbiljno ugroziti zdravlje.
- I u tekstu koji donosi informacije o najavi WHO da će aspartam proglasiti štetnim, kaže se da bi se štetnim mogla smatrati količina od 20 do 30 limenki Coca-Cole koje bi netko konzumirao svakodnevno, što bi dugoročno moglo imati štetne posljedice. Prvo, govorimo o količini koju nije moguće unijeti. Drugo, mislim da je ovo vrlo pristran zaključak WHO, koji se temelji na epidemiološkim studijama, što je smiješno. Naime, danas znanstvene zaključke više ne temeljimo na opservacijskim epidemiološkim istraživanjima, nego na realnim, randomiziranim, kontroliranim kliničkim studijama. Opservacijske studije su takve da uvijek možete pronaći kauzalnu vezu, no to nije uvijek i dovoljan dokaz. S druge strane, oko 50 kliničkih studija u kojima su uvjeti istraživanja strogo kontrolirani, nije pokazalo da su umjetni zaslađivači štetni, te da mogu biti kancerogeni, ili izazvati druge zdravstvene probleme – kaže Roko Marović.
Dodaje kako ne smatra dobrom ni ocjenu WHO da zaslađivače ne treba koristiti u dijetama za skidanje kilograma, jer su brojne kliničke studije pokazale da imaju pozitivan utjecaj kod onih koji nastoje skinuti višak kilograma.
Marović se slaže s tim da treba voditi računa o tome da kliničke studije koje postoje ne obuhvaćaju dulje vremensko razdoblje, odnosno da se tek nakon 40 ili 50 godina praćenja rezultata može govoriti o dugoročnim efektima onoga što se istražuje, pa treba biti oprezan.
- S tog stajališta, rekla bih da je najpametnije držati se upravo savjeta s početka priče, da ih konzumiramo rijetko. Realno, zaslađivači nam nisu potrebni, odnosno njihova je funkcija najčešće samo ta da 'dorade' okus hrane kako bi nam ona bila još privlačnija i kako bi naš mozak 'naučio' da češće posežemo za njom. Trebamo se učiti da izbjegavamo hranu s takvim dodacima, odnosno da ju konzumiramo rjeđe i u manjim količinama, najviše dva do tri puta tjedno. I svakako ih ne treba dodavati u hranu koju sami pripremamo kod kuće, jer postoje zdraviji prirodni zaslađivači. U tom slučaju možemo biti sigurniji da količine aditiva koje unesemo u organizam neće biti štetne po zdravlje – kaže Sandra Marić Bulat.
Dodaje kako vjeruje da količinu koja se u najavama WHO spominje kao potencijalno kancerogena nitko dugoročno ne bi mogao podnijeti, jer veća količina sladila ima nuspojave koje bi nas spriječile da nastavimo u pretjerivanju, poput nadutosti, proljeva ili glavobolje. No s obzirom da ne znamo kako manja količina takvih dodataka dugoročno djeluje na zdravlje, a ima ih gotovo u svim vrstama hrane, najbolja je opcija stvoriti naviku da slatkiše koji ih sadrže jedemo što rjeđe.
- Oko tri tjedna su dovoljna da se naučimo na to da ih konzumiramo tek povremeno, što je najbolja prevencija mogućih posljedica po zdravlje - kaže sugovornica.
Umjesto toga, dobro je naučiti se pripremati obroke i slatkiše kod kuće, od svježih namirnica, uz korištenje prirodnih začina koji joj dodaju okuse, zaključuje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
