Dora je prvi stalno zaposleni pas u nekom kliničkom bolničkom centru u Hrvatskoj. Ugovor je dobila prije četiri mjeseca, a sa svojom voditeljicom Mateom Videk dnevno radi osam sati
STALNO ZAPOSLENA U KBC-U SPLIT
Uz super krznenog terapeuta djeca lakše uče: Pudlica Dora radi s djecom osam sati dnevno
Kraljevska pudla Dora vrijedna je zaposlenica KBC-a Split koja već četiri mjeseca pomaže djeci s poteškoćama. Prvi stalno zaposleni pas u nekom kliničkom bolničkom centru u Hrvatskoj prava je senzacija među pacijentima, ali i među kolegama u bolnici. a najdraža kolegica joj je Matea Videk, njena voditeljica i radna terapeutkinja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:19
- Dora je divan pas koji je uvelike promijenio naš radni kolektiv. Ona tjedno radi s oko 40 djece, odnosno pacijenata. S tim da još imamo i odjelne posjete hospitaliziranoj djeci. Ponekad u tom trenutku to nije terapijski postupak nego više povremeni posjet psa, ali to također djeci pomaže - objašnjava nam Matea. Dora i Matea rade u Klinici za dječje bolesti, točnije na odjelu za psihologiju i edukacijsku rehabilitaciju, čija je voditeljica dr.sc. Irena Mišetić.
- Uglavnom radimo s djecom s teškoćama hranjenja, senzoričkim problemima i djecom iz autističnog spektra. Dora olakšava komunikaciju i stvara osjećaj sigurnost u okolini u kojoj se dijete nalazi. Predstavlja most između djeteta i pružatelja usluge, odnosno terapeuta. Dijete se lakše otvori, spontanije je, a mi iz djetetovog ponašanja u prisustvu psa možemo dosta toga zaključiti čak i u dijagnostičke svrhe - protumačila nam je Irena. Prisjeća se kako su ona i Matea uopće došle na ideju da zaposle terapijskog psa.
- Razmišljale smo kako obogatiti uslugu i podići kvalitetu rada pa smo razmjenjujući iskustva došle na ideju da bi bilo dobro imati jednog terapijskog psa. Imali smo sreću što se Matea ponudila biti voditeljica psa i preuzeti ovu veliku odgovornost brige oko Dore i van radnog vremena - zahvalna je Irena. Ravnatelj KBC-a je ideju o terapijskom psu objeručke prihvatio, pa su uskoro stupili u kontakt s Hrvatskom udrugom za školovanje pasa vodiča i mobilitet.
- Oni su u tom trenu nudili kraljevske pudle jer se ipak radi o bolničkom ambijentu zbog antialergijske dlake, a Dora je taman tad bila u sklopu njihovog projekta s Rotary klubom Dora, po kome je i dobila ime. Rotary klub je odlučio financirati cijelo njeno školovanje, koje je koštalo oko 150 tisuća kuna. A bolnica je odlučila platiti moje školovanje kao stručnog voditelja terapijskog psa. Tako da se dobro poklopila naša ideja s trenutkom kad su oni imali psa u procesu školovanja - govori nam Matea. Upoznavanje nje, Irene i Dore prošlo je izvrsno, pa su samo čekali da Dora završi školovanje kako bi mogla početi raditi.
- Školovanje Dore krenulo je od njenog drugog mjeseca života. Terapijski psi se biraju u leglu. Svaki pas mora imati neke predispozicije da bi bio terapijski pas. Postoje liste bodovanja prema kojima već u leglu odrede je li moguće da pas uopće uđe u proces školovanja. Gleda se nagon prema ljudima, psi ne smiju imati nikakve agresivne obrasce ponašanja niti prema ljudima niti prema drugom psu. S razlogom se biraju pudle, labradori i retriveri, moraju biti čistokrvni psi zbog predvidljivosti svoje vrste - objašnjava Matea. Psi onda na godinu dana idu u socijalizacijske obitelji gdje ih podučavaju općem ponašanju i kulturi.
- Nakon procesa socijalizacije pas ide na dvomjesečne intenzivne treninge te u postupak prelaska iz instituciju i povezivanje sa stručnim voditeljem - tumači Matea. Cijeli taj proces traje gotovo godinu i pol, pa je tako Dora u splitski KBC došla prije 4 mjeseca. Nikakvih problema s prilagodbom nije imala.
- Tijekom školovanja naučena je na djecu, pa je njoj bolnica s djecom zapravo kao igraonica. Kada neka djeca dođu na terapiju, Dora ih osjeti pa cvili dok ih se ne pusti unutra, koliko im se raduje. Izdresirana je da se voli igrati s djecom - govori Matea, koja je i sama morala proći edukaciju kako bi mogla raditi s Dorom.
- Moja edukacija je također bila u sklopu Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet, sastojala se od pet modula, dio je bio online, dio uživo. Učili smo cijelu psihologiju psa, način edukacije psa, odnos terapeut-pas-pacijent. U sklopu toga smo imali i dva tjedna ‘prijenosa’ psa, odnosno period kad se Dora privikavala na odlazak iz institucije i početak života sa mnom i rada u bolnici - pojasnila je Matea. Ponosna je na Doru koja je vrlo brzo shvatila sistem rada.
- Kad je u bolnici zna da radi, a kad je kući onda odmara, nije na poslu. Ona je vani, kad smo u šetnji, normalan pas koji skače, veseli se, a unutar bolnice neće niti nuždu obaviti, osim ako joj ja to ne kažem, odnosno ne dam joj nalog za to - opisuje Matea. Na odjelu za psihologiju i edukacijsku rehabilitaciju rade s djecom svih uzrasta, nema dobne granice, pa Dora ima veće i manje pacijente.
- Sve ovisi o interesu djeteta i roditelja. Posjećujemo s Dorom čak i odjel dojenčadi, gdje je Dora više u funkciji majkama koje se pomaze s njom. Najveći učinak se vidi kod djece koja su hospitalizirana, jer djeci počinje dan na način da jedva čekaju kad će im Dora doći pa zanemare ostale stvari koje taj dan trebaju proći u bolnici. Igraju se s njom, daju joj poslastice, ponekad im se popne na krevet ili je prošeću - opisuje nam Matea. Ipak, ističe kako nije svaki pacijent indikacija da će terapijski pas biti uključen.
- Terapija potpomognuta životinjama je uspješna ako dijete ima interesa za psa, ako nema interesa ili se boji, psa niti ne uključujemo u terapiju. Svaki roditelj koji dopusti uključivanje psa u terapiju svog djeteta treba potpisati privolu o dopuštanju animalno potpomognute terapije - govori Matea. Dora za svoj rad ponekad koristi komunikator, malu spravicu koja priča.
- Neka djeca koja su neverbalna koriste iste stvari za potpomognutu komunikaciju. Kako bi im Dora bila motivator, koristi svoj komunikator na koji mi snimimo određeni nalog koji želimo, pa Dora pritiskom na to zapravo kao da izgovara ono što želi. Tako želimo djecu motivirati da i sami koriste svoje potpomognute vrste komunikacije - priča Matea te dodaje kako Dora zna jesti na žlicu, što je poticaj djeci s teškoćom u hranjenju. Dora na posao dolazi svaki radni dan i tu provede 8 sati.
- Postoji više vrsta uključivanja terapijskog psa. Čak i dio kad ona leži i ne sudjeluje aktivno može se iskoristiti kao terapijski model. Recimo za učenje dijelova tijela, kada dijete na psu može pokazivati pa ima visoku motivaciju. Tako da ona u principu svih 8 sati radi, samo nekad više aktivno, nekad pasivno - pojašnjava Matea. Nakon završetka radnog vremena Dora s Mateom odlazi u šetnju i na igranje, odnosno mentalni odmor.
- Bez obzira bila Dora aktivno ili pasivno uključena u rad s djecom, to je ipak za nju mentalni izazov i umara se, tako da se nakon posla treba opustiti i odmoriti nekom dinamičnijom aktivnošću, a onda idemo kući - opisuje nam Matea njihov radni dan. Kada je u parku, van radnog vremena, Dora se i tamo izuzetno razveseli djeci.
- Tu se vidi razlika u odnosu na druge pse, prije će trčati za djetetom nego za drugim psom, jer je naučila raditi s djecom, pa joj je to postalo prirodnije. Puno me ljudi pita je li Dori naporno i stresno raditi. Sigurno da joj rad iziskuje neki mentalni napor, kao i bilo kakav trening. Ali je od rane dobi naučila da joj je prirodno biti okružena djecom, da je to ugodno. Tako da ne mislim da joj je stresno - iskreno nam govori Matea. Dodaje kako ponekad, kada ne idu na posao jer je praznik, Dora pokaže nezadovoljstvo.
- Kad dolazimo ispred bolnice počne se veseliti i mahati repom, bude baš sretna. A ponekad kad se umori ima ispod stola svoje mjesto za odmor gdje se povuče ako joj postane previše. Tu ona ima pravo raditi što hoće i to joj je znak da je gotova s terapijom - govori Matea. Dora u rujnu puni dvije godine, a radni ugovor ima do mirovine, odnosno do osme godina života.
- Tada se, kad ima 8 godina, revidira njena radna sposobnost, pa se ili umirovi, ili ako je još uvijek radno sposobna, može nastaviti rad - protumačila nam je Matea. Pred Dorom je još cijeli radni vijek, ali svakako će ostati zapamćena kao prvi terapijski pas koji puno radno vrijeme radi u nekom kliničkom bolničkom centru u Hrvatskoj.
- Do sada su u Hrvatskoj u bolnicama postojali samo povremeni posjeti terapijskih pasa, ali ovo je prvi put da je osoba koja je zaposlena i voditelj tog terapijskog psa i da je pas 8 sati radnog vremena svaki dan u bolnici - govori Matea.
- Općenito gledajući, u Europi nije rijetkost da se psi koriste u terapiji, vani je to uobičajena praksa. Kod nas je svakako rjeđe, ali Psihijatrijska bolnica Rab ima psa, a u Klaićevoj imaju ponekad organizirane posjete psa. Ipak, jedini mi imamo psa tu svaki dan po 8 sati, na ugovoru - sretna je Irena. Ističe kako su se svi u bolnici vrlo brzo navikli na Doru, iako im je u početku bilo malo čudno vidjeti psa kako šeće hodnikom.
- Svi je vole susreti i pomaziti, ona i na sve nas ima terapijski učinak, bez obzira što radi. Ponekad pas ima određeni cilj pa se aktivnije koristi, ali svakako dobro djeluje na onoga tko dođe - rekla je Irena. Dodaje kako su i prije imali jako puno posla, a sada kad je Dora s njima, roditelji im se još češće obraćaju za pomoć.
- To je posebno vidljivo po pitanju terapijskog hranjenja. Čuju od drugih roditelja o uspješnosti terapije pa nam pokucaju na vrata i traže Doru, kako bi pomogla i njihovom djetetu - zaključila je Irena, voditeljica odjela.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
