Naputak koji su objavili švedski mediji, kao i mišljenja nekih američkih liječnika, izazvali su dosta kontroverzi. Hrvatski stručnjaci kažu: To zvuči zastrašujuće, samo neka se prisjete Hipokratove zakletve
ŠOKANTNA METODA
Švedski pristup: Neće stavljati starije od 80 na respiratore?
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ljudi koji su preboljeli korona virus nose doživotne posljedice
Švedski list Aftonbladet objavio je članak u kojem tvrde kako je Sveučilišna bolnica Karolinska odgovornim liječnicima poslala naputak prema kojem, u slučaju nedostatka prostora zbog oboljelih od COVID-19, moraju odrediti tko će od pacijenata dobiti intenzivnu skrb, a tko neće. Tako u naputku kojeg su objavili stoji da ljudima starijima od 80 godina, kao i mlađima u dobi od 60 do 70 godina kojima je zatajio neki od organa, ne treba intenzivna liječnička skrb. U dokumentu se također navodi da bi pacijenti koji su već na intenzivnoj skrbi trebali biti u mogućnosti prekinuti intenzivnu njegu ako pripadaju nekoj od gore navedenih kategorija.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:43
- Dokument treba shvatiti kao potporu odlučivanju liječnicima koji su odgovorni za započinjanje ili prekid intenzivne njege. Čini se da se to odnosi i na biološku dob, a ne samo na stvarnu kronološku dob pacijenta. Ako ste ozbiljno bolesni, biološka dob može se procijeniti višom ili nižom od stvarne dobi. Pacijentima treba dati prednost u skladu s novim smjernicama kako bi mjesta na intenzivnoj njezi bilo dovoljno, ali sada je dodan odlomak koji ne uzima u obzir starost, već "biološku dob" - kazao je za Aftonbladet liječnik koji želi biti anoniman i dodao kako je broj bolesnika kojima je potrebna intenzivna skrb povećan, no mjesta ima dovoljno i za sad nema razloga za liječenje kojim bi se nekim bolesnicima davao prioritet.
S tim se slaže i nekoliko američkih liječnika koji tvrde kako liječenje na respiratoru neće pomoći svakome.
- Kad bolesnik ima ozbiljan problem s plućima, možete zamisliti da neki dio njihovog plućnog tkiva i dalje prima zrak dok diše, ali ne uspijeva prenijeti taj kisik u krvotok. Da bi nadoknadio oštećenja plućnog tkiva, bolesnik diše teže i brže, kao da trči maraton. No ne možete trčati maraton zauvijek, pluća se umore i na kraju kolabiraju. Moj posao je identificirati te ljude prije nego što im pluća prestanu raditi, i staviti im plastičnu cijev na dušnik, zakačiti je za ventilator kako bi im on udahnuo zrak. Ovaj drastični korak uglavnom se temelji na nadi da mogu učiniti nešto za liječenje njihovog problema s plućima i osloboditi ih ovisnosti o ventilatoru za nekoliko dana. To obično može uključivati antibiotike za bakterijsku pneumoniju ili protuupalne lijekove za astmu - objašnjava za Spectator Matt Strauss, liječnik u jedinici za intenzivnu njegu.
- Kada mehanički upuhujemo zrak u oštećena pluća, činimo to jače nego što organizam inače diše i to može rezultirati dodatnim ozljedama pluća. Općenito, da bi ljudi to mogli podnijeti treba ih se sedirati što vodi do nepokretnosti i slabosti. Dok je u sedaciji, bolesnik ne može kašljati ni učinkovito pročistiti dišne puteve, a to vodi do bakterijske upale pluća. To je teško preživjeti. A u slučajevima oboljelih od COVID - 19, preliminarni rezultati podataka su vrlo obeshrabrujući. Časopis the New England Journal of Medicine objavio je rad o pacijentima oboljelima od korona virusa u Seattleu. Do njih 20 koji su bili na respiratoru, samo je četvero preživjelo. Umrlo ih je devet, a preostale bolesnike umjetno održavaju na životu tijekom sljedeća tri do četiri tjedna. Samo ih je četvero ostalo na liječenju, a uspjeli su izbjeći respirator - pojasnio je Strauss ističući kako nema studije koja je pokazala razliku u preživljenju onih koji su bili na respiratoru u odnosu na one koji nisu.
- Zato ne znamo bi li preživjeli koje smo stavili na respirator ionako ozdravili, ili bi neki preživjeli samo da ih nismo stavili na respirator - ustvrdio je obrazlažući kako nije jasno je li stoga respirator ubrzao nečiju smrt.
- Respirator pomaže slati kisik do mozga, srca i bubrega. Nadamo se da će se infekcija ublažiti, a pluća će početi funkcionirati. Ovi strojevi popravljaju strašnu štetu koju virus nanosi, a ako virus eruptira, pluća će postati još kruća i tvrđa. "Osjećam se kao da pokušavam ventilirati ciglu umjesto pluća", rekao mi je jedan liječnik intenzivne njege koji je liječio pacijente Covid-19. Srce se počinje boriti, počinje propadati. Očitanja krvnog tlaka padaju i nastaje stanje šoka. Kod nekih propadaju i bubrezi, što znači da je za preživljavanje potreban i aparat za dijalizu - pojašnjava za NY Times liječnica interne medicine .
Ističe kako kod starijih bolesnika naknadno dolazi do brojnih komplikacija.
- Količina sedativa na oboljele od COVID - 19 može izazvati ozbiljne komplikacije te oštetiti tkivo mišića i živaca, otežavajući na taj način pokretljivost kod preživjelih. Mnogo onih koji su u oporavku provode vrijeme u centrima za rehabilitaciju, a stariji bolesnici se više nikad ne vrate doma. Ostanu prikovani uz krevet, uz povećani rizik od infekcija, dekubitusa i stalnih povrataka na liječenje u bolnicu - tvrdi Dreger.
Kaže kako liječenje takvih bolesnika za sobom nosi i niz etičkih dvojbi na koje sami pacijenti nerijetko ne mogu odgovoriti. To podrazumijeva pitanja poput toga žele li takvu, slabiju kvalitetu života, žele li da ih se održava na životu i kad im otkažu bubrezi ili drugi organi te do kojeg trenutka uopće liječnici trebaju liječiti oboljelog. S obzirom na visoku mogućnost zaraze obitelj ne može doći u bolnicu i vidjeti oboljelog i neposredno odlučiti, a o takvim temama liječnici s najbližim članovima obitelji razgovaraju telefonski. Stoga Dreger poziva ljude da unaprijed odluče o takvim koracima i o svojoj odluci obavijest članove obitelji kako bi im olakšali eventualne teške situacije.
U hrvatskim je uvjetima, kažu hrvatski liječnici, takva situacija nezamisliva.
- Mi sve ljude liječimo kao i uvijek. Znamo da su se od COVID-a izliječili i ljudi stariji od 100 i više godina. Sigurno da starija životna dob nije čimbenik koji im pomaže u samom skidanju s respiratora, ali bih rekla da u ovom trenutku o tome uopće ne razmišljamo. Ne komentiram Švedsku jer oni imaju drugi pristup i ne mogu vjerovati da razvijena zemlja nema dovoljno respiratora za sve. Rekla bih da je to njihov pristup, no teško ga je komentirati. Treba znati da na raspolaganju imamo i druge metode, manje invazivne. Recimo, vidite one kacige na oboljelima iz Italije. To su helmeti, neinvazivni oblik strojne ventilacije gdje ventilator služi na isti način da se pomogne dok se pluća ne oporave, tako da nije uvijek samo u užem smislu strojna ventilacija sa tubusom i intubacijom jedini izlaz - komentirala je prof. Višnja Nesek Adam, prim.dr.med., voditeljica Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje u KB Sveti Duh. Sličnog je stava i njezin kolega iz KB Dubrava.
- Meni to zvuči zastrašujuće jer ne možete bolesnike na takav način stavljati u neku kategoriju. To je sad kod njih aktualno, regresija na ratnu medicinu i trijažu gdje liječiš onoga tko ima šansu za preživjeti, ali dosta se puta pokazalo da ako dovoljno snage investiramo u nekoga starijeg, lijepo se oporavi i može imati normalan život. Kad se čovjek nađe pod dvojbom, sjetite se Hipokratove zakletve da ćete staviti svoj život u službu humanosti, da ćete život štovati od začetka i da nećete dopustiti da se ni pod kojom prisilom vaša znanja iskoriste protivno humanosti. To svaki liječnik u službi treba procijeniti sam i odrediti. Postoje načela u medicinskoj etici gdje se neke bolesnike ne intubira i ne reanimira, ali meni kao liječniku nitko ne smije naložiti da ne smijem intubirati starijeg od 80. Takav pacijent će možda živjeti još 15 godina. Sama dob ili kronične bolesti ne bi trebale biti indikacija ili kontraindikacija za tako napredne mjere održavanja života - kaže dr.sc. Đivo Ljubičić, dr. med. spec. internist, subspecijalist pulmolog i viši asistent na katedri za unutarnje bolesti medicinskog fakulteta te liječnik na Zavodu za pulmologiju KB Dubrava.
Da Hrvatska neće doživjeti takav scenarij potvrđuje i ministar zdravstva Vili Beroš. Imamo ukupno oko 800 aparata.
- Trenutačno imamo oko 500 stacionarnih i 300 transportnih respiratora i svakog dana stiže još. U petak smo na respiratoru imali 36 oboljelih od COVID - 19 - rekao nam je ministar Beroš.
- Respirator nije terapijska metoda, nego suportivna kod bolesnika koji ne mogu samostalno disati na odgovarajući način. Respiratorom nećemo nikoga izliječiti ako ne izliječimo osnovnu bolest koja je rezultirala stavljanjem na respirator. On je samo premosnica dok se organizam ne oporavi dovoljno za samostalno disanje - pojašnjava Nesek Adam.
- Mi u KB Dubrava imamo postupnike o tome točno kada i koje bolesnike stavljamo na respirator. Kod bolesnika pratimo vrijednosti, konkretno saturaciju periferne krvi kisikom. Ovisno o težini bolesnika znamo koliko često vadimo određene nalaze. Vadimo im arterijsku krv i u njoj se računaju parcijalni tlakovi kisika. Ovisno o tome koji postotak kisika prima na nosni kateter ili maskicu, mi točno možemo izračunati koliko je udahnuo u zraku i radimo omjere, postoje kriteriji. Ako ne može održavati adekvatnu saturaciju krvi kisikom uz suplementaciju kisika, i ako je omjer parcijalnog tlaka kisika i postotka kisika u udahnutom zraku neodgovarajući, kontaktira se respiratorni intenzivistički centar - pojašnjava dr. Ljubičić.
Dolaskom u respiratorni centar liječnici bolesnika intubiraju, no to se uvijek radi kad je pacijent u sedaciji. Bolesniku se u dišni put postavlja gumena tzv. endotrahealna cjevčica. Napravljena je od gume, služi samo za tu namjenu i naravno, sterilna je.
- Dugačka je oko 30 centimetara, no ne postavlja se cijela, nego se računa na koju dubinu ide. Važnija je i debljina te cjevčice koja je za žene obično od sedam do sedam i pol milimetara, a za muškarce do osam i pol milimetara. Cjevčica se postavlja ispod grkljana, iznad račvišta traheje. Potom se napuše jedan mali balončić koji cjevčicu drži na mjestu da ona ne ispadne u slučaju da se se bolesnik nakašlje ili razbudi iz sedacije - nastavlja dr. Ljubičić.
U medicini postoje brojna stanja zbog kojih je primjena respiratora nužna, a kod COVID - 19 razlog respiracijskog zatajenja je oštećenje pluća izazvano virusom. Nemamo lijek za virus, pa bolesnicima postavljanjem na respirator dajemo vrijeme da se oporave svojim imunološkim sustavom i našim mjerama, lijekovima koji se primjenjuju. Za to vrijeme respirator osigurava normalan dotok kisika. Kad se pluća na bilo koji način oporave, imamo mogućnost da te bolesnike polako skidamo s respiratora - pojasnila je prof. Nesek Adam, dok dr. Ljubičić nastavlja da je razlog postavljanja oboljelih od COVID-19 na respirator tzv. akutni respiracijski distres koji predstavlja najtežu ozljedu pluća kakva se kod oboljelih od korona virusa javlja između 32 posto i 67 posto slučajeva.
- Nakon intubacije na respiratoru se postavljaju određene vrijednosti za mješavinu zraka koju aparat upuhuje u pluća bolesnika. Moramo izračunati tjelesnu težinu bolesnika i potom namještamo inspiratorne volumene. Određujemo koliki je pozitivni tlak na kraju izdaha i to je najvažniji faktor jer poboljšava oksigenaciju i smanjuje vjerojatnost nastanka ozljede pluća zbog samog respiratora. Obično započinjemo sa stopostotnim kisikom, i kako vrijeme prolazi smanjujemo udio kisika u tom zraku do najniže vrijednosti kada nam je saturacija kisikom na pulsni oksimetar iznad 90 posto. Mješavinom zraka imitiramo udahnuti sobni zrak. U inicijalnoj fazi mehaničke ventilacije koristimo kontroliranu ventilaciju. To znači da je svaka faza udaha, zadržavanja zraka i izdaha te tlaka zraka u plućima strogo definirana postavkama. Nema spontanog disanja - nastavlja dr. Ljubičić i kaže kako respirator u cijelosti preuzima funkciju pluća dok je bolesnik sediran i paraliziran, a tek njegovim oporavkom polako popuštaju postavke i omogućuju pacijentima spontano disanje.
- Što se tiče samih posljedica, one primarno ovise o razlogu zašto su bolesnici stavljeni na respirator. Mi stavljamo one koji nemaju mogućnost zadovoljavajuće oksigenacije. Ako je čovjek na respiratoru u okviru korone, promjene na plućima su velike i ostaju sa trajnim posljedicama. No u tom je slučaju teško procijeniti što je rezultat osnovne bolesti, a što samog respiratora. Respirator može dovesti do nekih negativnih djelovanja na plućno tkivo, no značajniji je utjecaj same bolesti - istaknula je prof. Nesek Adam.
Zbog načina funkcioniranja respiratora, veliki su problem koji otežava liječenje i smanjuje mogućnost njegovog dobrog ishoda sekundarne infekcije koje se javljaju zbog same endotrahealne cjevčice, iritacije sluznice kao i činjenice da je riječ o teško bolesnim ljudima narušenog imuniteta.
- Respirator nije idealan jer pluća imaju više funkcija od samo toga da se upuhuje i ispuhuje zrak. Imamo i puno nuspojava poput pneumonije ili atrofije dišnih mišića te drugih infekcija koje mogu biti životno ugrožavajuće. Nije to kao dijaliza da čovjek na tome može biti trajno. Ako se bolesnik ne može odvojiti od respiratora, umrijet će - upozorio je dr. Ljubičić pojašnjavajući kako se oporavkom organizma nastoji pacijentu što više olakšati samostalno disanje kroz postavke na respiratoru, tako da on prije skidanja s tog aparata praktički može disati bez pomoći uređaja. Kaže i da, ukoliko su sve mjere liječenja provedene u skladu sa preporukama struke, nema trajnih posljedica nakon liječenja na respiratoru.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Jednokratne rukavice: Smiju li se oprati i ponovno koristiti?
POGLEDAJTE VIDEO #ZAJEDNO24SATA sa glumicom Barbarom Rocco:
Pokretanje videa...
00:47
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
