Smijeh je toliko važan za naše ljudsko iskustvo koordinacije i interakcije s drugim ljudima, no ne znamo puno o njemu, rekla je Stefanie Höhl, profesorica razvojne psihologije na Sveučilištu u Beču
MALO JE ISTRAŽEN
Vrijeme je da smijeh shvatimo ozbiljno: 'Trebao bi postati i obrazovna tehnika u školama'
Dok ljudi diljem svijeta uživaju u dobrom smijehu, izuzetno se malo zna o ovom instinktivnom ponašanju. Autor Ali Jones Bebe se smiju prije nego počnu govoriti ili hodati. Prvo hihotanje dojenčeta u dobi od oko četiri mjeseca očarava i oživljava čak i najumornijeg roditelja i od tada postaje doživotno sredstvo za komunikaciju sa svijetom.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:02
Smijeh je društveno ljepilo koje povezuje ljude, pomaže u navigaciji i glatkoći svih vrsta iskustava i susreta. Ipak, postoji vrlo malo znanosti o tome kako funkcionira.
Pozitivne vibracije
- Smijeh je toliko važan za naše ljudsko iskustvo koordinacije i interakcije s drugim ljudima, no ne znamo puno o njemu - rekla je Stefanie Höhl, profesorica razvojne psihologije na Sveučilištu u Beču u Austriji. Höhl radi na projektu Laughing Together, jednoj od dvije studije koje financira EU, a koje stavljaju novi fokus na temu sreće.
U istraživanjima psihologije i neuroznanosti, smijeh je zasjenjen hitnom medicinskom potrebom za proučavanjem negativnih emocija koje utječu na mentalno zdravlje, kao što su tjeskoba i strah.
Postoji klinički zahtjev za razumijevanjem više o tim emocijama kako bi se pacijenti mogli učinkovito liječiti.
- Pozitivne emocije, poput smijeha, nisu tako dobro istražene jer njihov društveni i klinički učinak nije tako neposredan - rekla je dr. Carolina Pletti, istraživačica sa Sveučilišta u Beču. Ipak, ako želimo povećati dobrobit ljudi, moramo povećati pozitivno, ali i smanjiti negativno.
Sposobnost smijeha da probije led i utre put društvenom povezivanju dovoljno je lako shvatiti. Oslobađa endorfine u tijelu koji daju toplinu i osjećaj ugode. Tko se ne osjeća bolje nakon večeri smijeha s prijateljima?
Pletti i Höhl u dvogodišnjem projektu, koji traje do ožujka 2024. žele saznati više o događanjima u mozgu.
Dvostruko više smijeha
Dvije stručnjakinje uparuju dobrovoljce kako bi promatrale njihovu moždanu aktivnost dok se oboje nečemu smiju u isto vrijeme, koristeći neke od najzabavnijih životinjskih ludorija na kanalu YouTube kako bi pružili zabavu.
Aktivnost mozga je ritmična. Već je poznato da govor i glazba pomažu u sinkronizaciji moždanih ritmova među ljudima.
Kada se dva uma usklade na istoj valnoj duljini, oni brže obrađuju informacije. Rezultat je da je komunikacija glađa, a interakcija i suradnja olakšane.
Ovo je prvi put da su istraživači promatrali dinamiku interakcije dvaju mozgova u stvarnom vremenu i utjecaj smijeha, kako na odrasle tako i na djecu.
- Mislimo da bi smijeh mogao doista pogodovati dovođenju ljudskih mozgova na istu valnu duljinu. To je stvarno društveni signal i, u smislu istraživanja, dio je slagalice koji nedostaje - kaže Höhl.
Tehnologija za snimanje mozga, koja se nosi poput kape za plivanje, bilježi aktivnost mozga dok sudionici gledaju smiješne videozapise, smiju se šaljivoj igri riječi i slobodno komuniciraju. Upravo ova završna faza pokazuje može li smijeh potaknuti moždanu sinkronizaciju.
Testno iznenađenje
Rani rezultati eksperimenta za odrasle uključuju iznenađenje.
Da, zajedničko smijanje poboljšava neuralnu sinkronizaciju, ali neočekivana caka je: ne zadugo. Istraživači pronalaze petominutni prozor u kojem se ljudi međusobno usklađuju s moždanim ritmovima prije nego što se učinak gubi.
Istraživači će istražiti utjecaj osobnosti i nadaju se proširiti studiju kako bi uključili testiranje što se događa kada se ljudi već poznaju. Buduća bi istraživanja također mogla postaviti pitanje što se može učiniti da se proširi ta slatka točka sinkroniciteta.
U međuvremenu, istraživači svoju pozornost usmjeravaju na proučavanje djece, nasmijavajući ih smiješnim videozapisima sa životinjama ili crtićima, a zatim procjenjujući što se događa s njihovom moždanom aktivnošću kada surađuju u igrici.
Ova zasebna studija jedna je od rijetkih koja proučava kako djeca predškolske dobi međusobno komuniciraju i procese suradnje i moždane sinkronizacije.
Ako otkriju da zajedničko smijanje potiče pozitivno ponašanje, pomažući djeci da se slažu, istraživači kažu da bi smijeh jednog dana mogao postati obrazovna tehnika u školama, a mogao bi se primijeniti i na svijet rada odraslih.
Emocionalni spektar Projekt Positive Emotions, ili PEP, usredotočio se na njih 17, uključujući zahvalnost, strahopoštovanje, zabavu, suosjećanje i olakšanje, kojima nedostaje detaljna i koordinirana studija.
Šestogodišnja inicijativa završava sljedećeg kolovoza, a vodi je dr. Disa Sauter, socijalna psihologinja sa Sveučilišta u Amsterdamu u Nizozemskoj.
Projekt je uključivao suradnju s više od 60 istraživača diljem svijeta. Analizirao je misli i osjećaje više od 30 000 ljudi diljem svijeta kako bi usporedio različite vrste pozitivnih emocionalnih iskustava.
- Glavni cilj projekta je proučavanje pozitivnih emocija s puno više granularnosti. To je samo nazvano ‚sreća’, ali mi uzimamo širu perspektivu da vidimo mogu li različite vrste pozitivnih emocija djelovati drugačije - kaže Sauter.
Staze sjećanja
Uz proučavanje izraza lica i društvenih normi koje okružuju kako i kada ljudi pokazuju pozitivne emocije, projekt je vokalizaciju učinio ključnom temom.
Istraživači su pozvali sudionike da razgovaraju o sretnim sjećanjima i mapirali njihove izraze lica i smijeh.
Dugoročno, detaljno razumijevanje toga kako ljudi izgledaju i zvuče kada dožive različite emocije moglo bi pomoći u radu s ljudima koji ne mogu komunicirati riječima, uključujući bebe i malu djecu.
Ova bi otkrića također mogla biti od pomoći ljudima koji se ponekad bore s komunikacijom emocija, uključujući osobe iz autističnog spektra i one s demencijom.
To je projekt mapiranja neistraženog područja ljudskih emocija u različitim kulturama. S vremenom bi rezultati mogli postati vrijedan izvor za razvoj tehnologija koje podržavaju komunikaciju ljudskih emocija.
Nikad dosadno
U međuvremenu, Sauter i Pletti ne sumnjaju u zarazne kvalitete i inherentne dobrobiti smijeha.
- Ljudima nije potrebno puno poticaja da se smiju - kaže Sauter.
Pletti je istaknula poantu pozivajući se na još jedno iznenađenje u svom projektu: scenariji studija osmišljeni da ograniče vjerojatnost izazivanja smijeha kod sudionika nisu uspjeli u tome.
- Čak i kada ljudima date vrlo dosadan zadatak, poput rada na priručniku s uputama, pokušat će smisliti smiješne stvari kako bi situaciju učinili manje neugodnom i svejedno će se smijati. Gotovo ga je nemoguće u potpunosti ga odagnati, rekla je.
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
