Vođenje dnevnika o tome što proživljavamo može biti korisno za to da se lakše nosimo s tim situacijama, ali bi jednog dana i drugima moglo pomoći da steknu sliku o pandemiji korona virusa
Vodite svoj dnevnik o koroni, to mnogima sad može biti korisno
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: WHO: Poplava lažnih lijekova usred pandemije korona virusa
- Danas je 16. ožujka, miran dan. Odvojite trenutak i zabilježite što se događa, kakav je dan. Nazovite to svojim Korona virus dnevnikom, svojim zapisima o pandemiji, bilo kako. Važno je. Ti zapisi bi vam kasnije mogli biti važni - napisala je Ruth Franklin iz Brooklyna toga dana na svom Twitter profilu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
To je bilo prije nego što su se zatvorile javne škole u New Yorku, prije nego što je radnicima u toj državi objavljeno da ostanu kod kuće. Bilo je to dva dana nakon što su potvrđena prva dva slučaja smrti povezana s korona virusom u državi New York. Kako se broj umrlih povećava i širi pandemija, ta su zapažanja još važnija, a zapisivanje misli i osjećaja može vam pomoći da ih lakše shvatite.
To su sve razlozi zbog kojih biste trebali razmotriti pokretanje svog dnevnika pandemije, čak i ako ne mislite da je ono što vidite, proživljavate i osjećate važno. Jest.
- Ljudi imaju tendenciju vjerovati da nekakav dnevnik 'običnih' ljudi i nije toliko važan kao razmjena pisama, ili objave dvojice političara. No, nikad se ne zna kakav bi utjecaj baš vaš zapis mogao imati - kaže Ruth Franklin, inače autorica knjige 'Shirley Jackson: A Rather Haunted Life', koja je 2016. godine dobila nagradu kritičara za najbolju biografiju. Trenutno radi na biografiji jedne od najpoznatijih autorica dnevnika svih vremena: Anne Frank.
- Nevjerojatno je korisno - i za nas osobno, pa i na povijesnoj razini - to da vodimo dnevnik o onome što se događa oko nas u teškim vremenima - kaže.
Odlučili ste započeti s pisanjem dnevnika? Evo nekoliko savjeta za početak:
Znajte da vaša priča ima vrijednost
Herbert 'Tico' Braun, profesor povijesti na Sveučilištu u Virginiji, rekao je da početak može biti izazovan, posebno za one koji nisu pisci.
- Moramo se uvjeriti da pišemo nešto što možda drugi ljudi žele ili trebaju pročitati - rekao je. No, glavna stvar ove vježbe ne bi trebala biti nužno u pitanju što će drugi ljudi misliti o mislima koje nas muče trenutno.
- To nije važno jer pišemo za sebe, kako bismo mi spoznali kako se osjećamo u određenoj situaciji - kaže on. Zato takve zapise i ne voli nazivati dnevnicima, nego daje prednost terminu 'jottings' (kratke bilješke).
- Kad ih počnemo zapisivati, rečenice ne moraju biti sjajne, niti savršene. U početku uopće ne moramo ni zapisati cijelu rečenicu - dodaje.
I Dawne E. Dewey, voditeljica posebnih zbirki i arhiva na Državnom sveučilištu Wright u Daytonu, u američkoj državi Ohio, kaže da često kad razgovara s ljudima u svojoj zajednici o tome da doniraju svoje zapise, treba vremena da ih uvjeri u to da su oni vrijedni za zajednicu. Njen arhiv zatražio je od volontera da vode zapise i dokumentiraju razdoblje pandemije za njihovu biblioteku, no ljudi često kažu 'mi smo obični ljudi'.
Što ste radili danas (ili ovaj tjedan)? Kako se to razlikovalo od onog što biste radili tijekom svog uobičajenog, odnosno 'normalnog' dana ili tjedna?
- Koje ste promjene osobno doživjeli (fizički, mentalno i/ili emocionalno) od početka ove krize?
- Što vam je osobno bilo najteže u vezi s ovom krizom? Mislite li da išta pozitivno može nastati iz onoga što se događa?
- Ako vas baš ni jedno pitanje ne motivira, zapišite onda samo ono što u tom trenutku želite zapisati. Ne moraju svi biti romanopisci ili scenaristi i ne brinite o gramatici, interpunkcijama i pravilnom pisanju nekih riječi koje inače ne koristite. Pišite iz srca - kaže Dewey. Tko zna, možda će baš vaš dnevnik jednog dana pružiti dragocjene informacije o ovom razdoblju.
- Vjerujem da bi ti zapisi svakako mogli biti korisni, čak i ako sada ne mogu znati kako - kaže Franklin. Dodaje kako ljudi danas skupljaju stare razglednice i crno-bijele fotografije, a da pošiljatelji ili oni koji su ih primili nisu ni sanjali da će to jednog dana interesirati kolekcionare.
- Zamišljam dvorišnu prodaju za 60 godina, na primjer. Mene nema, ali neko dijete uzima moj dnevnik o koroni, prelistava ga i kaže 'mama, evo bilježnice nekoga tko je proživio epidemiju korona virusa' - zaključuje autorica biografija.
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Kako se zove Hrvat koji se sve više deblja u izolaciji? Domagoj
POGLEDAJTE VIDEO Robert Knjaz #ZAJEDNO24SATA:
Pokretanje videa...