Vesna Rožić Šibić: Sreća ipak nije u Americi nego na Braču...

Iako je po struci modna dizajnerica, na koledžu De Anza u Kaliforniji polazila  je školu fotografije, grafički i web-dizajn, iza sebe ima dizajnirane kolekcije dječje odjeće, karijeru u turizmu kao i kratku epizodu fotomodela iz mladosti, Vesna Rožić Šibić (53) potkraj svojih četrdesetih godina odlučila je postati ekološka zemljoradnica na Braču. Zbog osobne tragedije završila je u Americi i tamo je živjela do 2007. godine. Na nagovor supruga vratila se na djedovinu u Nerežišću, na zemlju na kojoj danas ima ekološke nasade voća, povrća te raznoga ljekovitog bilja.

- Imala sam vrlo ružnu rastavu braka početkom 2000-ih. Moj je stariji sin ostao s ocem, a mlađi, Adrian, sa mnom. Tada sam mogla birati hoću li ići živjeti u Dubrovnik, gdje sam imala siguran posao, ili ću otići na Brač, otok za koji su me vezala najljepša sjećanja moga djetinjstva, sjećanja na vrijeme provedeno s nonom Matom. Odlučila sam se vratiti u Nerežišća. Baš ispred te zemlje, moj je sin poginuo 2002. godine. Udario ga je kamion. Bila sam slomljena, ali radila sam 300 na sat da mi misli budu zauzete. A onda sam na tetin poziv otišla u Ameriku kako bih se sabrala. Tri dana nakon što sam stigla tamo, upoznala sam svog sadašnjeg supruga Zaima. Samo, tada još nisam ni znala da će mi on biti suprug - govori nam Vesna Rožić Šibić čiji proizvodi nose ime Zogaterra. Riječ je o izvedenici obiteljskog nadimka. Njezin je nono bio Zoge, kao i svi njegovi preci, a ona kao žena nosi nadimak Zoginica. Tako je izbor imena bio logičan.

Put koji su morali proći kako bi podignuli na noge obiteljsko gospodarstvo nije bio nimalo lak. Zemlja koju su zatekli po povratku iz Amerike bila je zapuštena, raskrčili su 1,7 hektara površine što je trajalo oko četiri godine. Bilo bi i brže da nisu ostali bez životne ušteđevine. 

- Bilo je to jedno, kako da ga nazovem, nesretno poslovanje u kojem smo ostali bez ičega. Tako je moj suprug mjesecima motikom raskrčivao zemlju. Govorili su nam da bacimo otrova i da će smrič, korov i grmovi kupina samo nestati, ali nismo željeli odabrati takav put jer ne možeš uzgajati ekološki ako ti je zemlja zagađena - kazuje nam Vesna koja je osnove ekološkog uzgoja naučila već od none koji je radio prema obrascu naših starih. Zna se koja biljka uspijeva uz koju, koja privlači dobre kukce... Poslije je usavršavala svoje znanje, još u Americi, u Hoplandu, došla je u kontakt s permakulturom. Kako je radila kao menadžerica zgrade, dobila je slobodne ruke da uredi okoliš. 

- Napravila sam džunglu - smije se Vesna. Njezin je suprug podrijetlom iz Banje Luke, po struci je ekonomist, ali je radio u građevini. Vesna za sebe kaže kako je ona duhovna, a njezin suprug racionalan zbog čega se dobro nadopunjuju.

- U Ameriku je došao tijekom rata, nakon što je teško stradao, ali je obećao sebi kako neće tamo ostaviti kosti. Rekao je da idemo, da će on tucati kamen, a ja saditi povrće. Tako je i bilo. Kad je dobio mirovinu, a ja državljanstvo, napustili smo Santa Claru u Kaliforniji i došli u Nerežišća - govori Vesna koja je počela s trešnjama. Najprije ih je prodavala kao svježe voće, a onda je od njih počela raditi džemove. Potom je počela raditi džemove od smokvi, čajeve, a sada već imaju dvadesetak proizvoda s ekoloških nasada. Velika joj je podrška bio UNDP te Ministarstvo turizma, a najveći problem - birokracija. 

- Ne znaš kome se obratiti kada kreneš u takav projekt. Moraš obijati vrata. Ja sam sama prošla taj put, i to znanje mogu prenositi drugima. Ponekad na zemlji držimo radionice, izmjenjujemo iskustva... Nemam namjeru širiti poslovanje, koliko možemo sami, koliko imamo, bit će nam dovoljno. Novac mi nije toliko važan, neću ovo sa sobom nikamo odnijeti - kazuje nam Vesna koja je u Nerežišća pozvala svjetski poznatog biodinamičara Alexa Podolinskog, a, među ostalima, na imanju je predavanje i radionicu držala i Zlata Nanić. Smatra da bi za boljitak Hrvatske trebalo napraviti nekakve vrste zajednica kako bi svi oni koji žele raditi zemlju to i mogli.

- Mnogi bi rado nešto uzgajali, ali nemaju zemlju, a neki imaju zemlju, a ne bave se njome. Pa zašto ne bi tu zemlju iznajmili uz određene uvjete da se potakne samozapošljavanje - kazuje Vesna koja je svima koji su željeli saditi autohtone sorte nekada dijelila sjeme koje je skupljala. No tada je shvatila da to nitko ne cijeni pa se odlučila na prodaju sadnica.

- Nevjerojatno je da sam dosta autohtonog sjemena našla u bankama u Americi. Naši su iseljenici brižljivo spremali sjeme domaćih biljaka - kazuje Vesna koja je od plodova svoje zemlje stvorila prepoznatljivu kvalitetu od koje može živjeti.

- Ne odustajem od kvalitete. Želimo napraviti samoodrživo imanje koje će biti obrazac za učenje i informiranje svima onima koji se žele samozaposliti na sličan način kao mi. Vjerujem da pozitivno djelujemo na svoju okolinu - poručuje Vesna koja zrači nevjerojatnom pozitivnom energijom. Unatoč svim nevoljama i tragedijama, pokrenula je svoj život u najboljem smjeru, uz novu obitelj, novi posao i unatoč svojim godinama. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!