Uspomene hrvatskih misica: Bilo je lijepo i sve bi ponovile!

Bile su jednostavne i skromne u vrijeme najveće popularnosti, a takve su ostale i danas - kaže Tihana Harapin Zalepugin, nekadašnja casting menadžerica Izbora Miss Hrvatske, o Branki Krstulović, Anici Kovač, Martini Todorić... I dvadeset godina poslije njihovi uspjesi nisu pali u zaborav. A sve, tvrdi Tihana, pa i ono što danas imaju, mogu zahvaliti svojoj unutarnjoj snazi i, prije svega, spremnosti na suradnju. S Brankom Bebić (danas Krstulović), koja je krunu Miss Hrvatske 1994. preuzela od Fani Čapalije, upoznala ju je Brankina starija sestra Milana Vlaović. Dovela ju je Tihani u agenciju i rekla da je želi prijaviti u agenciju ili za Miss Hrvatske. 

- Kad sam vidjela Branku, ostala sam bez riječi. Milana i ja smo se pogledale i pomislile ‘to je to’ - prisjeća se Tihana. Branka tada nije maštala o svjetskom izboru, ali je već pobjeda na izboru za Miss Hrvatske bila sjajan vjetar u leđa. Tada je, priznaje Branka, izgubila anonimnost i život joj se u najpozitivnijem smislu okrenuo naopačke.   

- Željela sam zapravo i manje od onoga što sam napravila. Htjela sam se istaknuti, ući barem među prvih deset i pristojno prezentirati sebe i našu Hrvatsku. Plasman i sve što se tada događalo, dalo mi je dodatno samopouzdanje i naučilo da u životu uvijek mogu više - kaže Branka. Tihana pak dodaje kako je Branka i prije svjetskog izbora na kojemu je proglašena najljepšom Europljankom, iznutra bila jako snažna. Kad se pojave djevojke poput nje, sama po sebi stvori se atmosfera da je najbolja, a izbor namješten. Nije bio namješten. Samo je bila jako dobra, a grintale su one koje su podsvjesno znale da tu nemaju što tražiti. Nekoliko dana prije finala počelo je: ‘Zna se, Branka će pobijediti’, a večer uoči izbora Brankina najveća konkurencija je puknula, jako je plakala. Ne zbog Branke nego zbog pritiska koji je bio prevelik. I tu sam vidjela koliko je Branka čvrsta. I shvatila da će s ponosom nositi krunu - dodaje Tihana. 

Te 1994. u Sun Cityju naša je miss ganula cijelu ekipu. Prije nego će odgovoriti na pitanje, Branka je višemilijunskom gledateljstvu rekla: “Želim pozdraviti svoju domovinu u kojoj je rat“. Riječi su to koje su naježile hrvatsku ekipu, svi su za stolom bili na rubu plača. Branka se ipak tih dana ne sjeća s nostalgijom. Kaže kako su joj danas samo jako lijepa uspomena.

- Izbor pamtim po čudnoj mješavini osjećaja. Mladost, optimizam, neiskustvo, neustrašivost, trema i velika odgovornost koja mi se srušila na ramena sa samo 19 godina. U to vrijeme izbor za Miss svijeta bio je silno praćen. Iz Sun Cityja javljala sam se izravno u Dnevnik. Kad sam se vratila u Zagreb, ljudi su pred mene bacali cvijeće. Predivno - raznježeno će Branka. Ljude koji su tada s njom radili osvojila je ponajviše odanosti. Kao Miss Hrvatske i najljepša Europljanka mogla je, na primjer, birati najuglednije frizere. Branka se nije dala od pokojne Tee Drakulić, frizerke koja je radila za Direkciju. 

Dvadeset godina poslije lijepa Metkovka ima prekrasnu obitelj, tri zdrava i dobra sina. U međuvremenu je imala lijepu i dugotrajnu manekensku karijeru, tijekom koje je, na primjer, u Rimu, nosila po šest revija na dan. Završila je i ekonomski fakultet, pa danas radi u marketingu Blitz-Cinestar grupe.  - Film i moda nekako idu ruku pod ruku, barem ja to tako vidim. Nekoliko sam puta nešto i snimila, ali više je to bilo iz osobnog gušta. Danas mi ne nedostaje taj život jer sam deset godina svakodnevno živjela samo modu. Red je da sada rade mlađe i ljepše, a ja da se povučem u modnu mirovinu - smije se. Branki je krunu uručila Fani Čapalija, čije se “It’s OK“ i danas prepričava sa simpatijama, a Branka je pak 1995. godine tu istu krunu predala Anici Martinović (danas Kovač). Njezinu prijavu za izbor Tihana i danas pamti. Kad su, naime, te 1995. godine gotovo svi regionalni izbori već bili završeni u Direkciju je došla još jedna prijava.  Ona najvažnija. Ostao je još samo jedan izbor - za Miss Zagreba, na koji su je i uvrstili, a Anica pobijedila. I tada su “dobre duše” prigovarale kako može djevojka iz dijaspore biti Miss Zagreba.

I to je uvijek bio moj odgovor. Jer mi je bilo u interesu da najbolje djevojke uđu u polufinale. Bilo nam je važno da već u polufinalu budu sjajne djevojke, a ne samo nečije kćeri, sestre, prijateljice. Kad bismo došli na neki regionalni izbor, dogovorili smo se da ne slušamo koja je čija nego koja je sjajna, koja odskače. I te je godine bilo pritisaka da treba pobijediti Viktorija Đonlić, ali nismo se dali. Već u polufinalu Anica je pokazala da je svoja, samouvjerena, zgodna, posebna, a opet tako jednostavna - prisjeća se Tihana. Za njih se borila kao lavica i uvijek im isticala da se ne druže s gubitnicama.

- Takve osjećaju da ne pripadaju na izbor, bilo hrvatski bilo svjetski, pa im uvijek nešto smeta. Ili im je loš hotel, ili klima ne radi, ili njihova mama mnogo bolje kuha od hotelskog kuhara. Možda i Brankina, Aničina ili Martinina mama bolje kuhaju, ali one su bile sretne što su upoznale druge kulture, stekle nova iskustva. Prilagodile su se, a to je dobro za život - kaže Tihana. 

- Znala sam da ću uspjeti, nosila sam to u sebi. Kad smo išli u Sun City rekla sam i Branki Donassy: ‘Tvoja će haljina biti najljepša!’. Kad sam rekla da ću ući među prvih pet, odgovarali su mi da nisam normalna. No ja sam vidjela svih 87 djevojaka. I govorili su mi da sam arogantna, no to nije imalo veze s arogancijom nego sa samopouzdanjem - odlučno će Anica i danas. Rado se sjeti Opatije, trenutka kada joj je Branka stavila krunu na glavu. Sa svjetskog izbora pamti trenutak kad su je proglasili prvom pratiljom Miss svijeta, djevojaka, pa potom i sam grad. Po njemu je poslije nazvala i svoj restoran na moru. No prešutjet će trenutak kad je zbunjenoj Venezuelanki Jacqueline Aguilera, koja je te godine proglašena za Miss svijeta, pomogla pozirati.

- Bila je vrlo lijepa, a kako o pobjednici odlučuju nijanse, ni Jacqueline nije očekivala pobjedu. Zbunila se i Anica joj je bez imalo ljubomore pokazala kako će stati pred kamere, sjesti s krunom na glavi i kamo gledati. Pomagala joj je da izgleda još ljepše - otkriva Tihana. Poslije 19 godina Anica za sebe kaže kako živi sasvim običan život. U braku je s bivšim nogometnim reprezentativcem Robertom Kovačem i imaju kćeri Leticiju i Viktoriju te sina Marka. Djeca su, kaže, naviknuta vidjeti roditelje u novinama. Znaju da je tata igrao nogomet, a mama bila miss, ali time, priznaje Anica, nisu impresionirani. 

- Niti ja želim da tako bude. Želim da su moja djeca odgovorna, da su dobra u školi, da kad dođu doma ispune svoje obveze. Imam dobrog muža, troje zdrave djece, i to je moj najveći uspjeh. Nedavno smo u Sesvetama otvorili restoran, dobro je posjećen, a i ja sam tamo svaki dan. Neko sam se vrijeme bavila manekenstvom, imala sam i svoju marketinšku agenciju. Možda ću i sutra raditi nešto sasvim deseto. Ja sam radnik, posao me veseli i ispunjava - kaže Anica. 

Martinu Novosel (danas Todorić) i Anica i Branka upoznale su kad je 1997. godine i ona postala Miss Hrvatske. Na casting za Miss Zagreba u Saloonu Martina je dopratila svoju prijateljicu. Njezina samozatajnost i ljepota upali su u oko Tihani pa ju je uvjerila da se i ona prijavi. - Pokazala je kako se vrijedne stvari primaju dostojanstveno, skromno. Martina je odrastala u normalnoj obitelji, a kad je postala Miss Hrvatske, počela je voziti bolji auto nego ja. Dobila je Rover, imala pregršt kozmetike, odjeće, a i dalje je ostala skromna. Takva je i danas, samozatajna, lijepa i pametna. Sigurna sam da su i u njezinom indeksu bile same petice - kaže Tihana. 

– Bilo mi je samo 18 godina, a o izboru za Miss Hrvatske tada su sanjale sve djevojke. I meni je to bilo ispunjenje snova, ostalo mi je u divnom sjećanju. Rado govorim djeci o svemu što sam te godine doživjela - kaže Martina Todorić.

Njezina najstarija kći Ema voli pogledati mamine fotografije i Martinina majka rado se njima pohvali. Sinu Ivici i mlađoj kćeri Luciji taj svijet još nije zanimljiv. No predomisle li se, bude li svijet mode i ljepote njihov izbor, Martina će ih, kaže, sa suprugom Antom podržati. Njoj osobno taj svijet ne nedostaje bez obzira na divna iskustva.

- Djeci to ne bih nudila kao prvi izbor. Sva moja iskustva bila su pozitivna, ali radije bih kćerima sugerirala druge vode. Bez obzira na to je li to sport, umjetnost, ples... - kaže Martina. Branka je danas majka trojici sinova. Želi da Ante, Niko i Dino odrastaju neopterećeni bilo čime, pa im svoje profesionalne slike nikad nije pokazivala. Sve dok joj Ante nije jednom došao iz škole i upitao je: “Mama, je li istina da si ti bila manekenka?“ Umjesto reflektora i modnih pisti Branki su danas, baš kao i Anici i Martini, centar svijeta suprug Hrvoje i djeca, sestre i roditelji, a sve želje svode se samo na zdravlje i sreću, obiteljski sklad. 

- Nikad im slava, bilo koje vrste, nije udarila u glavu. Ni misice ni modela ni dobre udaje. Sve tri su lijepo situirane, a udale su se isključivo iz ljubavi. Nikad nisu izgubile vezu sa stvarnosti. I danas se prati što rade, kako izgledaju, gdje se kreću. Sve su bile primjećivane i prihvaćene, a one su pak uvijek opravdale svoje titule. Zato se o njima i danas govori. Sve tri imaju uspješan privatni život, a nadam se da ću doživjeti da i njihova djeca budu moji modeli – završava Tihana. 

Samouvjerena cura nije se dala smesti 

Kad je Anica Martinović  1995. pobijedila na izboru za Miss Zagreba mnoge su ‘dobre duše’ prigovarale kako može djevojka iz dijaspore biti Miss Zagreba. 

– Je li zgodna? Je! Je li pametna? Je! Je li zanimljiva? Je. Onda šutite! – odgovarala im je Tihana. 

Sinovi tek nedavno doznali za majčinu titulu misice

Kao mama trojice dječaka Branka želi da Ante, Niko i Dino odrastaju neopterećeni bilo čime, pa im svoje profesionalne slike nikad nije pokazivala. 

Dok joj Ante nije jednom došao iz škole i upitao je: „Mama, je li istina da si ti bila manekenka?“

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!