Riječ je o vodici na bazi etanola koja se tradicionalno koristi na ulazu u kuće, trgovine, restorane i hotele, kao znak dobrodošlice. Svaka regija proizvodi vodicu sa svojim specifičnim dodacima
DUGA TRADICIJA
U Turskoj već stoljećima ruke dezinficiraju kolonjskom vodom
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak:HZJZ predlaže super tehnike disanja za smirivanje tjeskobe
Dok se u SAD i Europi masovno nabavljaju komercijalna sredstva za dezinfekciju ruku i prostora, ljudi u Turskoj okrenuli su se tradicionalnom aromatičnom mirisu koji je u vrijeme pandemije korone dobio posve novo značenje. Tradicionalna Kolonya, što podrazumijeva kolonjsku vodu, bila je simbol turskog gostoprimstva i zdravlja još od vremena Osmanskog carstva, a često se opisuje i kao nacionalni miris Turske.
Tradicionalno, vodica se priprema od smokvinog lista, jasmina, ruže ili agruma i kaplje se na ruke gostiju dok ulaze u kuće, hotele ili bolnice, nakon što završe s obrokom u restoranu; ili dok se okupljaju radi vjerskog obreda. No za razliku od drugih prirodnih mirisa, ova tekućina na bazi etanola može ubiti više od 80 posto mikroba i zapravo djeluje kao učinkovito dezinfekcijsko sredstvo za ruke, piše BBC.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:08
Kada je turski ministar zdravstva 11. ožujka govorio o tome da Kolonya može poslužiti u borbi protiv korona virusa, ne samo da je potaknuo val medijske pozornosti, ali i redove duge i po stotinu metara ispred ljekarni i trgovina diljem Turske. Otkad je Turska potvrdila prvi slučaj zaraze korona virusom sredinom ožujka, neki su glavni proizvođači te vodice izjavili da se njihova prodaja povećala barem pet puta.
- Kolonya je učinkovita u zaštiti od korona virusa jer sadrži najmanje 60 posto alkohola, pa razgrađuje tvrdu 'školjku' virusa - kaže dr. Hatira Topaklı, obiteljska liječnica u Istanbulu. Dodaje da većina tipova kolonye sadrži čak 80 posto alkohola. Topaklı također napominje da komercijalna dezinfekcijska sredstva nisu toliko uobičajena u Turskoj kao u drugim zemljama, dok je Kolonya nešto što mnogi imaju u svojim domovima i dio je njihove svakodnevne rutine.
Da bi potakla proizvodnju Kolonye i drugih dezinfekcijskih sredstava radi borbe protiv korona virusa, turska vlada je 13. ožujka povukla zahtjev za miješanje etanola u benzin. Prema Kerimu Müderrisoğlu, izvršnom direktoru Rebul Holdinga, koji posjeduje Atelier Rebul - jednu od najstarijih i najpoznatijih komercijalnih marki kolonjske vode u Turskoj - njena proizvodnja je prilično jednostavna.
Prvo se od fermentiranog ječma, grožđa, melase ili krumpira proizvodi čisti etanol, a onda pomiješa s destiliranom vodom. Potom se dodaje prirodni miris, poput magnolije, limuna ili ružmarina i ostavlja se tri tjedna radi sazrijevanja prije punjenja u bocu.
Mnogi su u Turskoj tu vodicu počeli ponovo koristiti nakon dugo vremena, radi dezinfekcije u karanteni, ali to kod većine izaziva i nostalgičan osjećaj bliskosti i brige jednih o drugima, jer je riječ o duboko ukorijenjenom običaju gostoprimstva i simbolu dobrog zdravlja. Kolonya je više od dezinfekcijskog sredstva, to je izvor utjehe za mnoge ljude tijekom razdoblja neizvjesnosti.
Tradicionalna Kolonya potječe od ružine vodice, koja se ranije koristila u slične svrhe. Počevši od 9. stoljeća, kulture diljem Arapskog poluotoka koristile su miris ružinih latica u kulinarstvu, ili u tretmanima uljepšavanja, te u ljekovite svrhe, a Perzijci, Egipćani i Osmanlije također su ga koristili i za umivanje gostiju.
Do 19. stoljeća ta se vodica trgovačkim putevima probila od Njemačke do Osmanskog carstva. Kad je osmanski sultan Abdülhamit II prvi put vidio ružinu vodicu, prilagodio ju je dodajući joj strane mirise na bazi alkohola, i tako je stvorio Kolonyu.
Prema sastojcima, između turske Kolonye i drugih kolonjskih voda nema velike razlike. Koristi se otprilike sličan omjer etanola, te esencijalno ulje, često ulje naranče ili limuna. Ono što tursku Kolonyu čini jedinstvenom je način na koji se koristi, kako u tradiciji, tako u praksi.
Početkom 20. stoljeća popularnost te kolonjske vode rasla je zahvaljujući kemičarima pionirima. Mladi francuski kemičar Jean Cesar Reboul otvorio je 1895. godine u Istanbulu jednu od prvih turskih ljekarni, a sa svojim pripravnikom Kemalom Müderrisoğluom (djedom sugovornika s početka priče), stvorili su jednu od najpoznatijih vrsta Kolonye u Turskoj. Danas Atelier Rebul u ponudi ima Rebul Lavandu, koja je izvorno uzgojena u Reboulovom vrtu.
Kerim procjenjuje da se njihova prodaja od početka pandemije povećala osam puta.
- To je antiseptik s dodatkom prekrasnog mirisa - objašnjava Kerim.
U međuvremenu, najmlađi kemičar Osmanskog Carstva, Süleyman Ferit Bey, inače iz Izmira, putovao je u Grasse u Francuskoj 1920. godine kako bi izučio francusku tehniku izrade parfema. Kad se vratio, stvorio je još jednu čuvenu Kolonyu, koju je nazvao 'Zlatna kap', koja je postala simbol Izmira. Eyüp Sabri Tuncer, poslovni čovjek iz Ankare, osmislio je Kolonyu s dodatkom limuna iz obalnog grada Çeşme, i ta je kolonjska postala jedna od najprepoznatljivijih kolonjskih voda diljem Turske. Njegov brend i dalje je jedan od vodećih proizvođača u zemlji.
Prema Elizabet Kurumlu, koja radi kao turistički vodič sa sjedištem u Istanbulu, manji su gradovi počeli prihvaćati kolonjsku vodicu i mijenjati je dodajući vlastite jedinstvene sastojke. Slično kako su vina nazivana po prezimenu vlasnika vinarije, tako su i kolonjske vode postale stvar prestiža, pa su neki najpoznatiji brendovi dobili ime po osnivačima tvrtki, ili ljudima koji su osmislili njihov sastav.
Tako Kurumlu kaže da je obiteljska marka Kolonye postala izvor ponosa i statusni simbol. Bočice Kolonye su često bile posebno izrađene i ukrašene u tvornici stakla u Istanbulu. Danas su neke od njih postale kolekcionarski predmeti i prodaju se za čak 5000 turskih lira (oko 5200 kuna) na aukciji. U Istanbulu postoji i izložba zbirke tih boca, u arhivu Orlando Carlo Calumeno, u Galeri Birzamanlar.
Sredinom 20. stoljeća Kolonya se proizvodila u industrijskim uvjetima, kako bi bila dostupna i pristupačna za mase. Danas se može naći gotovo u svakom turskom domu.
- Ljudi obično drže bočicu u spavaćoj sobi, kupaonici i dnevnoj sobi, tako da je uvijek pri ruci - kaže Kurumlu. To je nekada bio i uobičajeni način za izražavanje gostoprimstva, pa i Kurumlu pamti kako je u djetinjstvu morala pozdravljati goste tako da se pobrine da dobiju tri stvari, uobičajene za Tursku: Kolonyu, bombone i cigarete.
Pored higijenskih svojstava i činjenice da predstavlja dobrodošlicu, vjeruje se da Kolonya ima i zdravstvene koristi. Navodno nekoliko kapi te vodice koje kapnemo na kocku šećera može pomoći probavi, a utrljavanje nekoliko kapi na sljepoočnice može ublažiti glavobolju. Zato se nosi i u posjetu bolesnicima u bolnicama.
I prije pandemije korona virusa industrija Kolonye bila je u porastu, a vodeći brendovi otvaraju vlastite trgovine. Zasad ju je teško pronaći izvan Turske, ali nakon pandemije korona virusa, i to bi se moglo promijeniti, smatra Kerim.
Kako je proizvodnja Kolonye u vrijeme pandemije nedostatna jer je potražnja veća, mnoge obitelji i same se upuštaju u njenu proizvodnju. Kurumlu objašnjava da je baza vodice etanol, sastojak koji se u Turskoj često koristi za izradu tradicionalnog domaćeg likera od trešanja, pa mnoge obitelji imaju bocu pri ruci. Tako mnogi sada češće proizvode kolonjsku vodicu nego liker.
POGLEDAJTE VIDEO (Jadranka Kosor) #ZAJEDNO24SATA:
Pokretanje videa...
00:25
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
