Uklete kuće po Hrvatskoj i svijetu: Rijetki im se usude prići

Odrastao sam u ekstremno opsjednutoj kući u Lancashire. Tek kasnije smo saznali da je izgrađena na putu kojim su prolazile vještice. Sestra i ja smo još kao djeca tamo viđali prikaze; čovjeka sa šeširom koji je izlazio iz ormara i mladu kovrčavu djevojku na dnu stubišta. Naš konj za igru kretao se po sobi sam, ispričao je neimenovani Britanac.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:16

specijal policija u indiji pozvana zbog duhova | Video: 24sata/pixsell

- Moji roditelji su čuli bebu koja plače, a svi smo slušali korake po stubama. Znali smo vidjeti kako se kvaka na vratima spavaće sobe miče gore dolje. Kad smo bili malo stariji, roditelji su pozvali svećenika da blagoslovi kuću. Kad je obred počeo, psi su odjednom počeli režati, vrata su se otvorila i čuli smo korake kako se udaljavaju niz hodnik, duh kao da je bježao - prisjetio se.

On je jedan od mnogih ljudi u svijetu koji su iskusili kako je boraviti u ukletoj kući. Neki u početku nisu shvatili da imaju jezive uljeze već su to pripisivali umoru, bujnoj mašti člana obitelji, nečemu što im se učinilo... Ponekad je znalo proći nekoliko tjedana ili mjeseci dok nisu počeli primjećivati čudne zvukove i ukazanja. Pričali su kasnije da su imali čudan osjećaj kao da nisu sami i da ih netko gleda, da stoji tik do njih ili im dira kosu, premješta stvari itd.

NEMA STRAHA Japanski premijer o navodnim duhovima u rezidenciji: Mirno spavam, nisam vidio ni jednog

Najčešći zvuk koji su čuli bili su koraci, a znali su osjetiti i nagli pad temperature, kao da je kraj njih prošao hladan povjetarac, što je samo jedan od znakova da je duh u blizini.

Izdvojili najpoznatije uklete kuće u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Neke od njih stoje sablasno prazne i rijetki im se usude približiti.

Najukletije mjesto na svijetu, Italija

Otok kraj Venecije skriva mračne tajne

Kad pogledamo malo u povijest Poveglije u Italiji postaje prilično jasno zašto ga neki nazivaju najukletijim mjestom na svijetu. Taj otočić se smjestio u Venecijanskoj laguni, a pogled s njega puca na raskoš u više navrata opjevanog 'Grada vode'. No pogled je sve što tamo odiše romantikom.

Nekad je taj mali otok služio kao karantena za oboljele od kuge, a tamo se nalazilo i zloglasno utočište za mentalne bolesnike nad kojima su početkom 20. stoljeća provodili razne eksperimente.

 Prvi stanovnici naselili su ga 421. godine iz čiste nužde, jer su bježali od germanskih i hunskih 'barbarskih horda' koje su napadale Rimsko Carstvo. Iako im je otok pružao svojevrsnu prirodnu zaštitu, nisu bili pošteđeni pokušaja barbara da ih napadnu i preuzmu njihovo maleno skrovište. No u konačnici su preživjeli, a njihovih potomaka bilo je sve više. Međutim, 1379. godine otok je evakuiran pod izlikom da će služiti mletačkoj mornarici kao položaj za obranu. U to doba je izgrađena osmerokutna utvrda koja je i danas tamo.

Nakon toga se pojavila kuga. Epidemija se pojavila u Italiji početkom 15. stoljeća. Poveglia je, zajedno s drugim malim otocima, proglašena 'lazaretom' - karantenskom stanicom u koju su pristizali brodovi, a posada je morala proći medicinski pregled -  tek nakon toga, ako su bili zdravi, dobili su dozvolu za pristajanje u Veneciji.

Pravilo je bilo da, ukoliko pokažu simptome kuge, moraju na otoku provesti 40 dana. Nakon toga su proglašavani zdravima ili su ostavljeni da umiru. Inače, riječ 'karantena' nastala je od talijanske riječi za broj 40. Situacija na otocima je postajala sve lošija kako je epidemija uzimala maha pa su 'lazareti' poput Poveglije ubrzo postali pretrpani bolesnim ljudima koji su bili svjesni činjenice da će tamo umirati u mukama. 

Prema nekim izvještajima, to je doista bio 'Pakao na Zemlji', jer je tlo postalo prekriveno masovnim grobnicama i dijelovima na kojima su skupljali trupla i spaljivali ih. 

Žitelji Venecije nisu bili pošteđeni kuge pa nakon što je bolest ušla u grad, oboljeli su prebacivani na otok protiv njihove volje. Strah se tada uvukao i među zdrave ljude i zavladala je masovna paranoja. U mnogim slučajevima građani su transportirani na 'otok smrti' iako nisu bili bolesni, već se samo sumnjalo da pokazuju neke rane simptome.

Još jednu mračnu epizodu taj otočić je proživio početkom 20. stoljeća, preciznije 1922. godine, kada je postao utočište za mentalno oboljele ljude. Njih su djelomično smještali u zgrade u kojima su nekad boravili oboljeli od kuge. 

Psihijatrijski odjel sa jezivim zvonikom postao je dom izgubljenih duša koje su lutale hodnicima, tako su pričali oni koji su boravili tamo. Pacijenti su pričali da čuju glasove i vriskove od kojih noću nisu mogli spavati. Neki tvrde da je otok prepun nemirnih duhova koji su ga zaposjeli i progone svakoga tko se živ pojavi na njemu. Ne radi se samo o dušama preminulih tijekom pandemije, već i onih nad kojima su zloglasni liječnici izvodili strašne eksperimente. Psihijatrijski odjel na Povegliji zatvoren je 1968. godine, a otok je prodan na dražbi.

Poveglia danas privlači avanturiste iz cijelog željne posjeta ovom 'Otoku mrtvih', iako je talijanska vlada to zabranila. Neki uspiju doći do otoka, no rijetki se požele opet vratiti. Atmosfera na njemu je vrlo neugodna i, neki kažu, zastrašujuća

Castle House, SAD

Jedna od najukletijih kuća u Americi

Jedna od najukletijih kuća u SAD-u izgrađena je 1850. godine, a prvi vlasnik je bio ugledni liječnik. Tijekom vremena u njoj je bila i mala bolnica, mrtvačnica pa čak i brijačnica. Više od sto godina stanari svjedoče paranormalnim aktivnostima.

Ova kuća, koju većina ljudi zaobilazi, nalazi se u malom mjestu Brumley, ima 4 spavaće sobe, uređena je starinski. Gosti su upozoreni kako nema povrata novca ukoliko se prestraše i pobjegnu iz kuće.

Vlasnici kuće kažu kako je u zadnje vrijeme dosta paranormalnih aktivnosti. Posjetili su ih i lovci na duhove i zabilježili dva slučaja - vidjeli su duh muškarca na katu kuće i mladića odjevenog kao vojnik. Pratiti ih možete na Facebooku.

Parks Bowman Mansion, SAD 

Prepuna paranormalni aktivnosti

U ovoj ukletoj kući mogu se iznajmiti tri sobe, a nalazi ae u New Orleansu u SAD-u. U njoj je toliko paranormalnih aktivnosti da se našla na 'Top 10 ukletih Airbnb lokacija'.

Ali, vlasnici kuće kažu kako gosti ne trebaju strahovati jer se radi o duhu vrlo sramežljive djevojčice u žutoj haljini koja je umrla oko 1890. godine. Ipak, boravak u ukletim sobama ne preporučuje se djeci mlađoj od 12 godina.

Kuća Talliston iz 16. stoljeća, Škotska

Jezivi zvuci tijekom noći

Nalazi se u Škotskoj i bila bi dovoljno jeziva i bez duhova koji njome šeću. Zapravo radi se o ukletoj sobi koja je nekada davno bila uređena za prvo dijete vlasnika kuće. Ali, ono je umrlo i od tada su se počele događati čudne stvari u toj sobi, iz nje počeli dopirati jezivi zvukovi tijekom noći.

Prijašnje vlasnike je sve to toliko užasavalo da su odlučili više nikada ne ulaziti u tu sobu. Zapravo su je zapečatili svetim simbolima. Soba je ukrašena crnom stolarijom, ima izrezbareni oltar i tamnu tkaninu na zidovima.

Premda u Hrvatskoj nitko nije odradio ozbiljno istraživanje, postoje mjesta o kojima se prepričavaju jezive legende i neobjašnjiva iskustva. Ako inače protrnete kad započnu priče o čudnim krikovima, uzdasima, koracima, otvaranju vrata i sjenama koje i danas klize hodnicima starih kuća ili o sjenama koje lebde te prikazama koje nemaju oči, morali biste znati da se i u Hrvatskoj možete naći u paranormalnoj zoni.

UKLETE KUĆE U ZAGREBU I OSTATKU HRVATSKE:

Bolnica Brestovac, Zagreb

Duh Ljerke Šram i ubijenih bolesnika

Mnoge se legende vezuju uz bolnicu Brestovac, nekad najmoderniju bolnicu za liječenje bolesti dišnog sustava u ovom dijelu Europe, sagrađenu na obroncima Medvednice. Njezinu je gradnju inicirao liječnik i novinar Milivoj Dežman, prije svega, iz ljubavi prema zagrebačkoj ljepotici i glumici Ljerki Šram, koja je bolovala od tuberkuloze. Umrla je Dežmanu na rukama upravo u tom sanatoriju.

Sanatorij je radio do 1968. godine, kad je zatvoren zbog promjena u zdravstvenom sustavu i zbog novih medicinskih metoda liječenja tuberkuloze, a ubrzo nakon toga gradom se počela širiti legenda o tome da se na tome mjestu osjeća čudna energija i da Brestovcem lutaju duhovi. Mnogi tvrde kako je riječ baš o duhu prelijepe zagrebačke glumice.

Ova tužna priča samo je jedna u nizu jezivih smrti koje su se nizale na Brestovcu. Brojne je bolesnike, baš kao Ljerku Šram, ugušio krvavi kašalj u njihovim sobama na Brestovcu.

No i tijekom Drugog svjetskog rata Brestovac je poslužio kao bolnica za ranjenike - Nijemce, domobrane i ustaše, ali i civile. Partizani su 1945. smaknuli sve pacijente koje su ondje zatekli. Osoblje su poštedjeli. To je mnogo negativne energije na jednome mjestu, zbijeno u samo nekoliko desetljeća rada lječilišta.

Vila Auer, Nazorova ulica u Zagrebu

Jecaji, lupanje, smijeh i škripa sa starog groblja

Jedna od njih je i priča o vili nekadašnje građanske obitelj Auer, u Nazorovoj 10, na Britanskom trgu. Sagrađena je 1903. godine, po planu arhitekta Viktora Kovačića. Mit o čudnim energijama koje se susreću na tome mjestu započeo je još tijekom gradnje, 1903. godine, kad je sagrađena kao jedna od tri vile u toj ulici.

Njezina točna lokacija je na razmeđi između Nazorove ulice i Rokova perivoja, koji se također spominje kao uklet, vjerojatno zbog toga jer je na tome mjestu ranije bilo staro groblje. I crkvica na Rokovu perivoju govori o tome, dok je u istoj ulici, na broju 8, ranije bila - mrtvačnica. Ostaci staroga groblja preseljeni su 1907. godine, no to je bilo dovoljno da mjesto ostane ukleto.

U svibnju 2011. godine novi vlasnik Zdravko Raškaj započeo je njezinu obnovu, ali stare priče se i dalje prepričavaju. Na zemlji oko kuće postoji izvor vode, a obližnji stanari svojedobno su znali ići do te kuće po vodu kad bi bila nestašica vode.

Neki od njih svjedočili su da se iz kuće povremeno čuju uznemirujući zvukovi, kao što su škripanje, plač, jecaji, smijeh, lupanje, lanci..., no oni manje skloni pričama o ukletosti pripisuju to mladeži koja se često okupljala tamo s bocama alkohola. No spominje se i susjeda koja je željela spustiti cijenu vile te je namjerno širila priče o ukletosti. 

Vila Rebar, Zagreb

Tuneli s blagom ispod Vile Rebar

Malo je zagrebačkih građevina oko kojih se isplelo toliko mističnih predaja i kobnih nesreća kao oko Vile Rebar. Njezina povijest seže u ‘20-e godine prošlog stoljeća. Tada je na tome mjestu bila lovačka kuća, a Grad Zagreb je 1932. dao sagraditi novu vilu s teniskim igralištem.

Sagrađena je po projektu Ivana Zemljaka i dograđivana nakon Drugog svjetskog rata. Tijekom Drugog svjetskog rata koristio ju je ustaški poglavnik Ante Pavelić kao svoju rezidenciju, koji je oko vile dao sagraditi nekoliko bunkera i tunelsko sklonište te ju je povezao uskim evakuacijskim tunelima sa skloništem.

Neki od tih tunela ni danas nisu do kraja istraženi i ne zna se što kriju. Nakon što je Pavelić napustio kuću, ona je neko vrijeme bila prazna, da bi potom bila pretvorena u dječje odmaralište i planinarski dom.

Krajem ‘50-ih godina prošlog stoljeća postala je dio ugostiteljskog objekta 'Risnjak' i prenamijenjena je u ekskluzivni hotel i restoran, a poslije i disko. Vila Rebar priča i svoju priču o 1967. godini te kraju izvrsne karijere dinamovca Stjepana Lamze koji je pao kroz balkon na nižu etažu. U toj su se vili održavale proslave, svadbe i maturalne večeri, a vikendima je svirala živa glazba.

No 1979. godine izbio je požar i sve je izgorjelo, a to je ljubiteljima mistike dalo povoda za razne priče. Ipak, Branimir Špoljarić, autor knjige 'Stari Zagreb, od vugla do vugla', piše da ju je zapalio bivši konobar, piroman. No tuneli su još povod za brojne legende. Jedna od njih kaže kako se u jednome od zazidanih tunela još krije Pavelićevo blago, a to je bio povod i za to da ga se pokuša probušiti pneumatskom bušilicom

Jurjevsko groblje, Zagreb

Djevojka u bijeloj haljini s groblja

Jedno od mjesta koja se smatraju opsjednutima je i Jurjevsko groblje, nekad poznato kao groblje "Kraj kestena". Drvena kapelica posvećena sv. Jurju spominje se davne 1377., no i prije toga na tom je mjestu bilo groblje za siromašne.

Godine 1729. sagrađena je nova, zidana kapelica posvećena sv. Jurju, s kriptom i proširenim grobljem uz nju, a 1825. gradski magistrat odlučio je otkupiti vinograde s istočne i sjeverne strane staroga groblja kako bi se dodatno proširilo.

Jurjevsko je groblje zatvoreno 1876., kad su počeli ukopi na Mirogoju, nekadašnjem imanju Ljudevita Gaja. Zanimljivo je da je i Gaj prvo pokopan na Jurjevskom groblju, no poslije je premješten u Mirogojske arkade. Jurjevsko je groblje intrigiralo pažnju legendama o siromasima koji su tamo pokopani i vraćaju se da bi tražili pravdu, kao i drevnim masonskim i hermetičnim simbolima na nadgrobnim spomenicima.

Ne prestaju priče o utvarama i duhovima koji se na tom groblju pojavljuju noću, a postoji čak i vjerovanje kako neki od njih lutaju gradom. Jedna od takvih priča je i ona o djevojci u bijeloj haljini koju su viđali u kuli uzidanoj u palaču Magdalenić-Drašković- Jelačić, u Demetrovoj 7, gdje je bilo smješteno skladište Muzeja grada Zagreba.

Ukleta Gizelina kuća, Zagreb

Vjeruje se da je Gizela bila vještica

U podsljemenskoj zoni smještena je Gizelina kuća, u koju nitko osim vlasnice nikad nije zakoračio. Gizela je navodno bila udovica. Kružile su priče da je bila vještica, uglavnom zato što su joj se oko kuće okupljale crne mačke, a ona je uvijek mirisala na sumpor, amonijak i trave.

Legenda kaže da je zahvaljujući svojim pripravcima uspjela nadživjeti nekoliko generacija. Početkom ‘90-ih kuća se urušila, a u ruševinama nije bilo ni traga bivšoj vlasnici. Na zemljištu je od tada trebalo izniknuti nekoliko stambenih objekata, ali svi su projekti na kraju propali, dok na okolnim lokacijama već desetljećima uredno niču nove kuće i zgrade pa se ispredaju priče o tome kako je ta kuća ukleta i zato nema sreće s gradnjom na tom terenu.

Sablasna ruševina kod Lovrana danas je uređena

Tamo su se događale čudne stvari

Kilometar i pol od Lovrana stoji kuća kao svjetionik na kamenom platou, a iznad nje je nekoliko stotina metara visoka kamena hrid. Mještani su godinama u strahu izbjegavali ruševnu kuću koja je nekada bila hotel, pa se sve urušilo da bi danas bila opet hotel. Vjeruju da kuću opsjedaju duše. Mnogi ni ne žele pričati o njoj, a oni koji progovore kažu samo da je prokleta. U kući su se događale čudne stvari, a postoje i svjedočanstva ljudi koji su 'za dlaku' izbjegli tragediju.

Jedna od takvih priča je o uglednom opatijskom ugostitelju, koji se s ljubavnicom sklonio od kiše u ruševnu kuću. Odjednom se na katu začula galama, smijeh, lupanje čaša i tanjura, kao da je u tijeku raskalašena zabava. Iznenađeni par skamenio se!y

Unatoč pljusku pohitali su prema automobilu, upalili motor, ali kotači su se vrtjeli na mjestu. Auto je, kao u filmu, već polako klizio prema rubu duboke provalije. I kad su već pomislili da je kraj, u stijenu iznad kuće udario je grom, a istog trenutka automobil je jurnuo prema cesti.

Nekada je kuća bila prekrasan hotel. Dolazili su gosti iz cijele Austro-Ugarske. Jedne večeri 1923. kuća je planula, a navodno ju je zapalio sam vlasnik zbog osiguranja. Nakon nekog vremena kuću je kupila jedna obitelj i krenula u obnovu. Međutim, pijavica je digla krov i razbacala crjepove po selu. Ni jedna druga kuća nije stradala. Vlasnik je zatim obolio i umro.

Drugi vlasnik umro je od iznenadne bolesti, a sljedeći u prometnoj nesreći nekoliko mjeseci nakon što ju je počeo adaptirati. U kući je grom ubio češke turiste koji su ušli kako bi se sklonili od kiše. 

Ukleta kuća kod Vrbovca

Opsjednuta je duhovima

Zjapi prazna desetljećima, zapuštena, okružena gustim šipražjem. Čak i oni koji se usude pristupiti ukletoj kući u mjestu Škrinjari, koja je na samom zavoju, na izlasku iz Sv. Ivana Žabna na državnoj cesti prema Vrbovcu zapahne ih težak, ustajao vonj, koji ih od tog nauma vrlo brzo odgovori. Strah, neugodni trnci, čudni zvukovi, jeza... mnogi mještani vjeruju kako je opsjednuta duhovima.

Svjedočili su kako se u neposrednoj blizini uklete seoske kuće i u njezinoj unutrašnjosti čuje jecanje djeteta. Plač navodno dolazi iz bunara u kojem se utopila djevojčica koja je ondje živjela s obitelji.

A drugi vjeruju kako te jezive krikove ispušta duh mlade žene koju je netko brutalno ubio i njezino truplo zabetonirao u temelje kuće. Duh se nikad nije smirio.

Još jedna priča često se spominje, a govori o zaboravljenom groblju i nemirnim pokojnicima koji ondje obitavaju. Sve ove tvrdnje još su neugodnije s obzirom na to da se kuća nalazi odmah nakon oštrog zavoja, na kojem su učestale teške prometne nesreće. Posljednji vlasnik se odselio nakon samo nekoliko mjeseci i ponudio kuću onome tko u njoj uspije ostati do jutra.

Navodno se prodaje od 1997. po niskoj cijeni, ali je nitko ne želi kupiti. Kuća je prepoznatljiva po crnim križevima na fasadi ispod krova, potrganim prozorima i roletama.

Otok Lokrum čuva mračne tajne

Prekrasan otok obiluje mračnom prošlošću

Otočić Lokrum smješten je u dubrovačkom akvatoriju te je udaljen pola nautičke milje od Dubrovnika. Svojom rajskom florom i faunom privlačio je mnoge europske vladare i osvajače te je služio kao oaza za plemiće i bogataše. No, ljubitelji Lokruma tamo nisu nalazili mir i sreću već upravo suprotno - smrt i patnju. 

FELJTON: SEDMI NASTAVAK Vangino prokletstvo: Ljudima se ne smije reći ova cijela istina...

Navodno su otok njegovi prvi vlasnici, benediktinci, prokleli jer ih je odande protjerala dubrovačka vlast. Iz osvete su cijelu noć s upaljenim svijećama okrenutim naopako kružili oko njega i govorili: 'Neka je proklet svaki koji pribavi Lokrum za osobno uživanje!'. Prokletstvo se, vjeruje se, može skinuti samo ako se skupi sav vosak koji je te noći iskapao.

Od polovice 19. stoljeća pa sve do kraja Prvog svjetskog rata, dubrovački otok je bio u sastavu Austro-Ugarske i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed bečke carske obitelji.

Otto Friedrich Wilhelm (1845. - 1886.), poznatiji kao Ludvig II. Bavarski, koji je bio ljubavnik Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prijestolonasljednika Rudolfa, na Lokrumu je boravio kao zaručnik Elizabetine sestre. Nakon povratka kući doznao je kako ga je bavarsko ministarsko vijeće proglasilo ludim te ga svrgnulo s prijestolja. Samo nekoliko dana kasnije pronašli su ga u jezeru nedaleko svog imanja.

Brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maksimilijan je u travnju 1864. godine, u društvu supruge Šarlote, s Lokruma krenuo na daleki put prema Meksiku. Došavši do Meksika, proglasio se meksičkim carem, a zatim bio uhićen, zlostavljan, a na kraju i osuđen na smrt te strijeljan.

Lijepa Šarlota još se jednom uspjela vratiti na Lokrum, ali je tamo doživjela brodolom i jedva preživjela. Ipak, njezin kraj bio je tragičan. Umrla je pomračena uma u Maksimilijanovom dvoru Miramare kod Trsta.- Novi vlasnik Lokruma postao je prijestolonasljednik Rudolf, sin jedinac Franje Josipa I. i Elizabete Bavarske. Na dubrovačkom otoku proveo je medeni mjesec sa suprugom Stefanie.

Priča kaže kako se 'zemlja zatresla, a more uznemirilo' kada se par iskrcao na Lokrum. Dubrovčani kažu kako je to bio predznak Rudolfove tragedije. I zaista, 29. siječnja 1889. godine u dvorcu Mayerling, opijen strastima, Rudolf je ubio svoju ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju von Vetseru, a potom i sebe.

Legenda kaže kako su se 1914. godine austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga Sofia Hohenberg pripremali provesti ljeto na Lokrumu. No, prije odlaska posjetili su Sarajevo gdje je Franjo Ferdinand 28. lipnja 1914. ubijen u atentatu kojeg je izvršio Gavrilo Princip. Ubojstvo je bilo povod za početak Prvog svjetskog rata u kojemu su pala čak tri carstva - austrougarsko, tursko i rusko.

U modernijoj povijesti otoka, 2007. u benediktinskom samostanu navodno je snimljen duh, a vidjela su ga i mobitelom snimila dva radnika u benediktinskom samostanu. U jednoj kući na otoku tridesetih godina prošlog stoljeća nestala je cijela obitelj.