Hren (Armoracia rusticana) višegodišnja je biljka zelenog lišća, bijelog korijena i ljutog okusa. Korijen hrena čisti organizam, ubrzava metabolizam, otklanja umor, potiče rad jetre i srca
Uz hren je lakše mršavjeti, ali i inhalirati se i izliječiti viroze
Hren potječe s Mediterana i iz zapadne Azije. U prehrani se najčešće upotrebljava korijen hrena, ali izuzetno su ukusni i pomalo pikantni mladi listovi.
Njegovu ljekovitost poznavali su i stari Grci. Još 1500. godina p. n. e. koristili su ga za ublažavanje bolova u leđima, kao i nedostatka spolne želje. Iz tih dana vrijedi i izreka: “Rotkvica vrijedi težinu olova, repa težinu srebra, a hren težinu zlata”. Neizostavan je dodatak raznim jelima, posebno uz masnu hranu jer pomaže da se lakše probavi.
Hren čisti organizam, ubrzava metabolizam, otklanja umor i kao namirnica osobito se preporučuje dijabetičarima. Potiče razmnožavanje i razvoj korisnih bakterija u crijevima, a uništava bakterije dizenterije, salmonele, tuberkuloze, kao i mnoge gljivice koje parazitiraju na čovjeku i biljkama.
Poboljšava funkciju organa za probavu tako što stimulira lučenje želučanih i crijevnih sokova, žuči i enzima iz gušterače. Vrlo je djelotvorno ljekovito sredstvo koje čisti organizam, naročito pluća i jetru, bubrege, mjehur, grlo i jednjak.
Pomaže bolujete li od astme, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, za pročišćavanje pluća, a izuzetno je dobar i za jačanje imuniteta. Sirup od ribanog hrena s medom, propolisom i sjemenom anisa jedan je od najboljih pučkih sirupa za liječenje plućnih bolesti, naročito kod djece.
Stimulativno djeluje na žuč te je vrlo učinkovit kad je riječ o bolestima žuči i jetre, za čišćenje bubrega, mjehura i mokraćnih kanala, pogotovo ako su u pitanju uporne bakterije koje izazivaju česte upale kanala. Sprečava razmnožavanje bakterija bez obzira na to u kojem se dijelu tijela nalazile, a kao dezinficijens za vanjsku primjenu koristi se i za kožne bolesti.
Hren je stari pučki lijek za izbacivanje pijeska i kamenaca iz bubrega te mjehura, digestivno djeluje na funkciju želuca, utječe na crijevnu mikrofloru, ima izvrsna ljekovita svojstva u liječenju reumatskih bolesti tako što se na bolna mjesta stavlja kao oblog u svježem stanju ili kao oblog s tinkturom hrena.
Pojačava površinsku cirkulaciju kože, grije, peče i ublažava bolove. Prije i poslije stavljanja obloga bolna je mjesta potrebno mazati maslinovim uljem da koža ne bi pocrvenjela. Nekontrolirana uporaba svježeg hrena izvana može izazvati i plikove na koži.
Hren je poznati diuretik pa se preporučuje za sve tzv. vodene bolesti, primjerice ako je riječ o vodi u trbuhu, vodi oko osrčja i u plućima te patite li zbog oticanja nogu.
Svježe listove hrena možemo koristiti kod glavobolje tako da ih privijemo na čelo, to jest na bolno mjesto. Oblog od naribanog hrena stavljamo na ozebline, na mišiće koji bole ili se grče, na rane (sprečava infekcije), kosti i zglobove.
Ipak, hren ne bi smjele uzimati osobe s gastrointestinalnim bolestima, kao što su čir na želucu i diverticulitis, osobe koje imaju tegobe sa štitnjačom, upalom bubrega i trudnice.
Svjež korijen može se koristiti tijekom cijele godine, ako se pravovremeno zakopa u vlažan pijesak ili drži u podrumu. Ako imate veći korijen, možete izribati potrebnu količinu, a ostatak zamotati u aluminijsku foliju i ostaviti u hladnjaku.