Vivienne Westwood je jedina punk-baka s titulom dame

Pankeri su pali na tjeme 1. siječnja 2014.! Njihova modna kraljica Vivenne Westwood dizajnirala je kostime za baletne točke tradicionalnog novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije. Kraljica pobune protiv establišmenta, u službi je samog vrha tog establišmenta! No to i nije iznenađenje jer je proces asimilacije svake, pa i pankerske pobune ‘70-ih, neizostavan: većina prisvaja oružje manjine da bi je do kraja oslabila. 

Punk je svom snagom grunuo polovinom ‘70-ih, a već je 1980. London osim pankera bio i pun butika koji su punk-modu nudili kao novu estetiku, otupljujući oštricu njezine izvorne ružnoće. Mainstream je shvatio da će dobro zaraditi na ružnom, ali dojmljivom  imidžu, punom detalja koji se mogu maznuti, preraditi i preseliti u modu većine.  

Bio je to nezaustavljiv proces. Ni kraljica punk-mode nije mu ništa mogla. Ali bila je kraljica. Karizmatičnoj plavoj curi lude energije nije bilo ni 20 godina kad je 1970. sa svojim partnerom Malcomom McLarenom otvorila dućan Let It Rock u londonskom King’s Roadu broj 430. Tu su prodavali memorabilije ‘50-ih, modu u stilu ‘50-ih, ploče, teddy-boy dizajn. Godinu poslije prebacuju se na rokerski stil, a pravi zamah slijedi 1974. kad mijenjaju ime dućana u Sex: zanima ih sve opsceno, sado-mazo svijet i odjeća, pornografija... 

Pornonapise tiskaju na majicama.  Vivienne dizajnira odjeću za bend New York Dolls. Tek 1976. kristalizira se napokon ideja punka: McLaren osniva Sex Pistolse. Razorna pobuna počinje punom snagom. Kad 1977. izbacuju hit “God Save the Queen”, na njih nasrću skinheadi, a policija ih stavlja pod nadzor kao rušitelje državnoga sustava! Jasno je da McLaren i Pistolsi otada “drukaju” glazbu, a Vivenne modu. Nazivaju je prvom (modnom) pankericom, ali ta bogata pobunjena duša već tada misli šire, pa  sama odijeva i tartan, škotski karirani uzorak i ne miče se od njega ni danas.

 Dapače, upravo je učinila nešto ravno pravoj pankerskoj gesti: za novogodišnji koncert u Beču ansambl Državnoga baleta kostimirala je predivnim balskim suknjama i tutama, ali i kostimima od tartana jakih boja - to je prava provokacija. Važno je uznemiriti učmale duhove, koliko i učmale krojeve. Zato su njezine kolekcije prave  političke ili kulturološke rasprave. Poruke se i dalje ispisuju na majicama. “Destroy” je 1976. bila prva njezina modom odaslana, a globalno zapamćena poruka. No Vivienne ne razara da bi uništila, ona raščlanjuje modno i svako drugo mentalno naslijeđe dajući mu novi oblik iz kojeg se vidi da je poštovala povijest od koje je gradila dalje. Učila je k’o blesava sve o modi i likovnoj umjetnosti. Tako je rekla. U Beču je i predavala modni dizajn. A prije nešto više od godine dana i otvorila tamo svoj prvi dućan. Sve do 1983. traje Viviennina modna suradnja s McLarenom. 

Zajedno rade kolekciju “Pirati”(1981) i “Nostalgia of Mud” (1982). Prvi nakon izumiteljice minisuknje Mary Quant imaju reviju u Parizu. A onda se rastaju i Vivenne odlazi na desetljećima dugo modno putovanje obilježeno fantastičnim kolekcijama, radikalnim rješenjima koja podrazumijevaju emancipirano spajanje odjeće 18. stoljeća s modernim platformericama i čudesnim šeširima. I ona je sama 1994. hrabro stavila na glavu crvenu plastičnu vrećicu iz vlastita dućana na kojoj je ispisan njezin logo zajedno s njezinim imenom. To je trebalo biti divno pokrivalo za glavu nalik na maramu (u ime tradicije!) ili na kapuljaču (u ime punka i još novije mode!). I bio je. Razumjela je to i kraljica Elizabeta kad joj je 2006. dodijelila titulu dame. Vivienne je tada treći put proglašena britanskom dizajnericom godine, ali njezin pankerski adrenalin nije time bio iscrpljen. “No Future” uvjerljivo su 1977. pjevali Pistolsi u svojoj obradi britanske himne. No to se nije ticalo modne kraljice Vivienne...

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!