Ulaganja u nul-energetsku kuću vraćaju se u tri do pet godina u odnosu na klasičnu kuću...

Nul-energetska kuća je danas obvezan standard za izgradnju svih novih kuća, bez obzira na veličinu. Prvo je bio samo popularan, a onda je postao i obvezan, kao odgovor na rastuću svijest o održivosti i potrebu za smanjenjem potrošnje energije. S time da je ovo obvezan standard samo kod novih kuća, a ne kod rekonstrukcije postojećih. I dalje bi svako ulaganje u kuće trebalo težiti primjeni ovog koncepta, jer donosi uštede i dulji životni vijek kuća.

Zemlje imaju svoje standarde

Svaka zemlja članica Europske unije je u detalje propisala ovaj standard kako je nacionalno smatrala nužnim za klimatske prilike i situaciju u zgradarstvu. Hrvatska se odlučila za uključivanje dvije osnovne komponente u ovaj standard: prva se tiče toplinske ovojnice, laički rečeno vanjske stolarije, fasade i općenito učinkovitosti dijelova zgrade, a druga komponenta se odnosi na korištenje obnovljivih izvora energije u kućama i zgradama. Generalna ideja je da kuća samostalno proizvede čim veći postotak energije za vlastito korištenje i projektiranu uporabu (namjenu).

To se postiže korištenjem naprednih tehnologija za energetsku učinkovitost, uključujući visokokvalitetnu toplinsku izolaciju, obnovljive izvore energije, sustave za pohranu energije te pametne sustave za upravljanje potrošnjom energije. U nekim zemljama se dopuštaju kompenzacije pa korištenje obnovljivih izvora energije može zamijeniti neučinkovitu vanjsku stolariju ili slabiju toplinsku izolaciju fasade, kod nas se nije pribjeglo takvom definiranju standarda.

Obnovljivi izvori 

Obnovljivi izvori energije koji su dostupni i najčešće se primjenjuju u Hrvatskoj se tiču geotermalne energije koja koristi konstantnu temperaturu u dubini tla za dogrijavanje ili hlađenje sustava za ostvarenje idealne temperature prostora, kao i solarne energije – korištenja Sunčeve energije za proizvodnju energije za potrebe kućanstva. Općenito su obnovljivi izvori energije i energija vjetra, biomasa, potencijalna energija vodotoka (vodne snage), potencijalna energija plime,  oseke i morskih valova, toplinska energija mora.  

Jedna od ključnih razlika između nul-energetske kuće i klasične kuće je u njenim energetskim performansama. Nul-energetska kuća pruža visoku toplinsku udobnost tijekom cijele godine, minimalizirajući potrebu za grijanjem ili hlađenjem. Napredni sustavi za ventilaciju i grijanje omogućuju kontrolu kvalitete zraka u kući, što je posebno važno za zdravlje i dobrobit stanara. Osim toga, nul-energetska kuća pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova i očuvanju okoliša, što je važno za dugoročnu održivost planeta.
Uz smanjene račune za energente, nul-energetska kuća također donosi smanjene rizike na tržištu energije. Budući da proizvodi vlastitu energiju iz obnovljivih izvora, njeni vlasnici su manje osjetljivi na fluktuacije cijena energenata i rizike opskrbe. To može rezultirati većom financijskom stabilnošću i predvidljivošću troškova energije tijekom vremena.

Veća početna ulaganja, ali i isplativost

Prije deset godina je nul-energetska kuća predstavljala inovaciju, danas je to obvezan standard pri gradnji novih kuća. Gradnja nul-energetske kuće iziskuje početna ulaganja radi visoko kvalitetnih energetskih svojstava, ali se ulaganja vraćaju u prosjeku u tri do pet godina u odnosu na klasičnu kuću. Nul-energetska kuća nije isto što i autonomna kuća, odnosno nije u potpunosti neovisna od energetske vanjske mreže, ali je znatno energetski neovisnija od klasične kuće. Računi za energente su značajno niži jer se energija proizvodi lokalno iz obnovljivih izvora, a sustavi za učinkovito korištenje energije minimiziraju gubitke. Na dugi rok, to može dovesti do značajnih ušteda i povrata ulaganja.

Stručni partner projekta je Društvo građevinskih inženjera Zagreb. Uz glavnog partnera PEVEX, partneri na projektu su ROCKWOOL, ARISTON, WINDOR I PPS GALEKOVIĆ.